Goran Janković rođen je i odrastao u Podgorici. Srednju školu unutrašnjih poslova završio je u Danilovgradu. Radio je u Upravi policije, prvo kao policajac, potom kao inspektor na krvnim deliktima i inspektor u oblasti zaštite od požara i eksplozija. Bio je i komandir protivterorističkog voda u Posebnoj jedinici policije.
Studirao je na Privrednoj akademiji u Novom Sadu i stekao zvanje – diplomirani ekonomista.
Bio je i načelnik Komunalne policije Podgorice, a sada je na čelu Službe zaštite i spašavanja Glavnog grada.
BUĐENJE
Što Vam nedostaje iz vremena kada ste bili dijete?
- Bezbrižnost i jednostavnost shvatanja svijeta i problema.
Što najviše volite u tome što ste odrasli?
- Biti odrastao, pored svih izazova i problema, znači i biti slobodan i upravljati životom na način na koji hoćeš.
Za koji Vaš talenat smatrate da nije došao do izražaja?
- Kulinarstvo, definitivno je to kuvanje.
Koju svoju osobinu smatrate najgorom?
- To što teže praštam i ne zaboravljam lako loše stvari.
Što najviše cijenite kod drugih?
- Posebno cijenim iskrenost kod drugih ljudi. Danas je to veoma tražena, a malo ponuđena osobina.
U OGLEDALU
Kako bi se zvala Vaša filmska biografija i ko biste voljeli da glumi Vas?
- Definitivno “Posljednji Mohikanac”, a ulogu mene bi bio dostojan da odglumiti Rasel Krou.
Kako biste nekome, preko telefona, u pet riječi opisali sebe?
- Tačan, precizan, radan, iskren i odan.
Kako biste opisali sebe da ste hrana?
- Definitivno bih bio pizza. Jednostavno jelo sa puno ukusa a voli te čitav svijet.
Koju moć super-junaka biste voljeli da imate?
- Da mogu da čitam misli. U današnjem vremenu to bi bio poseban dar.
Sa kojom ličnošću, stvarnom ili izmišljenom, biste se zamijenili na jedan dan?
- Pa to je definitivno Milovan Đilas, za mene posebno hrabra i fascinantna ličnost.
SVAKODNEVICA
Što radite nedjeljom poslijepodne?
- Kada nisam na poslu dosta vremena provodim na selu i u prirodi. Posebno volim trenutke provedene u radu oko voća, pčela i bašte.
Koja pjesma Vam je uvijek u vrhu liste omiljenih?
- Slušam skoro svaku vrstu muzike. Posebno volim stare pjesme i starogradsku muziku. Obožavam pjesmu "U lijepom starom gradu Višegradu", koju izvodi Himzo Polovina.
Koja knjiga/predstava/film je, u posljednje vrijeme, na Vas ostavila najsnažniji utisak?
- Prema čitanju gajim posebnu strast. U zadnje vrijeme knjiga “Besudna zemlja” Milovana Đilasa ostavila jr poseban utisak na mene. Nekako se istorija ponavlja, samo u različitom obliku sa istom suštinom.
Gdje biste voljeli da otputujete?
- Posebnu ljubav gajim prema Africi. Moje sljedeće putovanje mora biti u Ugandu ili Senegal.
Koje prevozno sredstvo najmanje volite?
- Voz.
DA TI KAŽEM...
Kome sve ispričate?
- Sve pričam svojoj ljepšoj polovini, supruzi.
Čemu se uvijek obradujete?
- Uvijek i posebno me obraduje susret sa mojim drugovima iz Srednje škole unutrašnjih poslova ili, narodski rečeno, iz “škole policije”. To su posebne uspomene i bilo je posebno druženje sa tim ljudima.
Da li za nečim žalite?
- Žalim što nisam više vremena sa porodicom i sa djecom.
Bez čega ne možete?
- Bez jutarnjeg espresa u Alpe baru. To je ritual koji traje već skoro 20 godina.
Za što ste se posljednji put izvinili?
- Ne sjećam se svog posljednjeg izvinjenja, ali kada pogriješim nemam problem da se izvinim.
SUMRAK
Koje tri želje biste tražili da Vam ispuni zlatna ribica?
- Prvo zdravlje porodici, da imaju sreće i da se dosta putuje.
Što je najteže što ste do sada uradili?
- U karijeri sam imao dosta teških trenutaka i događaja. Ipak, na mene je posebno teško uticao jedan događaj. Kada se dogodila željeznička nesreća na Bioču, bio sam jedan od 4-5 ljudi koji su prvi došli na lice mjesta, nekoliko minuta poslije tragedije.
Zatekli smo veliki broj povrijeđenih, “razbacanih” na sve strane i svi su tražili pomoć, a vi ne možete da pomognete svima, već morate da "odlučite" kome prvo da pomognete, dok dođe još spasilaca. To je veoma težak momenat i ostavlja jak trag u životu.
Kada biste saznali da Vam je ostalo samo tri mjeseca života, kako biste ih proveli?
- U porodičnom okruženju i, naravno, uz jutarnji espreso u Alpe baru.
Kako biste voljeli da umrete?
- Ne razmišljam posebno o smrti, ali se nadam da to neće biti u krevetu, već negdje u prirodi, u akciji.
Koji bi bio Vaš epitaf?
- Život je jedan i ja sam ga živio punim plućima!
