„Naivno je misliti da politički i ekonomski Zapad nije imao uticaj na proces pregovora o manjinskoj vladi, i na njeno konačno formiranje. To nije novina - istorija posljednje tri decenije na našem prostoru je, između ostalog, istorija efekata spoljašnjih uticaja, bilo da su oni dolazili sa Zapada, Istoka, ili Sjevera“, ocjenjuje u razgovoru za Portal Analitika, istoričar i profesor na univerzitetu Alberta u Edmontonu, Kanada, Srđa Pavlović.
Ne treba, kaže on, zaboraviti da je premijer Abazović došao u poziciju iz koje vrši vlast u Crnoj Gori zahvaljujući lokalnoj političkoj kombinatorici i trgovini, ali prvenstveno zahvaljujući podršci Zapada, odnosno, nedostatku takve podrške za DPS.
Priroda i svrha spiska želja Abazovića lako razumljivi, a ograničeni kapaciteti vlade koju vodi - očigledni
Razloge za nedostatak ove podrške, kako dodaje, treba tražiti u efektima trodecenijske vladavine ove partije.
“Kao što je već više puta rečeno, podrška Zapada Abazoviću je bazirana na obećanjima definisanim u Ekspozeu. Zapad daje prioritet rješavanju problema korupcije, organizovanog kriminala, nezavisne sudske vlasti i finansijske zavisnosti Crne Gore od suparnika Zapada: Kine i Rusije“, napominje naš sagovornik.
Predatorska uloga SPC manje bitna zapadnim adresama
U okviru tih prioriteta Zapada, Pavlović smatra da je strukturna reforma tridesetogodišnjeg legata DPS-a platforma koja će uvijek imati značajnu podršku Vašingtona, Berlina, i Brisela.
„S druge strane, problematika identiteta, predatorska uloga Srpske pravoslavne crkve, rastući etnički nacionalizam, te reakcije države na prošlogodišnje proteste na Cetinju i Belvederu neuporedivo su manje privlačne i važne teme na tim političkim adresama”, pojašnjava Pavlović.
Problemi koje, ističe on, mi vidimo kao strukturne i egzistencijalne, političarima u Vašingtonu i Briselu izgledaju kao lokalne poteškoće od sekundarnog značaja za stratešku opredijeljenost ovih centara moći prema našem prostoru.
Vježba političke gimnastike
Vraćajući se na domaće političke vratolomije, Pavlović vjeruje da opoziciona kritika da je Zapad formirao Abazovićevu manjinsku vladu ima istu polaznu tačku, namjeru i jednak legitimitet, kao i kritika da je prošlu vladu Zdravka Krivokapića formirala Srbija i SPC.
Da li je crnogorska državna birokratija sposobna da ubrza procese ispunjavanja uslova za članstvo
“Takva kritika je svojevrsna vježba političke gimnastike u kojoj opozicija nastoji da delegitimiše vlast tako što je predstavlja kao slugu tuđina, a sebe kao prevarene istinske patriote. Spoljašnji uticaji na političke procese kod nas - kojih je oduvijek bilo, i kojih će zasigurno i dalje biti se predstavljaju kao apsolutno kompromitujuća činjenica. Bez ulaska u detalje, želim napomenuti da je ovo pozadina značajne političke frustracije oko aktivnosti takozvane “duboke države”, navodi Pavlović.
Jedina varijacija je, kako ističe, javno lice i ideološki profil tog spoljašnjeg neo-kolonizatora.
U zavisnosti od toga ko je na vlasti u Crnoj Gori, taj politički kolonizator se, kako ocjenjuje naš sagovornik, locira na Zapadu, na Istoku, ili u glavnom gradu našeg sjevernog susjeda.
“Demokratski front i Demokrate nemaju problem kada je u pitanju uticaj tog sjevernog susjeda i “majke” Rusije. Stoga aktivno rade na delegitimisanju svake vlasti koja njih ne uključuje i koja se ne ponaša kao entuzijastični gudački orkestar za izvedbu balada “Podmoskovske večeri” i “Bože pravde”, poručuje Pavlović.
Beograd i SPC neće odustati od kontrole vlasti u CG
Izborom i nove, manjinske vlade u Crnoj Gore, postavlja se pitanje koliko će na političke pitanja i odluke uticati SPC i Srbija, s obzirom na to da se premijer sa saradnicima prije nekoliko dana sastao sa Porfirijem u Manastiru Ostrog, te da šest ministara dolazi iz SNP-a.
Pavlović je kategoričan da SPC i njen „politički biro u Crnoj Gori“ (Mitropolija crnogorsko-primorska) kao i zvanični Beograd nikada neće odustati od namjere da ostvare apsolutnu kontrolu nad strukturom na vlasti u Crnoj Gori.
Abazović i njegovi koalicioni partneri nastaviće da se retorički utrkuju na "putu pomirenja"
Povremena korekcija njihove ekspanzionističke kleronacionalističke retorike, kako ističe, ne treba da nas zavara, jer te političke strukture, kaže, nikada ne gube iz vida svoj konačni cilj.
“Iako se mnogi neće složiti s mojom kategorizacijom SPC i MCP, uvjeren sam da se radi o prvorazrednoj političkoj organizaciji i njenom isturenom odjeljenju u podnožju Orlovog krša“, dodaje on.
Uvjeren je da ovu tvrdnju nije teško dokumentovati.
„Unikatni“ SNP
„Vlastodržni SNP je samo još jedna struktura koja uobličava ranije pomenutu kleronacionalističku retoriku i koja je sada u poziciji da je materijalizuje kroz dobijena potpredsjednička, ministarska i predsjednička mjesta u izvršnoj i zakonodavnoj vlasti”, navodi Pavlović.
Ova partija je, dodaje, unikatna ne samo po tome što ima više ministara nego poslanika, već i što čini okosnicu manjinske vlade, iako je odbila da učestvuje u obaranju prethodne vlade.
“Osim toga, radi se o političkoj grupaciji koja s ponosom baštini politički legat Momira Bulatovića – prvog predsjednika postkomunističke Crne Gore i nepokolebljivog sljedbenika Slobodana Miloševića.
Imajući u vidu da ovako profilisana partija čini okosnicu nove manjinske vlade i da je kao i u slučaju vlade Zdravka Krivokapića, DF još uvijek odmaknut na puškomet od izvršne vlasti, postavlja se legitimno pitanje da li je višemjesečno pregovaranje o manjinskoj vladi, u stvari, bio napor da se dogovori forma rekonstrukcije unutar već postojeće vladajuće većine koja bi bila prihvatljiva za DPS i za Zapad”, ističe Pavlović.
Heterogenost u Vladi nije ekskluziva URE
Manjinska vlada jeste okupila pripadnike svih nacionalnih zajednica u Crnoj Gori, međutim, kako primjećuje naš sagovornik, ova heterogenost nije ekskluzivno vlasništvo URE, jer su politički predstavnici nacionalnih zajednica i ranije bili integralni dio izvršne vlasti.
“Na nivou operativnosti, članstvo u vladi ne mora uvijek i obavezno da se pretoči u istinsku moć odlučivanja. Tako predstavnici nacionalnih zajednica nijesu uvijek bili u prilici (a nerijetko nijesu ni marili) da materijalizuju očekivanja koja od njih može imati kolektiv koji su formalno predstavljali. Vidjećemo da li će ova ministarska postavka uspjeti da napravi odmak od dosadašnje prakse”, poručuje Pavlović.
Naivno je misliti da Zapad nije uticao na formiranje manjinske vlade
Naš sagovornik ukazuje na to da nije rijetko da politička vlada, kakva je manjinska kojom predsjedava Abazović, nacionalnu i vjersku heterogenost svojih članova iskoristi u političke i izborne svrhe.
“Pretpostavljam da će ova slika različitosti u sadašnjoj izvršnoj vlasti biti okosnica simboličkog i političkog narativa o inkluzivnosti i istinskoj multikulturalnosti Abazovićeve vlade. Takvi narativi imaju značajan odjek kod međunarodnih partnera, a mogu imati pozitivan efekat na glasače na predstojećim izborima”, primjećuje Pavlović.
Priča o pomirenju CG društva jeftina poštapalica
Na pitanje hoće li ova heterogenost doprinijeti pomirenju u duboko podijeljenom crnogorskom društvu, Pavlović ističe da je priča do te mjere istrošena u političkoj areni da više nema smisla argumentovano govoriti o stvarima koje su neophodni preduslov ublažavanja dubokih ideoloških, političkih, nacionalnih, vjerskih, identitetskih, socijalnih i ekonomskih podjela u Crnoj Gori.
“Ta priča je postala jeftina poštapalica političkih oportunista i partijskih lidera koji su je retorički i značenjski “izlizali” do neprepoznatljivosti i sasvim obesmislili.
Ipak, mislim da je izvjesno da će Abazović i njegovi koalicioni partneri nastaviti da se retorički utrkuju na tom putu pomirenja. Zato što priča o premošćavanju razlika u fragmentisanom društvu kakvo je crnogorsko, u stvari, sobom nosi oni ranije pomenutu “nadu u bolju budućnost”, ili “novi početak”: dva omiljena narativa političkog Zapada”, pojašnjava Pavlović.
Plan aktivnosti manjinske vlade manjkav
Kroz ekspoze, Abazović je predstavio izuzetno ambiciozan plan rada u kojem je, između ostalog, kao prioritete naveo dogovor oko izbora nosilaca najviših pravosudnih funkcija, uspostavljanja odgovornih institucija i organa, usklađivanje zakonske regulative sa standardima EK, izborna reforma, nastavak borbe protiv organizovanog kriminala i korupcije, obnova i prilagođavanje pregovaračke strukture novoj EU metodologiji proširenja…
Istorija posljednje tri decenije na našem prostoru je i istorija efekata spoljašnjih uticaja
Pavlović kaže da su priroda i svrha spiska želja Abazovića lako razumljivi, a ograničeni kapaciteti vlade koju vodi - očigledni.
Iz tih razloga, Pavlović smatra da je deklarisani plan aktivnosti manjinske vlade prije svega skup elemenata koje građani i međunarodna zajednica žele da čuju, a u suštini je manjkav.
“Ostvarivost obećanog je, bojim se, od sekundarnog značaja. Svaka nova vlast građanima prodaje “nadu” da ih neće iznevjeriti na isti način i u istoj mjeri u kojoj je to uradila prethodna “odnarođena, korumpirana, osiona”, podsjeća naš sagovornik
Ostvarenje tako upakovane “nade za bolju budućnost” je, kako napominje, u direktnom odnosu zavisnosti s političkom snagom i administrativnim kapacitetima nove vlade.
„Rijetki su slučajevi da se svako od datih obećanja ispuni, makar i djelimično. Istini za volju, malo koja vlada ostvari čak i segmente poslovičnog prvog petogodišnjeg plana.
Iz Ekspozea premijera smo saznali o njegovoj apsolutnoj odlučnosti da za 12 mjeseci riješi brojna, a manje smo čuli o potrebi da se pripreme naredni izbori koji bi okončali mandat manjinske vlade kojom on predsjedava, a koji bi Crnu Goru mogli uvesti u mirnije političke vode”, primjećuje Pavlović.
Sporost EU birokratije ne treba potcjenjivati
Rat u Ukrajini pojačao je pozive međunarodne zajednice da se ubrzaju procesi EU integracija država Zapadnog Balkana.
Na pitanje je li ovo prilika za Crnu Goru da napreduje na EU putu nakon skoro dvije godine stagnacije, Pavlović kaže da je skeptičan prema onima koji izražavaju ovu vrstu optimizma.
“Svjestan sam da stara teza o krizi kao šansi za napredak ima određenu političku upotrebljivost. Takođe, svjestan sam da je članstvo Crne Gore u NATO savezu bilo donekle ubrzano eskalacijom krize nakon ruske ankesije Krima. Ipak, EU je kompleksna birokratija čiju sporost ne treba potcjenjivati“, ističe on.
Prema njegovim riječiama, iako je legitimno kritikovati EU zbog stagnacije u procesu proširenja, najveći dio posla na ostvarivanju tog cilja je - na Crnoj Gori.
„Drugim riječima, pitanje je da li je crnogorska državna birokratija sposobna da ubrza sopstvene procese ispunjavanja uslova za članstvo, ako znamo da je zvanični životni vijek ove manjinske vlade samo godinu dana. Vrijeme će pokazati šta je moguće. I da li će se obistiniti opaska da privremene stvari najduže traju”, zaključuje Pavlović.
