Sve što radi vlast u Crnoj Gori, da je situacija drugačija, bilo bi smiješno. No, to što se dešava, ipak, najprije je tužno, a nosi i ozbiljnu prijetnju. Na taj način političke okolnosti u našoj državi vidi bosansko-hercegovački novinar i advokat Senad Pećanin.
U razgovoru za Portal Analitika, Pećanin je pojasnio i zbog čega je nedavno burno reagovao na čestitku predsjednika Bošnjačke stranke Ervina Ibrahimovića novom direktoru RTCG, podsjetio je i na proročke riječi Anta Markovića, a kritikovao je i manir ‘žrtvovanja’ koji katkad primjenjuje Evropska unija.
Ni Živko Nikolić ne bi napravio bolji kasting
Kako živi u Sarajevu, Pećanina dijeli tek koji kilometar od ‘pripadanja’ nama bratskom narodu. Jer, pitate li premijera Zdravka Krivokapića, naš bratski narod živi u entitetu Republika Srpska, u Srbiji, a za vikend smo doznali – i u Grčkoj. Pećanina smo pitali kako gleda na te poruke.
“Da nije tužno i da ne nosi ozbiljnu prijetnju potencijalnim krvoprolićem neophodnim za stvaranje ‘srpskog sveta’, bilo bi zabavno i beskrajno smiješno gledati muke prvaka aktuelne vlasti. Pritom ne mislim na čelnike Demokratskog fronta, poput Mandića, Kneževića ili Carevića – oni su otvoreni i principijelni u realizaciji ideja koje zastupaju“, ističe Pećanin.
Njihova politička sirovost i primitivizam, kaže, ugušili su svaku mogućnost vođenja politike u rukavicama.
„Oni ne kriju da bi srušili mauzolej na Lovćenu da bi obnovili kapelu Karađorđevića, pripadnike Crnogorske pravoslavne crkve bi u najboljem slučaju sveli na Jehovine svjedoke, spomenici Draži Mihajloviću i Pavlu Đurišiću nicali bi na svakom crnogorskom trgu, a muslimanima i katolicima velikodušno bi ponudili da se ‘vrate vjeri pradjedovskoj’, napomenuo je Pećanin.
Od njih su, kako napominje, daleko zanimljiviji lideri poput Zdravka Krivokapića ili Alekse Bečića, koji u srcu nose kokardu i Putina, a nije im strano da se ponašaju tako da zadovolje zapadne ambasadore u Podgorici.
„Crnu Goru bi radije vidjeli sijelom ‘srpskog sveta’ nego članicom Evropske unije, pozivaju građane na vakcinaciju, a govore da je u ‘zdravom duhu zdravo tijelo’. Oni znaju za ‘mnogobrojne dokaze’ da je snagom vjere moguće pomjeriti planinu, ali vjeruju da je podjela tri litra ulja građanima temelj ekonomske politike. Dodate li tom ansamblu i varalicu musolinijevskog garda i čaplinovskog hoda, te Boženu Jelušić i građanska lica na službi u Vijestima i najvećem dijelu civilnog sektora, pa ni genijalni Živko Nikolić ne bi napravio bolji kasting za “Crna Gora još nije umrla”. Da ne živim u Bosni i Hercegovini, u kojoj decenijama suvereno vladaju Dodik, Izetbegović i Čović, još bi mi bilo i smiješno”, kaže Pećanin.
Ibrahimovićev čin me je ražalostio
Premijer Krivokapić nedavno je izjavio kako će 2025. godine prosječna zarada iznositi hiljadu eura, a njegovi ministri poručuju da Evorpska unija i MMF ne mogu da vjeruju u uspjehe koje postiže Vlada. Sve to neodoljivo podsjeća na populizam srpskog predsjednika Aleksandra Vučića.
“Dok je ovaca biće i vune. Podsjetio bih samo na proročke riječi posljednjeg jugoslovenskog premijera Anta Markovića – “zablude ćemo plaćati siromaštvom, trovanjem duha i položajem daleke periferije Evrope”. Sapienti sat”, naglašava Pećanin.
Tokom vikenda, Pećanin je burno reagovao povodom čestitke predsjednika BS Ibrahimovića upućene novom direktoru RTCG Borisu Raoniću. On ističe da ga ta čestitka nije razljutila, već ražalostila.
“Ona je samo dokaz koliko je Ibrahimović nedorastao, kako funkciji predsjednika stranke, tako i da bude nasljednik mudrog i principijelnog lidera kakav je bio Rafet Husović. S druge strane, Raonić je jedan od najaktivnijih NVO kolaboracionista kleronacionalističkog pokreta, koji je iznjedrio aktuelnu vlast u Crnoj Gori. Ovom funkcijom, uprkos očitom sukobu interesa više članova Savjeta RTCG koji su ga imenovali, plaćen je njegov udarnički angažman na satiranju Crne Gore i crnogorskog identiteta”, smatra on.
Nagrada za žmurenje pred litijama
Upitan zbog čega to tvrdi, Pećanin naglašava kako je riječ o “tipičnom predstavniku višesezonskih, multinamjenskih NVO zvijezda granta”.
“Skoro godinu su na oba oka žmurili pred svetosavskim litijama koje su razorile multietnički sklad u Crnoj Gori, na kojem joj je zavidio čitav region. A sada ti isti raonići, mukovi, raičevićke, marovićke, sinekure dobijene od aktuelne vlasti plaćaju neutemeljenim, smiješno-žalosnim tezama o ‘ekstremistima na dva pola crnogorskih podjela’, kako je to kazao Raonić. Dakle, po njegovom mišljenju, ekstremisti su i oni koji mokre po Ljubu Čupiću i oni koji ukazuju na necivilizovanost takvog čina. I oni koji slave Mladića i oni koji su inicirali usvajanje Rezolucije o genocidu u Srebrenici. I oni koji sprovode etničko čišćenje državnih institucija, zdravstvenog i obrazovnog sistema i “po vrhu i po dubini” i, s druge strane, oni koji na to ukazuju. Ako, dakle, Raonić zaslužuje Ibrahimovićevu čestitku, onda su i glasači Bošnjačke stranke zaslužili taman takvog direktora crnogorskog Javnog servisa”, ističe naš sagovornik.
Ostaje nada u Bajdena
Donekle nevjerovatne scene gledali smo proteklog vikenda. U Novom Pazaru su navijači Partizana klicali Mladiću i Srebrenici, u Bijeljini je otkriven spomenik vođi četničkog pokreta, a u Crnoj Gori bilo je svega – od novih okupljanja slavljenika četništva u Beranama do nevjerovatno agresivnih prijetnji svima koji se usude da misle drugačije.
Da nije tužno i da ne nosi ozbiljnu prijetnju potencijalnim krvoprolićem neophodnim za stvaranje ‘srpskog sveta’, bilo bi zabavno i beskrajno smiješno gledati muke prvaka aktuelne vlasti
Pećanina smo upitali da li bi naša regija u dogledno vrijeme uopšte mogla da iskorači naprijed.
“Sve umnogome zavisi od odnosa Zapada prema Srbiji. Nažalost, u toj državi ne postoji kritična politička, vjerska i akademska masa za denacifikaciju, za demokratsku transformaciju države i društva, te napuštanje nacionalističkog velikodržavnog projekta koji se sada kamuflira imenom ‘srpski svet’. Srbija je i dalje dovoljno snažna, ne naravno da stvori ‘srpski svet’, ali da konstantno destabilizuje region i drži ga u stanju permanentnog predratnog stanja. O tome svjedoči i destruktivna uloga Srbije u Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori i na Kosovu. Sa druge strane, ako je Evropska unija spremna da zarad sebičnih ekonomskih interesa Njemačke plinovodom žrtvuje Ukrajinu, toleriše aneksiju Krima, u svom okrilju drži Orbana, sarađuje sa Erdoganom, pa čemu se onda mi imamo nadati? Možda jedino krhkoj nadi da se na dugoj listi spoljno-političkih prioriteta Bajdenove administracije nađe Balkan”, zaključuje Pećanin.
