Kako OECD obavi novo PISA testiranje, tako Crnu Goru nekoliko dana obuzme opšte razočaranje, upiranje prstom u učenike i nastavnike, a onda sva priča uglavnom bude zaboravljena.
Upravo tako je i ovog puta, kada smo još jednom saznali kako su naši učenici među onima koji su pokazali najslabije znanje u poređenju sa ostatkom Evrope. I dok se jedni tješe time kako u regiji ima mnogo gorih, a drugi onim da je prethodnih godina bilo ‘manje gore’ nego sad, pitanje je da li u Crnoj Gori danas iko, mimo prosvjetne zajednice, taj problem uopšte i želi da sagleda na valjan, nepristrasan način.
Ni prije nije bilo naročito bolje
Iako je dio političkih subjekata požurio da takve rezultate poveže sa onim što se u Crnoj Gori dešava u protekle tri godine, to baš i nije naročito smislen argument. Jer, i u doba prethodnih vlasti i drugačijih političkih okolnosti, rezultati naših tinejdžera prilikom PISA testiranja bili su jednako zabrinjavajući.
I dok jedni upiru prstom u učenice i učenike, a drugi u nastavni kadar, a bez želje za ‘odbranom’ bilo koga – reklo bi se kako ‘zasluge’ za ovakve rezultate pripadaju najprije cjelokupnom sistemu obrazovanja i samim obrazovnim programima.
Nema vrhunskog sistema bez optimalnog ambijenta
No, čini se kako je pravo pitanje i kakav sistem obrazovanja uopšte i može biti uspostavljen u državi u kojoj vlasti smjenjuju ispitni centar zato što su – oboreni učenici koji su prepisivali na testovima? Ukoliko ste zaboravili, upravo to dogodilo se prije nešto više od pola godine.
Bivši ministar prosvjete Slobodan Backović kao uzrok vidi čitav niz faktora, za koje napominje kako su već duže problemi sa kojima je suočeno crnogorsko obrazovanje.
“Može se reći da su ovi rezultati posljedica svih problema koje je imao obrazovni sistem i do 2018. godine - društveni ambijent, nedovoljno finansiranje sistema, nedostatak školskog prostora, neodgovarajući obrazovni programi, reproduktivni oblik nastave, politizacija i klerikalizacija sistema”, nabraja on.
Političari odmah ‘ugrabili’ temu
O rezultatima PISA testiranja govorio je i predsjednik države Jakov Milatović.
“Mislim da je to prije svega rezultat jedne nebrige koja je postojala u školstvu Crne Gore. Imam velika očekivanja ove od Vlade, od ministarke Anđele Jakšić-Stojanović da se uhvati ukoštac sa svim nagomilanim problemima, zato što Crna Gora može da krene naprijed samo ukoliko naše školstvo krene naprijed”, poručio je on.
Iz Demokratske partije socijalista već su, uz podršku Socijaldemokrata i Hrvatske građanske inicijative, inicirali kontrolno saslušanje ministarke prosvjete, nauke i inovacija Anđele Jakšić-Stojanović. Doduše, oni ističu kako je posrijedi “konstantni pad kvaliteta obrazovanja u posljednjih nekoliko godina”.
Odgovorila im je Jakšić-Stojanović, koja je podržala inicijativu.
“Da su ovakve inicijative podnošene nakon testiranja 2006, 2009, 2012, 2015 i 2018. godine, sigurna sam da bi rezultati testiranja iz 2022. koji su juče predstavljeni javnosti bili mnogo bolji”, poručila im je ona.
Reformi je bilo, ali rezultata očito nema
I dok i priča o posljednjim rezultatima, uostalom kao i sve drugo, polako postaje i dio političke debate, jasno je kako je za poboljšanje stanja u obrazovanju potreban sistemski odgovor, koji će biti sveobuhvatan.
Naravno, uslovi u kojima djeca stiču znanje i kadrovi koji ih edukuju nesumnjivo su dio rješenja problema, no djeluje kako je ključ u pristupu, odnosno u samom načinu rada. Iako je reformi obrazovanja donekle i bilo, one očigledno nijesu dale rezultata.
Tako su u crnogorskom obrazovanju i dalje sveprisutni relikti starog sistema, koji u svoje doba jeste bio dobar, ali do danas je potpuno prevaziđen. Nadalje, učenici u Crnoj Gori ne bivaju stimulisani da razvijaju kritičko mišljenje, a nerijetko ni sam obrazovni sistem nema način da ih motiviše kada je u pitanju samo sticanje znanja.
Iz Srbije smo, takođe povodom PISA testova, čuli kako su oni podrazumijevali i ponešto sa čime se tamošnji učenici tokom školovanja uopšte nijesu ni susrijetali. Nema sumnje kako je i kod nas isti slučaj.
Može li se uz ovakav odnos i očekivati nešto bolje?
No, kada za one, koji bi trebalo da budu najodgovorniji, ključne probleme u obrazovanju predstavlja to da li je Njegoš u čitankama i koji će nazivi jezika biti u dnevnicima – teško je očekivati drugačije stanje. Doduše, politika se redovno u obrazovanje umiješa i kada je u pitanju izbor direktora prosvjetnih ustanova. Nažalost, bilo je i primjera da sami nastavni kadar, ‘ponešen’ aktuelnim događajima, uvede politiku u učionice, a u tom pogledu ne moramo ići dalje od Bara.
24U takvom ambijentu zaista je teško očekivati bilo šta bolje od rezultata testova koje smo vidjeli prošle sedmice.
Pritom, dok mnogi vjeruju kako je suština u unapređenju samog obrazovnog sistema i nastavnih planova, ona je, zapravo, u pristupu i stvaranju preduslova za njihovo unapređenje. To nam govore tuđa iskustva – onih koji su uspjeli.
Treba da pogledamo kako to rade drugi
Iako Crna Gora baš i nije najplodnije tlo za preporuke – jer, naravno, mi sve znamo najbolje – ovog je puta možda došlo vrijeme kada treba pogledati druge i, jednostavno, uraditi isto što su i oni. Žargonski rečeno – u najvećoj mogućoj mjeri ‘iskopirati’ njihov sistem.
Stari, toliko puta u raznim oblastima ponavljani izgovori o tome kako se tuđe prakse ne mogu primjenjivati zbog ovdašnjih ‘specifičnosti’ moraju biti zanemareni. Jer, ako je u nekadašnjoj članici Sovjetskog Saveza napravljen najučinkovitiji savremeni obrazovni sistem na kontinentu – teško je suprotstaviti se tome tipičnom balkanskom argumentacijom.
Ovako su to uradili u državi koja je imala najbolje rezultate u Evropi
Riječ je o Estoniji, državi čiji su učenici imali ubjedljivo najbolje rezultate na PISA testiranju kada se u obzir uzme naš kontinent, pri čemu su u dvije oblasti bili prvi, a u jednoj drugi.
Dok u nekim uspješnim obrazovnim sistemima u Aziji naglašavaju kako je ključ u što dužem vremenu provedenom uz gradivo, u toj baltičkoj državi su u posljednje tri decenije radikalno skratili trajanje školskog dana.
Umjesto toga, djeca znanje stiču uglavnom putem digitalnih platformi, što i nije čudno, jer tu državu već neko vrijeme nazivaju i e-Estonija. Dovoljno je pomenuti kako je na ovogodišnjim parlamentarnim izborima 51 odsto birača glasalo online, a da su na posljednjem popisu stanovništva postavili svjetski rekord – čak 67 procenata populacije popisalo se elektronskim putem.
Uvođenje online formi u obrazovanje danas nije nikakav podvig, no – pitanje je šta sistem tim kanalom nudi učenicima. U Estoniji, između ostalog, i digitalnu biblioteku sa 20.000 naslova i izvora namijenjenih upravo toj starosnoj dobi i vezanih za gradivo koje tamošnja djeca obrađuju.
Sistem je potpuno autonoman – vlast i politika ne pitaju se ni o čemu
Obrazovni sistem jedan je od najautonomnijih u odnosu na vlasti, ne samo na našem kontinentu, a učenici gotovo od samog početka procesa obrazovanja bivaju stimulisani da razvijaju kritičko mišljenje i, naročito, preduzetnički duh.
U pitanju je država koja je i među vodećima kada je u pitanju broj nastavnika po učeniku. Nastavnici su stimulisani visokim zaradama, ali i manjim brojem sati u učionici – kako bi u ostatku vremena na što bolji način pripemili nastavu, prateće aktivnosti i radili na svom profesionalnom razvoju.
Uz znanje i razumijevanje – analiza, kritika i mnogo prakse van nastave
Nastavni plan više se ne zasniva samo na principu ‘znanje i razumijevanje’, već se fokus pomjera ka razvijanju analitičkog pristupa, konkretnog rješavanja problema, digitalnih i preduzetničkih kompetencija, pri čemu se predmeti u školama ne posmatraju kao zasebne cjeline, već kao – povezani djelovi.
U Estoniji, kako su to zapazili i iz OECD-a, pojam ‘vannastavne aktivnosti’ u suštini ne postoji – jer, u toj državi i taj segment predstavlja dio nastavnog plana i programa.
I što je jednako bitno istaći – politika je potpuno ‘izbačena’ iz obrazovanja i nema nikakav uticaj na tu oblast. Osim kada je potrebno podržati obrazovanje, kao kada su nedavno sve tamošnje partije jednoglasno usvojile strategiju obrazovanja do 2035. godine. A taj rok na koji se planiraju aktivnosti, takođe, govori ponešto o pristupu tamošnjih prosvjetnih djelatnika.
I to je tek dio ambijenta koji su stvarali godinama i decenijama kako bi u potpunosti mogli da sprovedu obrazovnu revoluciju. Da li su u tome uspjeli – pokazuju, između ostalog, upravo i PISA testovi.
