Policija & Полиција
U proteklih desetak dana u Crnoj Gori se desilo više ozbiljnih narušavanja javnog reda i mira i opšte bezbjednosti građana, ali ne brinite se za svoju i sigurnost svoje porodice jer će od sada na tim uviđajima dolaziti polifontna auta policije.
Ministar policije odlučio je da teroristička djelovanja, javna smaknuća i mafijaške obračune usred bijela dana nemušto prećuti i riješi tako što će kriminlace zbuniti dvo-pisno brendiranom policijom. Pa smo tako dobili polifontna auta, jedna strana je na bugarskoj ćirilici a druga na rimskoj latinici.
Sve ovo je, kako kaže, uradio da bi se ispoštovao najveći pravni akt države – Ustav, što je naravno za svaku pohvalu kada bi to zaista tako i bilo jer da biste poštovali Ustav morate poštovati i zakone, u slučaju Zorana Brđanina to ne da nije slučaj već se radi o kontinuiranom kršenju istih.
31Možda bi mogao gospodin Brđanin, koji već treći put pred sudom dokazuje da je nezakonito smijenjen, da kada sljedeći put dođe na posao na svojim vratima napiše Zoran Брђанин.
Valjda ga onda neće i četvrti put smjeniti nezakonito, ali ostaje da vidimo kakvo će rješenje sada donijeti ministar u vezi sa njim. Naravno, i na kojem će pismu ono biti otkucano i zašto na oba.
SEP
Protekle neđelje dobili smo i dugo najavljivanu partiju bivšeg DPS-ovog premijera, ministra, šefa ANB-a, poslanika… Duška Markovića.
Disolucije u političkim partijama redovna su pojava u svijetu, pogotovo su česte u partijama koje su se preselile iz vladajućih u opozicione klupe.
Kada brod tone mnogi bježe sa njega, neki to rade pravi, a neki ipak sačekaju ono “prvo žene i đeca”. Međutim, nekako je vremenom stvorena praksa koja je prerasla i u izreku - da kapetan tone sa brodom.
Možda Marković nije bio baš kapetan DPS-ovog broda, ali je svakako bio prvi od makine.
Nego, niko mu ne može osporiti pravo da formira svoju partiju, pogotovo ukoliko je zaista nakon tridesetak godina shvatio da politika koju je zastupao iz prvih redova nije bila ona prava.
Ono što čudi jeste momenat kada je to urađeno, jer ako niste bili saglasni sa načinom rada svoje partije, a upravo kritikujete onaj period dok je DPS vladao, kako to da vam se tek sada ne sviđa to što je rađeno. I, zašto baš sada kada je momanat za ovu partiju pozitivan i kada ona bilježi rast.
Druga stvar koja je simptomatična jeste odnos određenih medija prema Markoviću i SEP-u ovih nekoliko dana on njihovog “autovanja”. Podrška, koja je očigledna, od Vijesti i njihovih satrapa na TVCG je upalila određena crvena svijetla u suverenističkom bloku, onom đe SEP po prirodi stvari treba da pripadne.
Jer, ako se prisjetite, sve nove partije koje su Vijesti “uzele pod svoje” (Pokret za Promjene, URA, PES…) su za vrlo kratko vrijeme prefiks građanske i evropske provinijencije zamijenile nekim svetosavskim i provučićevskim odrednicama.
Ostaje da vidimo da li će to biti slučaj i sa SEP-om o kojem znamo vrlo malo, a o čijim članovima i organima partije ne znamo skoro ništa.
13. jul
Približava nam se najveći i najznačajniji praznik u cjelokupnoj istoriji Crne Gore. Datum koji podjednako objedinjava našu viševjekovnu borbu za nezavisnost i crnogorski antifašizam i borbu protiv najveće pošasti 20. vijeka. I, onaj 13. jul iz 1878. i onaj iz 1941. ne zaslužuju da im se sa nasljeđem i vrijednostima ovako grubo prljaju uspomene.
Ponovo smo, i ove godine dobili nominate i laureate ove najveće državne nagrade. Nemoguće je ne primjetiti da je jedina vrijednost koja je žiriju bitna za dodjelu ove nagrade upravo sve suprotno od vrijednosti 13. jula.
Naravno, pokušali su oni da sa značajnim imenima crnogorske nauke i kulture da “zamažu oči” javnosti, ali kao i prethodnih godina oni su bili samo fasada, dok su imena dobitnika već odavno bila ispisana na poveljama.
Logično je zapitati se šta će neki do tih dobitnika reći svojim potomcima kada ih budu pitali šta predstvalja Trinaestojulska nagrada, i kojom su to moralnom gimnastikom primili nagradu koja je simbol državnog trajanja Crne Gore i njenog antifašizma - a oni ne priznaju ni jedno ni drugo.
No, viđela žaba đe se konji potkivaju pa i ona digla nogu. Ako može osoba inkriminisana za zlostavljanje đece da dobije nagradu koja simboliše dječju žrtvu, zašto ne bi mogli negatori svega crnogorskog da budu nagrađeni najvećom crnogorskom nagradom.
Jer, sve je moguće na ovom brdovitom Balkanu, đe je umrla četa đaka u jednom danu.
I, đe je umrla svaka moralna i ljudska vrijednost!
- Deda, deda, je li te bilo sramota da primiš nagradu u kojoj su ugrađeni likovi poput knjaza Danila, popa Luka i Mila, Đura Kusovca…, Save Kovačevića, Milovana Đilasa, Blaža Jovanovića…, a ti sve njih smatraš izdajnicima?
- Nisam ti ja puno gledao u nagradu, više sam ti bio fokusiran prema kovertu!
