„Građanski skup “Ima nas” je trenutak istine. Pokazuje koliko je ljudi spremno da napravi otpor i pokaže bunt, ali sa druge strane, ovo je samo početak naše borbe”, ocijenio je u razgovoru za Portal Analitika književnik Milorad Popović.
Komentarišući veličanstveni skup koji je sinoć održan u Podgorici, a u svijetlu dešavanja koja su obilježila protekle dvije i po godine, Popović je poručio da bismo morali da izvučemo pouke iz belvederskih događaja, kao to i da Crna Gora mora pokazati da je odlučna u odbrani svojih prava.
“Belveder je u velikoj mjeri uticao na pad Vlade Zdravka Krivokapića i jedini put kad se izvan Crne Gore dalo malo više pozornosti po pitanju stanja u našoj zemlji. Ovdje postoji temeljna zabluda da će se neko umjesto nas boriti za prava Crnogoraca, a to ne postoji i nikada se nije desilo. Ako to iko zna, znaju Crnogorci koji su skupo plaćali svoju slobodu”, ukazuje Popović.
Kako dodaje, ono što se danas događa u Crnoj Gori potpuna je destrukcija svih ustavnih, građanskih i političkih vrijednosti na kojima je obnovljena naša zemlja 2006. godine.
“Kada imate tako sistematizovanu agresiju u svim domenima, koju prati moćna i brutalna propaganda, onda morate da nađete novi način otpora”, poručuje naš sagovornik.
Otpor gaženju Crne Gore mora se odvijati i van stranaka
Popović je stava da je sadašnja opozicija pokazala da nije bila spremni da se prihvati opozicione uloge u specifičnim i za evropske prilike neobičnim okolnostima.
Dodaje i da, ne samo političke stranke, već cjelokupni javni sektor i svi ljudi koji imaju javni uticaj, moraju da nađu forme aktivnog i kontinuiranog otpora.
“Moramo da insistiramo na standardima ljudskih prava koji se tiču univerzalnih vrijednosti, poput prava na kulturu, na nacionalno izjašnjavanje, na jezičke slobode… Otpor gaženju Crne Gore kao države, gaženju svih društvenih vrijednosti i ljudskih prava ne smije se samo odvijati u okviru stranaka, jer to je nedovoljno. Nažalost, stranke koje su dugo vršile vlast pokazuju da nemaju iskustvo i dovoljno senzibiliteta i borbenosti – nijesu priviknuti na djelovanje u novoj ulozi – ulozi opozicije”, smatra Popović.
Ističe da je velika pogodnost što Crna Gora geografski pripada Evropi i pretenduje na članstvo u EU, koja ima vrlo precizno definisana pravila i visoke standarde po pitanju ljudskih prava.
“Ovdje nije pitanje ekologije, poreza i slično, već su u pitanju fundamentalna ljudska prava. Ovo što se događa u Šavniku već treću nedjelju je klasični fašizam. Nalik Musolinijevim skvadrama i njegovim jurišnim odredima u doba fašizma. Dakle, nije dozvoljeno ljudima u tom malom mjestu, gdje se svi poznaju, da ostvare svoje osnovno ljudsko pravo”, ocjenjuje Popović.
Suverenističke partije pred ispitom
Napominje da se Crna Gora sada nalazi u prelomnom trenutku i na ulasku u vrlo neizvjestan period.
“Postoje razne formalne i neformalne grupe koje žele da na svaki način od Crne Gore naprave autarhiju, nacionalističku, klerikalnu, nazovimo državu. Žele da pripreme teren da Crna Gora, nakon što izgubi sve unutrašnje atribute suverenosti, opet kroz novu aneksiju postane dio neke pseudosrpske federacije, gdje bi osim Beograda i Banjaluke bila i Podgorica”, naglašava Popović.
Govoreći o suverenističkim partijama, napominje da će sve biti pred velikim ispitom.
“Ako njihovi partikularni, sitni interesi, tzv. rejtinzi, budu dominantni, svi ćemo biti gubitnici. A prije svega, oni će biti gubitnici. Jer svaka stranačka politika u ovoj situaciji je gubitnička. Takođe, mora se povesti računa da se zadrži kohezija sa manjinskim narodima, jer tu je na djelu veliki udar. To je i jedan od ključnih strateških zadataka velikosrpske i filoruske argenture i njihovih štabova – da Albance, Bošnjake i Hrvate na svaki način odvoje od njihove dosadašnje, tradicionalne politike koja je bila patriotska i bez koje nezavisnost Crne Gore ne bi mogla biti obnovljena 2006. godine”, upozorava Popović.
Neće biti lakih rješenja
Popović napominje i da dio albanske političke elite već uveliko paktira sa velikosrpskim krugovima.
“Tu mislim na Đeljošaja i Abazovića, i tu vidim znakove mogućeg rada po onoj agendi o kojoj je govorio srpski ideolog Aleksandar Raković – o podjeli Crne Gore na srpsku i albansku sferu, unutar šireg razgraničenja”, kaže Popović.
Dodaje da ne smijemo biti naivni, naročito poslije svega što se dešavalo u posljednjih 100 godina na Balkanu.
“Poslije svih stvaranja i nestajanja država, stalnih tenzija… Građani Crne Gore moraju izvući pouke iz grešaka koje smo do sada napravili. Moramo se organizovati primjereno opasnosti s kojom smo suočeni, uključiti dijasporu koja je veliki resurs jer postoji bar još jedna Crna Gora izvan Crne Gore i među njima ima dosta pametnih i sposobnih ljudi koji su odani temeljnim vrijednostima crnogorske države i društva”, ističe Popović.
Upozorava i da neće biti lakih rješenja.
“Postoje samo dvije opcije – ili da se organizovano, odlučno i kontinuirano suprotstavimo, ili ćemo u dogledno vrijeme nestati kao država, a Crnogorci kao nacija biće svedeni na nivo Cincara ili Bunjevaca”, smatra Popović.
Crnogorci kao nacionalna grupacija najugroženiji entitet u Evropi
Za Analitiku, on ocjenjuje i da je na djelu sprovođenje velikosrpskog plana mijenjanja političkog, nacionalnog i društvenog karaktera Crne Gore.
“Može se reći da su moskovski i beogradski štabovi dobrim dijelom uspjeli u većini segmenata koji su zacrtali u pogledu promjene identiteta Crne Gore - građanskog, nacionalnog, spoljnopolitičkog itd. Sve kulturne i prosvjetne institucije uzeli su njihovi kadrovi. Privreda je pred kolapsom, Crna Gora ulazi u ono što se zove “grčki scenario”. Pravi se nacionalna segregacija Crnogoraca koji su danas kao nacionalna grupacija nesumnjivo naugroženiji entitet u Evropi”, kategoričan je Popović.
Danas je, kako dodaje, gotovo nemoguće naći nacionalnog Crnogorca u javnoj upravi Crne Gore.
“To je nešto što se može nazvati nekom vrstom aparthejda ili makar ide u tom pravcu, a usmjereno je prema Crnogorcima. Sa druge strane, evidentan je i pokušaj manipulacije nacionalnim manjima koji su bili stabilizirajući faktor u Crnoj Gori. Nasrće se na njih svim sredstvima kroz razne državne projekte koji su u suštini i antievropski i antidemokratski”, ističe Popović.
Prije svega, to je evidentno kroz, kako naglašava, Otvoreni Balkan.
“Otvoreni Balkan je u stvari nova osovina Beograd-Tirana, čiji je krajnji cilj prekompozicija granica na Balkanu. U tom novom miješanju karata, nastupila bi destrukcija Crne Gore, Makedonije i Bosne i Hecegovine”, kaže Popović.
Biti ili ne biti
Crnoj Gori, kako napominje naš sagovornik, ne prijeti rat jer smo dio NATO-a, ali smo, dodaje, “blizu Bejlorusije”.
“Postoje zemlje koje se vojno okupiraju i zemlje koje su iznutra okupirane i Crna Gora se u tom smislu može zvati “Srpskom Bjelorusijom”. Stoga, mora se pružiti vrlo žestok otpor koji će imati kontinuitet, i koji će rasti i dati ljudima samopouzdanja. Mi danas imamo mnogo bolju poziciju nego `18. ili `79, jer smo suverena država. Ali, ako nema građana Crne Gore koji vjeruju da postoje vrijednosti koje treba braniti, onda će ova bulumenta “vučićevska” i “joanikijevska” neminovno zavladati Crnom Grnom na jedan duži period”, ocjenjuje Popović.
Poručuje da je ključna činjenica da nemamo drugu zemlju i da imamo obavezu prema precima koji su vjekovima krvarili za ovu državu, ali i obavezu prema potomstvu kojem treba da ostavimo iza nas stabilnu zemlju koja će biti dio evropskog, demokratskog i naprednog svijeta.
“To, samo po sebi, ne izgleda mnogo, ali u ovom času ugrožene su sve ove vrijednosti. Sada je Crnoj Gori zaista pitanje - biti ili ne biti”, poručuje Popović.
68
