Lela Čurović, rođena je u Podgorici. Odrasla je u naselju Gornji Vranići i sada kada više ne živi tu, kaže da joj ovo mjesto nedostaje jako. Stava je da je to najljepše naselje u gradu jer - mirno je i skriveno… Priznaje da dok je odrastala u Crnoj Gori željela je da ode negdje van granica da živi. Ipak, ostala je...
Završila je OŠ “Radojica Perović”, potom Srednju ekonomsku, pravni smjer. Bila je vrlo neodlučna prilikom izbora zanimanja, želje su se smjenjivale - veterinarka, frizerka, kuvarica, advokatica, da bi na kraju upisala i završila studije na Fakultetu političkih nauka, smjer Međunarodni odnosi.
Dobila je pripravnički na UDG-u na Humanističkim studijama, pa je tu nastavila i studije i specijalizirala Spoljnu politiku i diplomatiju.
Radila je u medijima, a pronašla se u marketingu. To je uticalo i na izbor master studija, pa je magistrirala Komunikologiju i medije, na temu “Uticaji novih medija na odnose s javnošću”. Zaposlena u jednoj marketinškoj agenciji, a trenutno je, zbog najljepše životne uloge - roditeljstva, na porodiljskom bolovanju.
Dodatno, radi i sa sestrom u salonu ljepote. Hobiji su joj influensing i pravljenje nakita.
BUĐENJE
Što Vam nedostaje iz vremena kada ste bili dijete?
- Često se prisjećam djetinjstva i zaista nosim lijepe uspomene. Najviše mi nedostaje taj osjećaj bezbrižnosti i kao da imam cijelo vrijeme ovog svijeta za igru. Zato i dan danas obožavam da slobodno vrijeme provodim napolju, u prirodi.
Što najviše volite u tome što ste odrasli?
- Kao treće i najmlađe dijete, mogu reći da sam najbrže odrasla i stekla nezavisnost. Ta sloboda me je uvijek dodatno pokretala.
Za koji Vaš talenat smatrate da nije došao do izražaja?
- Prilično sam svestrana osoba (što nekad i nije dobro), tako da sam dosta svojih talenata iskoristila. Ono za čim nekad najviše požalim jeste što se nisam profesionalno bavila sportom - atletikom. Taj talenat sam naslijedila od oca i žao mi je što ga nisam daleko više iskoristila.
Koju svoju osobinu smatrate najgorom?
- Zavisi od trenutka i situacije. Nekad je to moja surova iskrenost, a nekad impulsivnost. Ipak, da nemam i tih ‘najgorih’ osobina, sigurno ne bih bila ovakva osoba kakva sad jesam tako da ne bih tu ništa mnogo dirala. Iskustvo i godine su doprinijele tome da sada već mogu i to da kontrolišem.
Što najviše cijenite kod drugih?
- Jako mi je bitno da osjetim čistu i iskrenu emociju kod drugih osoba. Volim kada se drži data riječ i pruži pomoć bez interesa. Takve osobe posebno cijenim.
U OGLEDALU
Kako bi se zvala Vaša filmska biografija i ko biste voljeli da glumi Vas?
- Iskreno, o ovome nisam nikad ranije razmišljala, a zaista jeste zanimljivo pitanje. Osvrnula sam se na svoj način života i ličnost, te zamislila naslov “Osmijehom kroz život”. A glumica koja me tako neodoljivo nasmije i za koju bih voljela da se nađe baš u ‘mojoj ulozi’, jeste Dženifer Lorens.
Kako biste nekome, preko telefona, u pet riječi opisali sebe?
- Pozitivna, snalažljiva, iskrena, avanturista i hedonista.
Kako biste opisali sebe da ste hrana?
- Inače sam veliki gurman, posebno sam slaba na kolače tako da bih se opisala kao ‘Volcano’ - spolja tvrd, a unutra lavina toplih emocija.
Koju moć super-junaka biste voljeli da imate?
- Često sam znala da postavim i ja to pitanje drugima! Kao neko ko voli naučnu fantastiku, pozamašan je spisak želja za super-moćima. U ovom trenutku bih izabrala da mogu predvidjeti budućnost.
Sa kojom ličnošću, stvarnom ili izmišljenom, biste se zamijenili na jedan dan?
- Sa izmišljenom - nekim od arhanđela, da širim poruku ljubavi, mira i istine među čovječanstvom.
SVAKODNEVICA
Što radite nedjeljom poslijepodne?
- Nedjelja je uvijek dan koji provodim s porodicom. Ako je lijepo vrijeme, obavezno idemo van grada ili makar do obližnjeg vidikovca i odmorimo dušu, napunimo baterije za narednu sedmicu. To je dan u sedmici i kad minimalno koristim mobilni telefon, jer se trudim da maksimalno uživam u trenutku.
Koja pjesma Vam je uvijek u vrhu liste omiljenih?
- Do nedavno Merlinova pjesma “Lelo”, ali od kad je na svijet stigla naša Julija, sad je to definitivno pjesma “Julija” od Čolića, jednog od mojih omiljenih pjevača.
Koja knjiga/predstava/film je, u posljednje vrijeme, na Vas ostavila najsnažniji utisak?
- Od kad nam je stigla beba, nažalost, jedina literatura za koju imam vremena da čitam, tiče se bebe i njenog odrastanja. Tako da filmovi su trenutno najzastupljeniji, a najsnažniji utisak je ostavio “Vavilon”.
Surova istina o smjeni generacija, pravim i pogrešnim odlukama u životu…Toliko truda je uloženo u taj film da bi se moglo tri dana pričati o čemu je tu sve bilo riječi.
Gdje biste voljeli da otputujete?
- Cijeli svijet bih voljela da obiđem! Inače se trudim da uvijek idem na destinaciju koju ranije nisam posjetila.
Koje prevozno sredstvo najmanje volite?
- Uh, avion, ali samo zbog proceduralnih razloga. Nekoliko puta su mi se desile neprijatne situacije na aerodromima, te sad uvijek imam tremu kad prolazim pasoške i druge kontrole.
DA TI KAŽEM...
Kome sve ispričate?
- Milošu (suprugu) naravno! Zatim sestri, mami… U porodicu imam najviše povjerenja.
Čemu se uvijek obradujete?
- Bilo kojem znaku pažnje! I naravno, kad imam priliku da pomazim psa ili mačku, jer životinje obožavam!
Da li za nečim žalite?
- Ne, jer da nije bilo i nekih nemilih situacija, loših iskustava, sad ne bih bila tu gdje jesam i ne bih znala da cijenim to što imam.
Bez čega ne možete?
- Bez harmonije u međuljudskim odnosima. I naravno, mojih najbližih.
Za što ste se posljednji put izvinili?
- Vjerovatno za neko od mojih čestih kašnjenja od makar pet minuta.
SUMRAK
Koje tri želje biste tražili da Vam ispuni zlatna ribica?
- Uvijek prvo pomislim na to da bih tražila mogućnost neograničenog ostvarenja želja. A kada bi to morale da budu baš samo tri, onda bih poželjela da u svijetu nema bolesnih, siromašnih i nesrećnih ljudi.
Što je najteže što ste do sada uradili?
- Iz ove perspektive, kada je završeno, sada mi sve izgleda lagano urađeno. Ipak, izdvojila bih prirodan porođaj i zaista sam mišljenja da je svaka žena koja to proživi veliki borac!
Kada biste saznali da Vam je ostalo samo tri mjeseca života, kako biste ih proveli?
- Sa voljenim osobama radeći sve ono što inače radimo. Zaista vjerujem u to da treba živjeti tako da se u svakom danu uživa kao da je posljednji. Nekad više, nekad manje, koliko prilike dozvole.
Kako biste voljeli da umrete?
- U poznoj starosti, u snu, bez opterećenja za druge oko mene.
Koji bi bio Vaš epitaf?
- Živjela bez kajanja i sa osmijehom na licu.
