Doskorašnji izvjestilac za Crnu Goru u Evropskom parlamentu, koji je nedavno preuzeo tu dužnost za Srbiju, Tonino Picula, u intervjuu za Portal Analitika poručuje da bi naša država trebala da razvija što bolje odnose sa susjednim zemljama, pogotovo sa Hrvatskom.
Ističe da je saglasan sa ocjenama Evropske komisije da je neophodno unaprijediti kvalitet pravosuđa, jer bi se time, kako naglašava, vratilo i povjerenje građana u pravosudne institucije.
Ukazuje da bez trajnog dijaloga vlasti i opozicije nije moguće postići napredak na polju sve zahtjevnije reformske agende, dok istovremeno upozorava da se Crna Gora ne bi smjela naći među zemljama koje fingiraju evropsku orijentaciju.
Podvlači da je kolektivni Zapad od sljedeće godine na prekretnici, te, kako kaže, nije siguran koliko će se, opterećeni unutrašnjim problemima, baviti regionom.
Riskantna poruka da na čelu Skupštine bude četnički vojvoda
Analitika: Kako biste danas, nakon što je Vaš mandat na poziciji izvjestioca u EP za Crnu Goru okončan ocijenili stanje na političkoj sceni u zemlji?
Picula: Ocijenio bih da je stanje prividno manje polarizirajuće od svog vrhunca prije par godina, ali je definitivno situacija daleko od idealne.
Odnosi predsjednika i premijera su kompleksni kao i odnosi između parlamentarne većine i manjine, ali to ne bi smjelo imati nove inhibitorne uticaje na pristupne pregovore. Vremenom je došlo do zanimljivih političkih preslaganja pa i do određenog napretka na evropskom putu.
Međutim, taj će napredak uvijek biti uslovljen nastavkom reformi i sidrenjem u euroatlantske integracije. Zbog toga mislim da je riskantna poruka kada se na čelu Skupštine nalazi osoba koja se predstavlja kao četnički vojvoda. Crna Gora mora u potpunosti raskrstiti s politikama koje je vode unazad. U tom kontekstu, Crna Gora treba razvijati što bolje odnose sa susjednim zemljama, pogotovo s Hrvatskom koja je jedina dio EU.
Destruktivni pritisci na mnoge aspekte funkcionisanja države u procesu približavanja EU
Analitika: Da li je crnogorska vlast preduboko izbušena srpsko-ruskim malignim uticajima i koji su najvažniji izazovi sa kojima se zemlja suočava u ovom trenutku?
Picula: Taj uticaj je nažalost i dalje veoma prisutan. Radi se definitivno o destruktivnom pritisku na mnoge aspekte funkcionisanja države u približavanju zemlje članstvu u EU. Postoje uticajne političke opcije u Crnoj Gori koje su u potpunosti pod takvim uticajem što predstavlja tempiranu bombu postavljenu pod samu ideju crnogorskog identiteta i državnosti.
28
Novi izvještaj EK, katalogizuje pored propusta i propuštenih prilika za Crnu Goru da ubrza svoj EU put i neke evidentne uspjehe. Izvještaj najčešće koristi ocjenu o umjerenoj pripremljenosti u najvećem dijelu poglavlja. Slažem se s procjenama da kvalitet pravosuđa treba unaprijediti jer bi unapređenje rada vratilo i povjerenje građana u pravosuđe. Poglavlja 23 i 24 su, kao što je odavno poznato, alfa i omega cijelog pristupnog procesa zemlje kandidata za članstvo u EU.
Podgorica se ne smije naći u raskoraku između deklarativnih ambicija i stvarnih mogućnosti
Analitika: Ima li aktuelna vlast, sa upitnim legitimitetom, volje i kapaciteta da bez novih izbora, odnosno učešća istinski proevropske opozicije sprovede ambicioznu reformsku agendu koja bi vodila članstvu Crne Gore u EU do 2028?
Picula: Prije svega, ne bih se upuštao u špekulacije o datumima jer je to veoma nezahvalno, ali smatram da bi realan cilj za Crnu Goru svakako trebao biti završetak pregovora do kraja mandata ovog Evropskog parlamenta i Komisije. Proces ratifikacije pristupnog sporazuma u državama članicama takođe zahtijeva vrijeme.
Kada je riječ o kapacitetima, Podgorica se ne bi smjela naći u ozbiljnijem raskoraku između deklarativnih ambicija i stvarnih mogućnosti. U svakom slučaju, bez snažne političke volje i kontinuirane proevropske orijentacije nije moguće postići rezultate. U tom pogledu, bilo bi dobro da sve stranke proevropske orijentacije postignu neku vrstu političkog dogovora kako bi se ta reformska agenda sprovela u djelo.
Bez trajnog i strukturiranog dijaloga vlasti i opozicije nije realno očekivati rezultate u savladavanju sve težih reformi kako pregovori budu odmicali. Crna Gora je još uvijek predvodnik u pristupnom procesu, ali treba paziti da ne bude priključena onima koji fingiraju evropsku orijentaciju računajući na svoju geopolitičku važnost. Vidjeli smo nedavno na primjeru Sjeverne Makedonije i Albanije kako je moguć decoupling. Crna Gora se mora čuvati nekorektnog couplinga.
Od anticrnogorskih partija treba očekivati dalje opstrukcije, Zapad ih ne može posmatrati skrštenih ruku
Analitika: I sami ste više puta ukazivali na opasne inicijative koje dolaze od strane prosrpskih partija, poput izmjene Ustava, a naročito uvođenja dvojnog državljanstva. Ovih dana pominje se novi non paper za Zapadni Balkan. Mogu li se, uz snažniju podršku Zapada zaustaviti inicijatori i realizatori ovakvih ideja, destruktivnih po Crnu Goru?
Picula: Nakon super izborne 2024. godine ulazimo u super neizvjesnu 2025. Kolektivni Zapad je sljedeće godine na prekretnici, jer uz novu Evropsku komisiju i novog predsjednika SAD-a vrlo je moguće da ćemo imati i novu koalicionu vladu u Njemačkoj uz sada već trajno rasplamsalu nestabilnost u Francuskoj.
Zato je otvoreno pitanje u kojoj će se mjeri, opterećeni svojim unutrašnjim problemima, zapadni politički akteri posvetiti regionu. Sve upućuje na to da treba zadržati skepsu prema uticaju političkih opcija koji su sklone negirati crnogorski identitet i kočiti crnogorski napredak prema zaključenju pregovora o pristupanju EU.
Svakako je zabrinjavajuće što dio stranaka parlamentarne većine otvoreno djeluje na platformama koje zagovaraju antievropske politike i zaoštravanje odnosa sa susjedima. Za dalji napredak Crne Gore prema EU biće ključna posvećenost političkih aktera evropskoj agendi i sposobnost rješavanja unutrašnjih blokada. A upravo od anticrnogorskih stranaka treba očekivati dalje opstrukcije. Sigurno da Zapad na moguće nove ispade ovih opcija ne može stajati skrštenih ruku. Uvjerili smo se koliko je rusko hibridno ratovanje efikasno u Moldaviji, Rumuniji i Gruziji.
Napadi srpskih vlasti ukazuju na uvećan stepen nervoze
Analitika: Nakon što ste preuzeli dužnost izvjestioca EP za Srbiju, suočili ste se sa oštrim reakcijama tamošnjih vlasti. Jeste li očekivali takve reakcije? Zašto je srpskim zvaničnicima zasmetalo Vaše imenovanje, te da li Vas iznenađuje oštra retorika, od Vučićeve neprimjerene, do Vulinove uvrjedljive, ili ste na istu navikli, budući da su Vam i određeni crnogorski zvaničnici, zbog vrlo otvorenih stavova, često upućivali teške riječi?
Picula: Dugo sam u politici pa sam se naslušao i načitao svega i svačega tokom godina. Od vulgarnih psovki do loših kvazipoetskih uradaka. Napadi ad hominem, podmetanja i manipulacije su, naravno, posve neprimjereni, ali pokazuju prije svega povećan stepen nervoze kod političkih aktera koji su navikli da im se često podilazi i popušta.
Ne treba, ipak, zanemariti kontinuirano nezadovoljstvotrenutnog srbijanskog vodstva mojim političkim stavovima o njihovoj nacionalnoj, regionalnoj i politici prema globalnim rivalima EU.
Nisam ja, dakle, nepoznat njima, a niti su oni zagonetni za mene. Bez obzira na sve, vjerujem kako je političko vodstvo u Beogradu svjesno da je na putu prema članstvu potrebna konstruktivna saradnja sa svim institucijama EU, pogotovo s Evropskim parlamentom, jedinim tijelom EU direktno izabranim od građana.
Dok god je vlast u Srbiji neograničena, napredak na EU putu će biti ograničen
Analitika: Kako vidite trenutna dešavanja u Srbiji? Da li postoji kriza vlasti?
Picula: Kao izvjestilac za Srbiju, pažljivo pratim razvoj situacije, pogotovo u kontekstu nedavne tragedije u Novom Sadu zbog koje građani uporno traže utvrđivanje odgovornosti. Uz dobro poznati set reformi u domenu vladavine prava, izbornog zakonodavstva i autentične slobode medija u unutrašnjoj politici, ključni srpski izazovi nalaze se i na vanjskopolitičkom planu. Srbija mora normalizovati odnose s Kosovom jer se na to obavezala. Spomenuću i napad u Banjskoj, koji je EP žestoko osudio prošle godine. Definitivno je potreban pomak ka većoj usklađenosti s zajedničkom vanjskom i bezbjednosnom politikom EU.
Ostaje pitanje može li se očekivati neki veći napredak od vlasti u Srbiji nakon učestalih uvredljivih napada, ne samo na unutrašnje političke oponente, nego i na evropske političare. U najnovijem izvještaju Komisije se da zaključiti kako je napredak Srbije ocijenjen ili kao limitiran, ili ga uopšte nema. Ukratko, dok god je vlast u Srbiji neograničena, napredak na evropskom putu će biti ograničen.
Napredak Srbije zavisi od političke volje Beograda
Analitika: Mislite li da Srbija ima šansu za zaokret ka euroatlantskom kolosijeku? Koje ciljeve ste sebi postavili kad je riječ o napretku Srbije na EU putu i smatrate li da ipak možete uspostaviti saradnju sa tamošnjim vlastima, iako je Vučić saopštio da uprkos evropskim konferencijama i non paperima neće biti priznanja Kosova dok je on predsjednik, a Srbija će ostati vojno neutralna? Jesu li upravo takvi stavovi razlog za nedavno ponovno odbijanje klastera za Srbiju od strane članica EU, uprkos mađarskom predsjedavanju?
Picula: Što se tiče Srbije, napredak najprije zavisi od ponašanja i poteza vlasti jer su kriterijumi i preporuke veoma jasni. Očito je da neke države članice ostaju suzdržane ili imaju primjedbe na ispunjavanje uslova. Nisu u pitanju samo unutrašnji problemi, već i vanjskopolitički, pogotovo u kontekstu neuvođenja sankcija Rusiji.
Odnosi predsjednika i premijera su kompleksni kao i odnosi između parlamentarne većine i manjine, to ne bi smjelo imati nove inhibitorne uticaje na pristupne pregovore
Moja uloga izvjestioca je definisana pravilnicima o radu Evropskog parlamenta. U tom smislu, trudiću se da se sastajem sa svim relevantnim političkim činiocima, društvenim akterima i civilnim društvom.
Nadam se korektnoj saradnji u narednih pet godina. Biće mi naravno drago ukoliko Srbija napravi potrebne iskorake, ali to prije svega zavisi od političke volje u Beogradu. Ja sam tu da pomognem na tom putu.
Srpski svet neumrli hegemonistički poriv u glavama političara na visokim pozicijama
Analitika: Da li je ključ poboljšanja regionalnih odnosa upravo u neutralisanju srpskih hegemonističkih pretenzija, u kontekstu konačnog mirenja sa crnogorskom nezavisnošću, poštovanja teritorijalnog integriteta i suvereniteta BiH, te priznanja kosovske nezavisnosti? Mislite li da je takav scenario uopšte moguć u skorije vrijeme?
Picula: Regionalni odnosi, ako gledamo isključivo kroz političku prizmu, nisu najbolji već neko vrijeme. Svjedočimo korak naprijed pa korak nazad vrsti politike. Sve dok se iz vrhova vlasti nekoliko država u regionu promoviše koncepcija tzv. srpskog sveta, procesi euroatlantskih integracija ne mogu dobiti na potrebnom zamahu.
To nije neka egzotična politička koncepcija s političkih margina nego očito neumrli hegemonistički poriv u glavama mnogih političara na visokim položajima. Najbolje bi bilo kada bi ta platforma bila poražena u biračkim kutijama u korist onih opcija koje bi omogućile međusobno razumijevanje I opštu korist svima u državama na Zapadnom Balkanu preko članstva u EU.
Zakon o stranim agentima provokacija proruskih igrača
Analitika: Proruske partije u Crnoj Gori nedavno su najavile predlaganje Zakona o stranim agentima. Isto je uradio i Vulin u Srbiji, predlažući identičan zakon po uzoru na ruski model. Uočavate li poveznicu između ova dva prijedloga? Znači li ovo da treba strahovati od dodatnog jačanja ruskog uticaja, što bi oslabilo regionalni eurointegracioni put?
Picula: To je još jedan oblik provokacije od strane proruskih igrača. Jasno da tako nešto ne može donijeti ništa dobra. Vjerujem da se spomenuta gospoda, nakon dobijenog naloga, redovno čuju i koordinišu svoje aktivnosti. Očekujem od proevropskih političkih opcija, bilo u vlasti, bilo u opoziciji, da se jasno distanciraju od takvih copy/paste kremaljskih poteza. Ne smije se ni zanemariti ni potcijeniti uplitanje Rusa i njihovih proksija u regiji jer imaju za cilj da skrenu države u regionu s puta prema EU ili održavati status quo koji njima odgovara.
Kriza vođstva u EU postaje hronična
Analitika: Mnogi analitičari smatraju da će se nakon pobjede Trampa Evropa suočiti sa brojnim izazovima. Dijelite li takav stav? Koji su to izazovi pred Evropom u narednom periodu i kakav bi trebao biti odgovor EU i njenih institucija?
Picula: Pobjeda Donalda Trampa je trenutak istine i za EU, ali u drugačijoj mjeri nego što je to bilo prije osam godina. Tada je njegov prvi dolazak na vlast bio uglavnom percipiran kao iznenadni i privremeni šok.
Smatralo se da je populizam u obliku trumpizama slučajno dobio jednu prekoatlantsku bitku, ali da će se stvari nakon jednog mandata vratiti na staro. Stvari se nisu vratile na staro jer nisu ni mogle budući da su svijet i Amerika već u dovoljnoj mjeri bili promijenjeni još te 2016. godine. Inače Tramp ni tada ne bi bio izabran.
Kao posljedica silnih kriza u proteklih pet godina, dakle od COVID-a do energetske krize, preko rata u Ukrajini i bliskoistočnog sukoba, postupno se pojavljuje EU koja postaje sve svjesnija da u ovim zaoštrenim geopolitičkim okolnostima, veoma neprijateljski nastrojenim prema svim oblicima multilateralizma, jedini odgovor može biti jače povezivanje iznutra i nastavak politike proširenja.
Međutim, za gledanje u oči problemima takvog kalibra EU treba snažno vodstvo. Nažalost, kriza vođstva u EU postaje hronična. I sljedećih godina će se voditi borba između onih koji bi EU ažurirali i onih koji bi je anulirali.
