Svetlana Jovetić-Koprivica dugogodišnja je profesorica crnogorskog jezika i književnosti.
Školovanje je završila u Nikšiću 2004. i ubrzo se vratila učionici srednje škole koju je pohađala, ali kao profesorica književnosti i, nešto kasnije, medijske pismenosti.
Od tada do danas zagledana je u svoje đake i uvjerena, kako kaže, da su oni najljepši dio njene profesionalne stvarnosti.
Pored rada u učionici, kreirala je predmetne programe i programe obuke iz oblasti koje tiču obrazovanja. Koautorka je Čitanki za srednje stručne škole koje su dobile evropska priznanja, trenerica je na više programa obuka, učesnica mnogih konferencija u zemlji i inostranstvu, edukantkinja Transakcione analize…
Rođena je u Titogradu 1980. godine. Majka je tri kćeri.
BUĐENJE
Što Vam nedostaje iz vremena kada ste bili dijete?
- Dokolica i vrijeme provedeno sa očevom tetkom Nevenkom.
Što najviše volite u tome što ste odrasli?
- Spremnost da se zauzmem za sebe.
Za koji Vaš talenat smatrate da nije došao do izražaja?
- Oduvijek sam željela da sviram... Danas to nadomjestim tako što nerijetko zapjevam, uvjerena da znam pjevati.
Koju svoju osobinu smatrate najgorom?
- Nedostatak istrajnosti. Počeci me nadahnjuju, krajevi me obeshrabruju.
Što najviše cijenite kod drugih?
- Spontanost i srdačnost.
U OGLEDALU
Kako bi se zvala Vaša filmska biografija i ko biste voljeli da glumi Vas?
- Idealan naslov za filmsku biografiju bio bi «Polako», sviđa mi se ta riječ... A glavnu ulogu bi valjalo povjeriti Oliveri Marković.
Kako biste nekome, preko telefona, u pet riječi opisali sebe?
- Vedra, dobronamjerna, spontana, gladna i umorna.
Kako biste opisali sebe da ste hrana?
- Ja bih, bez sumnje, bila smokva.
Koju moć super-junaka biste voljeli da imate?
- Superwoman... letjela bih, vjerovatno.
Sa kojom ličnošću, stvarnom ili izmišljenom, biste se zamijenili na jedan dan?
- Možda bi to bio književni lik...Mali Princ...
SVAKODNEVICA
Što radite nedjeljom poslijepodne?
- Slažem i razvrstavam oprani veš.
Koja pjesma Vam je uvijek u vrhu liste omiljenih?
- Ako sam u kafani “Crne kose”, a uvijek može da me razvedri “Don`t worry, be happy“.
Koja knjiga/predstava/film je, u posljednje vrijeme, na Vas ostavila najsnažniji utisak?
- Posljednja knjiga koju sam pročitala će tek biti objavljena a zove se „Jevanđelje po uterusu“. Posljednja predstava koju sam pogledala je «Ja sam ona koja nisam». Posljednji film „Roda“. Preporuke za sve navedeno.
Gdje biste voljeli da otputujete?
- Meksiko.
Koje prevozno sredstvo najmanje volite?
- Voz.
DA TI KAŽEM...
Kome sve ispričate?
- Psihoterapeutu.
Čemu se uvijek obradujete?
- Rođenju nečijeg djeteta.
Da li za nečim žalite?
- Ne. Nemam vremena za žaljenje.
Bez čega ne možete?
- Ne mogu bez čeljadi, sve ostalo mogu i ne moram da imam.
Za što ste se posljednji put izvinili?
- Obično se izvinjavam zbog nagomilavanja sarkazma u svojim šalama, tako je bilo i juče.
SUMRAK
Koje tri želje biste tražili da Vam ispuni zlatna ribica?
-Tražila bih da se pobrine za zdravlje dragih ljudi, da mi dozvoli da umrem sanjajući neki lijepi san i da Crnu Goru učini uređenom i pravednom zemljom.
Što je najteže što ste do sada uradili?
- Prihvatila sam Anđin razvojni deficit i naučila da živim sa njim.
Kada biste saznali da Vam je ostalo samo tri mjeseca života, kako biste ih proveli?
- Iznajmila bih neko etno selo, okupila porodicu i prijatelje i uživala svih 90 dana, svih 2.160 sati i u svakom od 129.600 minuta.
Kako biste voljeli da umrete?
- Zlatna ribica mi je već ispunila želju.
Koji bi bio Vaš epitaf?
- «Smrt ne boli. A život je tu da se voli!».
