Trideseti avgust uskoro će napuniti četvrti "rođendan". Iako je današnja Crna Gora paradigma svih onih (anti)vrijednosti koje je avgustovska kontrarevolucija donijela u litijaškom transu, gotovo pa svi politički savezi sa tih izbora su pretumbani i prekomponovani, partije pocijepane ili se cijepaju, ali parlamentarna većina koja obezbjeđuje kontrolu Srbije i Rusije nad Crnom Gorom ostaje netaknuta. Tačnije, sve je brojnija.
Toliko je snažan obavještajno-interesni obruč koji građansku Crnu Goru, svezanu i poniženu, demonstrativno gazi pred građanima, a za to vrijeme etnofederalistički "dejtonski" koncept, uvezen, neprirodan, diskonektovan sa duhom ove zemlje - cvjeta, sve dok završava posao "oslobodiocima".
U pitanju je ratni koncept i ratna terminologija prepisana od susjednih ratova u podjeli teritorija i instalaciji teritorijalnih nacionalizama. To je najbolje što su mogli da smisle. Devedesete u dvije hiljade dvadesetim.
Lokalni izbori u Podgorici, uprkos istraživanjima, ostaju kao velika enigma. U susret njima, u vazduhu lebdi veliko pitanje - da li se građanima smučio "Crnogorac-Srbin-Bošnjak-Albanac" nivo političke ponude?
Da li je ludački ritam izbornih procesa sa sobom donio i drugačiju kulturu odnosa prema kandidatima? Možemo li očekivati na podgoričkim izborima da građani na nosioce lista gledaju drugačije u odnosu na percpeciju politika kojim pripadaju na državnom nivou?
Sjećam se vremena kada je to bilo moguće, kada su anti-DPS suverenisti podržavali njihove kandidate u Podgorici. No, to je vrijeme bitno drugačije od ovog.
14Do sada znamo da će u trci za lokalnu vlast jurišati lista koju će predvoditi Andrej Milović, odmetnuti PES-ov desperados, koji nastupa iz pozicije kao da ima "skrivenog", insajderskog keca u rukavu, kao valutu obračuna sa svojim dojučerašnjim koalicionim i partijskim kolegama.
Uz to, ostaje da se vidi i što je ideološka, vrijednosna i infrastrukturna vizija grada koju će ponuditi, mimo opštih mjesta "podgoričkog duha", kog je evocirao na svom predstavljanju.
Da li se građanima smučio "Crnogorac-Srbin-Bošnjak-Albanac" nivo političke ponude?
Kandidaturu je objavio i Vuk Kadić, doktor koji vodi Fond zdravstva i to kao eksponent novog političkog saveza osnovanog od strane figura inaugurisanih (ili reafirmisanih) u litijaškoj revoluciji - Kovača i Damjanovića. Njihov slogan: "Naprijed, za Podgoricu i porodicu" jasno referiše na "tradicionalne vrijednosti" koje za pristojan život ili makar ono što oni podrazumijevaju kao takav, isključuju svakog pojedinca koji porodicu nije zasnovao ili takav životni stil ne doživljava kao imperativ moralne superiornosti.
Dakle, sudeći po sloganu u pitanju je ultra vjerska politika koja samo preko slogana ulazi u vrijednosni konflikt sa LGBTQ osobama, razvedenima, vanbračnim zajednicama, solo "igračima" kroz život, ali i svima koji se ne uklapaju u takve koncepte života.
Prvi put, na izbore izlazi i novoformirani Evropski savez, na čelu sa Borisom Mugošom, političarem koji se značajno istakao u prethodnom periodu i stekao izvjesne simpatije među suverenističkim glasovima.
Mimo njih, iako ne još uvijek zvanično, u trci će učestvovati i Nermin Abdić, poznati doktor i poslanik DPS-a u parlamentu. Iako ostaje da se vidi šta mu je program, njegov društveni kapital kao uglednog doktora i imidž "dobrog momka iz kraja", daju mu šansu da obezbijedi bolji rejting nego što mu obezbjeđuje i sama partija kojoj pripada.
Osim toga, ovaj kandidat bi imao šansu za stvaranje novih mostova među politikama, sudeći po njegovoj retorici koju znamo iz medija i generalno status dobro znanog Podgoričanina.
U iščekivanju najava drugih kandidata, nesumnjivo je da njihov odabir ne određuje samo puki rejting partija i saveza iz kojih dolaze, već potencijal u vještini "otključavanja" apstinenata.
Da li je ludački ritam izbornih procesa sa sobom donio i drugačiju kulturu odnosa prema kandidatima?
U svakom slučaju, s obzirom na ogroman broj apstinenata u kojima je Podgorica procentualni šampion, svi kandidati će imati težak zadatak da do njih i dopru, budući da je riječ o dominantno "new age" profilu građana.
Onaj kandidat koji bude uvjerljivo otvorio njihov svijet interesovanja, a to ujedno znači i sasvim nekonvencionalni, da ne kažem revolucionarni, pristup u kampanjama, imao bi značajnu prednost.
Izbori u Podgorici nisu samo važni kao posljednja šansa za trijumf građanske Crne Gore, već su i teren na kom će se testirati i ogledati dolazeća epoha političkih kombinatorika, koja je do sada dominirala u beskompromisnoj izolaciji crnogorskih glasova u procesu formiranja većina.
Da li će takva praksa opstati i u Podgorici?
