„Stabilna i antifašistička Crna Gora moguća je samo ako su svi građani ravnopravni i ako sve vjerske zajednice imaju ista prava, pod uslovom da svi poštuju Ustav, pravni poredak Crne Gore i njene različitosti“, poručio je u razgovoru za Portal Analitika povodom obilježavanja 13.jula, Dana državosti, doktor istorijskih nauka Dragutin Papović.
Politički potezi SPC usmjereni protiv državnih interesa
Osvrćući se na usvajanje nacrta tzv. Temeljnog ugovora Crne Gore sa Crkvom Srbije i posljedice koje će ova odluka Vlade ostaviti, naš sagovornik ističe da je problem sa SPC to što ona ugovorom želi naddržavni položaj i ekskluzivna prava za sebe bez ijedne obaveze prema državi.
„Pri tome, u ugovoru je falsifikovana istorija, pravoslavni hramovi koji su istovremeno i kulturno-istorijski spomenici jednim potezom su predati SPC i narušeno je sekularno ustrojstvo države. To nije ugovor nego diktat SPC koji je nametnut Crnoj Gori“, istakao je Papović.
Podsjeća da su Vlada Crne Gore i premijer Abazović, i pored ozbiljnih upozorenja, to svjesno prihvatili.
„Kapitulirali su pod ultimatumom SPC. Direktno su ugrozili državne interese, urušili pravni poredak države i zato je DPS uskratio podršku aktuelnoj Vladi. Pri tome SPC već decenijama isključivo negativno utiče na politička dešavanja u Crnoj Gori. Njeni politički potezi su usmjereni protiv državnih interesa. Političko djelovanje SPC podriva nezavisnost, suverenost i ustavni poredak Crne Gore“, naglasio je Papović.
Taj uticaj, kako je kazao, SPC ostvaruje prije svega preko DF-a i Demokrata koji funkcionišu kao politički eksponenti SPC u Crnoj Gori.
„Od 2020. godine taj uticaj SPC je vidljiv i u pokretu URA. Neophodno je da SPC, prije svega, prestane sa miješanjem u politički život, da se vrati u okvire zakonitosti i ustavnosti i da se bavi isključivo onim što joj i njen Ustav nalaže – vjerskim poslovima“, podvukao je Papović.
Antifašizam ugrožen, ali nije slab
Dvije i po godine nakon početka tzv. protestnih litija Crkve Srbije, koje je ovogodišnji dobitnik Trinaestojulske nagrade Andrej Nikolaidis okarakterisao kao klerikalnu kontrarevoluciju, Crna Gora se čini nikad daljom antifašističkim vrijednostima. Našeg sagvoornika pitali smo i da li u crnogorskom društvu vidi snage koje točak istorije mogu vratiti u smjeru progresa i miroljubive koegzistencije svih naroda u Crnoj Gori
„Nikolaidis je ukazao na suštinu tzv. litija. To je bio klerikalni pokret čija je politička strategija bila kontrarevolucija, a ideološki cilj uklanjanje antifašizma kao vladajuće ideje u Crnoj Gori od 1945. do izbora 2020. Pobjeda litijaškog pokreta, uz presudnu kolaboraciju ekološkog pokreta URA, izvedena je kao oslobođenje od antifašizma, pa je bivši premijer Zadravko Krivokapić izjavio da ne treba slaviti Dan pobjede nad fašizmom“, podsjeća Papović.
Umjesto antifašizma, kako je istakao, na vlast je došla bjelaško-četnička ideologija, koja je u ravni sa fašizmom.
„Uprkos padu Vlade Zdravka Krivokapića, ta ideologija je i dalje jaka. Ne treba je potcijeniti ni precijeniti. Antifašizam je ugrožen, ali nije slab. Dodjeljivanje Trinaestojulske nagrade gospodinu Nikolaidisu dokaz je da u Crnoj Gori postoji jak antifašistički blok. Čine ga sve državotvorne partije i organizacije“, rekao je Papović.
Vjeruje, ističe, da su one većina u Crnoj Gori.
„Točak istorije se ne može vratiti, ali se situacija može okrenuti u korist ovih snaga. Čini mi se da Vaš termin „miroljubiva koegzistencija“ svih naroda u Crnoj Gori nije dovoljan da ukaže na poželjan cilj. Smatram da je potreban skladan zajednički život svih građana u građanskoj i antifašističkoj Crnoj Gori“, naglašava Papović.
Četnička ideologija derivat fašizma
Mnogi potomci učesnika Narodnooslobodilačkog rata, koji je za neskriveni cilj imao obnovu Crne Gore kao zasebnog političkog entiteta i konačno utemeljenje moderne crnogorske nacije, danas negiraju osnovne postulate borbe svojih predaka.
Naš sagovornik pojavu masovnog konvertistva objašnjava činjenicom da je Crna Gora tokom Drugog svjetskog rata, pored snažnog oslobodilačkog, imala i jak kolaborantski pokret.
„Tokom Drugog svjetskog rata u Crnoj Gori je postojao jak Narodnooslobodilački (partizanski) pokret koji je istovremeno bio antifašistički, državotvorni i nacinalno-emancipatorski. No, zaboravljamo i da je četnički pokret u Crnoj Gori bio masovan. U odnosu na broj stanovnika Crna Gora je imala jedan od najjačih antifašističkih pokreta, ali i jedan od najjačih kolaborantskih pokreta u Evropi“, podsjeća Papović.
Napominje da je četnička ideologija koja je, kako je istakao, derivat fašizma, poražena 1945. ali nije uništena.
„Ona se 90-ih vratila u politički život. To nije ponavljanje ni oživljavanje istorije, već dokaz da ideologija može dugo da traje. Podatak da su im preci tokom Drugog svjetskog rata bili na jednoj ideološkoj strani može da bude značajan, ali ne i presudan u ideološkom opredjeljivanju njihovih potomaka. Sa nužnim nasljeđivanjem genetskog ne znači da će se naslijediti i ideološki materijal“, objašnjava Papović.
Socijalistička vlast neprikosnoveno bila protiv velikosrpstva
Povodom velikog praznika, 13. jula, osvrnuli smo se i na praksu predavanja o crnogorskoj istoriji u osnovnim i srednjim školama Jugoslavije. Posebno na način na koji se mladima prezentovala istorija odnosa crnogorskog sa ostalim jugoslovenskim narodima.
„U periodu kada je Crna Gora bila dio socijalističke Jugoslavije najveći dio sadržaja u udžbenicima istorije bio je posvećen zajedničkim događajima iz prošlosti svih naroda i republika te Jugoslavije. Isticana su pozitivna iskustva i zajedništvo, dok su sukobi iz prošlosti svjesno prećutkivani ili je njihov značaj umanjivan“, rekao je Papović.
To se, kako je kazao, odrazilo i na prezentovanje istorije Crne Gore u tadašnjim udžbenicima.
„Zato su, na primjer, događaji iz 1918. godine relativizovani. Uopštena poruka je bila da je pozitivno što je 1918. stvorena Jugoslavija, iako se prema Crnoj Gori postupilo nepravedno jer je to u stvari bila nasilna aneksija. Potom je objašnjeno da su tu nepravdu ispravili KPJ, NOP i socijalistička revolucija i da su od 1945. svi živjeli u harmoničnom bratstvu i jedinstvu“, navodi Papović.
Dodaje kako je zbog opstanka socijalističke Jugoslavije svjesno prećutkivana istina o lošim srpsko-crnogorskim odnosima i o velikosrpskim apsiracijama prema Crnoj Gori do 1918. i kasnije.
"Ipak, u socijalističkoj Jugoslaviji državnost i ravnopravnost Crne Gore i crnogorske nacije bili su neupitni. Crnogorska vlast je u periodu 1945-1989 neprikosnoveno bila protiv velikosrpstva. Zar uklanjanje kapele Karađorđevića i izgradnja Njegoševog mauzoleja na Lovćenu nijesu najbolji dokaz za to“, podvukao je Papović.
I Božićni i Trinaestojulski ustanak dignuti da bi se CG oslobodila i sačuvala
Nakon obnove nezavisnosti Crne Gore, Božićni ustanak i borba zelenaša protiv srpske okupacije nakon Prvog svjetskog rata dobijaju sve veći značaj u nacionalnoj svijesti Crnogoraca. Papovića smo upitali mogu li se povući istorijske paralele između Božićnog i Trinaestojulskog ustanka i koje.
„Mislim da je Božićni ustanak dobio na značaju znatno prije obnove nezavisnosti i da je ovaj prećutkivani događaj dao idejni i moralni zamah Pokretu za nezavisnu Crnu Goru. Postoji jasna paralela, čak i istovjetnost, u Božićnom i Trinaestojulskom ustanku. To je borba protiv okupacije Crne Gore. Oba ustanka su podignuta da bi se Crna Gora oslobodila i sačuvala, odnosno da bi obnovila državnost“, istakao je naš sagovornik.
Trinaestojulski ustanak bio je ujedno početak revolucije u Crnoj Gori koja za cilj imala komunističku Jugoslaviju oslonjenu na Sovjetski savez. Danas, pak, u 2022. imamo nezavisnu i kapitalističku Crnu Goru sa SAD kao ključnim saveznikom.
Zanimalo nas je i kako naš sagovornik procjenjuje da bi organizatori ustanka vidjeli današnju Crnu Goru - kao ostvarenje svojih težnji ili kao njihovu suštu suprotnost?
Papović ističe da je to hipotetičko pitanje na koje se ne može dati odgovor.
„U odnosu na 1941. godinu uočavaju se bitne promjene. SSSR je 1941. godine bio uzor ustanicima u Crnoj Gori u borbi protiv fašizma. SSSR je bio ključna sila u pobjedi nad fašizmom“, podsjeća naš sagovornik
Napominje i kako danas Rusija, koja je bila centar SSSR-a, u Ukrajini radi ono što je nacistička Njemačka 1941. godine radila Rusiji u okviru SSSR-a.
„Rusija, odnosno Putinov režim je agresijom na Ukrajinu odbacio antifašističko nasljeđe. Sve dok je Crna Gora posvećena antifašizmu ona poštuje žrtve i čuva tekovine Trinaestojulskog ustanka i Narodnooslobodilačkog pokreta“, zaključio je Papović.
