Mickey Spajić, trenutni rent a premijer za jednokratnu upotrebu srpskih vazalnih voždova, počeo je ozbiljno da se sprda sa građanima, parlamentom i EU zvaničnicima.
Da je sklon tome da kuburi s istinom znali smo od kad se pojavio na političkoj sceni, ali da je u pitanju nepopravljivi sindrom u karakteru i da će nas sve polako navići na tu osobinu do mjere da se niko više ni ne buni na nju, nismo se nadali.
Isti karakterni feler je imao i kolega mu prije njega, pa smo vjerovali da je on šampion u lakoći laganja. Evo, ipak nije.
Nismo se mi nadali mnogo čemu, pa se čovjek ipak navikne. I evo se navikavamo vrlo uspješno na sve one stvari za koje bi mu građani, ako ne već sopstvena savjest i ljudski dignitet, tražili pet puta ostavku do sad.
Bio sam u Briselu/nisam bio u Briselu, nisam rekao da ću da idem u Brisel, nego da imam obaveza oko Brisela, imao sam obaveza/odmarao sam, bila mi je težina da dolazim u Skupštinu, Rezoluciju o Jasenovcu ćemo tretirati kao i sve ostale rezolucije tog tipa, kao i onu o Srebrenici/Rezolucija o Jasenovcu šteti evropskom putu Crne Gore.
18
Za rezoluciju koja šteti Crnoj Gori glasali su gotovo svi njegovi poslanici (osim Tonćija Janovića i Miodraga Lakovića). Razmjere štete te rezolucije se tek naziru i biće fatalne po državu.
U takvoj krizi za zemlju čovjek povrh svega odlučuje da ponizi i državu i poslanike i građane i diplomate. Veći primjer državničke neodgovornosti Crna Gora nije gledala! Na čelu Vlade je diletant i improvizator bez osjećanja odgovornosti i poštovanja bilo koje vrste.
Njegov postupak o samom glasanju za Rezoluciju o Jasenovcu, kao kontra odgovor lokalnih srbendi na evropsku Rezoluciju o Srebrenici, treba nazvati pravim imenom. Iza svih eufemizama i lažavina, stoji jasno i glasno ISTINA - žrtvovali smo evropsku budućnost Crne Gore da bismo sačuvali svoju vlast.
Čak ni onda kada je Mickey&Co zbog malo vlasti razvalio budućnost ove zemlje, poput prethodnika Abazovića, poslanici opozicije nisu digli "frku" i pokazali narodu da se svi ujedinjeni moramo neuporedivo snažnije boriti, da bi se spasilo što se spasiti može. Tek onda, kada je poslanički ponos i ego bio zgažen (dakle, iz lične ravni reakcija), dobijen je "revolucionaran" čin.
Bio je to mali korak za crnogorsku Skupštinu, ali veliki za Crnu Goru. Poslanici DPS-a zakoračili su prema predsjedniku Skupštine i u protestu prema Spajkijevom nepoštovanju ušli u vječnost kazao internet mimovi.
Bez cinizma, i taj naizgled mali gest podsjetio je na najslavnije trenutke borbe za crnogorsku samobitnost. Podsjetio je na Liberale iz svog najboljeg perioda. I ta mala protestna parlamentarna čarka je munjevito prostrujila Crnom Gorom. Građani su bili inspirisani. Kolektivna motivacija je svoju luču bacila u građansku svijest.
Zamislite šta tek mogu da urade veći gestovi? Kad političari izađu iz zone komfora. Kad suštinski preuzmu barjak slobode. Kad im građani povjeruju i u njihovim očima vide da sa njima nema ni zere kompromisa više. Kad vide odlučnost, ozbiljnost i spremnost da se ide do kraja. Đe je kraj, znaćemo kad do njega dođemo.
"Vi ostajete"? Ostajemo, jer je ovo naša zemlja! Bila i ostala!
