Američki unutarstranački izbori nisu ni počeli ali interesovanje koje za njih vlada nadilazi i ono za same predsjedničke. Optužnice i sudski postupci koji traju protiv bivšeg predsjednika Trampa, naizgled paradoksalno, zapravo jačaju njegovu poziciju među Republikancima i omogućavaju nezabilježen medijski prostor.
Jedno od posljednjih istraživanja zapravo pozicionira bivšeg američkog predsjednika na 58% unutar same Republikanske stranke, što je daleko iznad guvernera Floride koji i dalje uživa nisku dvocifrenu podršku. Ovakav raspored snaga unutar same stranke već u startu budi najmračnije strukture američkog društva za koje Građanski rat nikad nije okončan već ga drugim sredstvima treba nastaviti.
Ne treba zaboraviti ni bivšeg specijalca Grenela koji i dalje aktivno učestvuje u lobiranju za 'srpsku' stvar kako u Vašingtonu tako i u Briselu
Ultrakonzervativni dio društva koji zapravo toleriše i daje 'prostor za disanje' bijelim supremacistima i njihovim derivatima najbolje kohabitira sa sličnim korumpiranim elitama do kojih stižu i regionalne autokrate.
Rapsodija populizma oslobodila je sve duhove prošlosti i prijeti fundamentu američkog društva i srži samog ustava. Međutim, to su dugoročne posljedice onog što se potencijalno može desiti pobijedi li u novembru 2024. bivši predsjednik Tramp.
Regionalne implikacije takvog ishoda predsjedničke trke bi se početno očitovale kroz dodatnu destabilizaciju cijelog regiona, ali i daljem jačanju autoritarnih tendencija, prije svega u Srbiji i Mađarskoj. Skorašnji Vučićev performans sa najpoznatnijim Trampovim propagandistom i promoterom teorija zavjera, Takerom Karlsonom, upravo u Budimpešti, najbolji je indikator upliva zapadnobalkanskih autokrata u redove bivše (moguće buduće) američke administracije.
Ne treba zaboraviti ni bivšeg specijalca Grenela koji i dalje aktivno učestvuje u lobiranju za 'srpsku' stvar kako u Vašingtonu tako i u Briselu koji pokazuje frampantnu nesposobnost da utiče na stabilizaciju regionalnih prilika. Upravo bi pobjeda Trampa zajedno sa rastom pritiska na region kroz jačanje Rusije i Kine, poslužila kao savršeni alibi da EU ne uradi ništa ili jako malo kako bi politika proširenja dobila kakav takav zamajac.
Nije teško ni pretpostaviti kakva, u tom scenariju, sudbina čeka Kosovo i Crnu Goru. Premijer Kurti teško odolijeva pritiscima i ove sklerotične administracije, realnost da na tome istraje dugoročno je jako mala a u izostanku konkretne strategije, neka nova podjela (razmjena) teritorija bila bi nova nulta tačka.
Rapsodija populizma oslobodila je sve duhove prošlosti i prijeti fundamentu američkog društva
Crnogorska politička realnost je do te mjere kompromitovana da bi prepuštanje državnog prostora Vučićevom hegemonizu zapravo bila logična stvar čak i da ne dođe do promjene američke administracije. Uostalom, postalo je opšte mjesto da sadašnja administracija ne umije da prepozna kratkovidost sopstvenih taktičkih poteza pa samim tim ni da artikuliše novu politiku.
Buduća, odnosno stara-nova, postava bi situaciju svjesno iskoristila za neku vrstu appeasement sa ruskim režimom kroz razne koruptivne aranžmane nižih nivoa diplomatije.
Svakako, komplikovanje domaćih američkih prilika i nesnalaženje demokratskog lidera uprkos brojnim zaslugama u dosadašnjem mandatu, stoje kao ključni krivci za jačanje desnog populizma i novog talasa Trampove popularnosti.
Prostor za suprotstavljenje tom scenariju leži ipak u novom kandidatu Demokrata koji bi uspio da animira onaj dio srednjeg sloja koji zazire od narativa liberalnih medija. Nova pobjeda Trampa bi pored kidanja kohezivnih elemenata američkog društva, uvela SAD u period izolazcionizma čiju cijenu bi najviše platili tradiconalni evropski saveznici.
