Slikar, vajar i arhitekta Nikola Marković za svoj život kaže da je, i pored svih nedaća i nepravdi kojima je svjedočio, poput nekog sjajnog Bertolučijevog filma njemu davno odsanjanog, ali još uvijek nezavršenog...
U njemu se, dodaje umjetnik, „putuje od ničega ka svemu i u njemu se alhemija razvija ka najvećem i ka ničemu“.
„Čak i onda kada je i svaki pad samo novi i ljepši let ka mjestu gdje izniče novi i mudriji početak. Uvijek iznova osjetim i kažem da mi svi u ovoj Crnoj nam Gori živimo u raju i na početku i na kraju“, poručuje Nikola.
U njegovoj impozantnoj radnoj biografiji piše da je diplomirao i magistrirao slikarstvo na cetinjskom FLU, a zatim magistrirao i doktorirao na Arhitektonskom fakultetu u Beogradu. Predavao je na doktorskim studijama Fakulteta za primijenjene umjetnosti na prestižnom Angewandte Univerzitetu u Beču i biće, kako nam je kazao, angažovan kao predavač na budućem programu doktorskih studija na Politehnici na Univerzitetu Donja Gorica, gdje je već angažovan kao predavač na tri predmeta na osnovnim i dva na postdiplomskim studijama.
Ostvario je 28 samostalnih izložbi u zemlji i inostranstvu i učestvovao na desetinama prestižnih umjetničkih manifestacija. U oblasti umjetnosti i arhitekture osvojio je više značajnih državnih nagrada i priznanja u Crnoj Gori i van nje.
O njegovom umjetničkom radu objavljene su četiri stručne knjige. Od 2019. angažovan je, kao stručni savjetnik u oblasti kulture i umjetnosti za region Balkana, u Internacionalnom centru savremene umjetnosti ''ForA'' sa sjedištem u Berlinu.
BUĐENJE
Što Vam nedostaje iz vremena kada ste bili dijete?
- Svaki pravi umjetnik uvijek je u dubini duše dijete, tako da mi često ta vremena asimiliramo iskustveno na jedan direktan način ne samo putem uspomena... Ono što bih mogao da izdvojim je svakako bezbrižnost predškolskog uzrasta u odnosu na obaveze koje počinju sa vremenom školovanja...
Što najviše volite u tome što ste odrasli?
- Najviše volim što mogu gotovo u potpunosti da upravljam svojim planovima. To je preduslov slobode koja je po mom mišljenju u našem djetinjstvu nadomještena sa velikim naletima mašte i imaginacije.
Za koji Vaš talenat smatrate da nije došao do izražaja?
- Klasična gitara i flamenko...
Koju svoju osobinu smatrate najgorom?
- Lijenost kao tradicionalnu vještinu Crnogoraca, koja je doprinijela boljem razvoju filozofije kod našeg naroda.
Što najviše cijenite kod drugih?
- Njihov odnos prema zadatoj riječi i plemenitost koja može da krasi i one koji nemaju obrazovanja ili drugih mogućnosti u životu.
U OGLEDALU
Kako bi se zvala Vaša filmska biografija i ko biste voljeli da glumi Vas?
- "Before the Silence" i bilo bi mi drago da taj glumački zadatak izvede Entoni Hopkins, a kada je riječ o našim glumcima onda svakako Žarko Laušević.
Kako biste nekome, preko telefona, u pet riječi opisali sebe?
- Svestran umjetnik, neshvaćen i nepokolebljiv...
Kako biste opisali sebe da ste hrana?
- Chia.
Koju moć super-junaka biste voljeli da imate?
- Osim letjenja, čitanje tuđih misli bi bila jako privlačna vještina kojom bih izbjegavao one rijetke nesporazume koje svi nekada imamo u odnosu na one do kojih nam je stalo…
Sa kojom ličnošću, stvarnom ili izmišljenom, biste se zamijenili na jedan dan?
- Sa Nikolom Teslom.
SVAKODNEVICA
Što radite nedjeljom poslijepodne?
- Nedeljno popodne najviše provodim u pisanju ili čitanju.
Koja pjesma Vam je uvijek u vrhu liste omiljenih?
- Kada je riječ o melodiji izdvojio bih "Asturijas" od Albeniza i pjesmu "Fragile" od Stinga.
Koja knjiga/predstava/film je, u posljednje vrijeme, na Vas ostavila najsnažniji utisak?
- Najviše motivisan utiscima mojih dragih studenata izdvojio bih ponovno čitanje Selindžerovog “Lovca u žitu”.
Gdje biste voljeli da otputujete?
- Najviše bih volio da posjetim kraljevinu Butan, jedan od posljednjih bastiona zajednice ljudi sretnih osmijeha.
Koje prevozno sredstvo najmanje volite?
- Ono koje vam ne ispuni želju da negdje stignete na najbolji način. Ne preferiram avion kao prevozno sredstvo, ali u njemu zbog posla provodim vremena toliko da slobodno mogu biti posada u nekim kompanijama.
DA TI KAŽEM...
Kome sve ispričate?
- Nemam taj luksuz prema nikome. Nosim i svoje i tuđe tajne zauvijek zbog specifičnosti toga što bih mogao da ispričam i to je dio mojih principa koje posebno cijenim, zbog čega mi se često povjeravaju mnogi dragi ljudi koji me dobro poznaju.
Čemu se uvijek obradujete?
- Iskrenom osmijehu onoga kome uspijem da nečim pomognem.
Da li za nečim žalite?
- Najviše žalim za tim što je dan tako kratak i prolazan da ne stižem ni deseti dio od željenog i planiranog da uradim.
Bez čega ne možete?
- Ako ste bez poštovanja, ljudskosti i bez zahvalnosti onih kojima ste posvećeni i koji vas okružuju, teško ćete moći biti sretni i skoro sve će vam nedostajati. Sebe smatram jako sretnom i ispunjenom osobom.
Za što ste se posljednji put izvinili?
- Za nepročitanu poruku drage osobe.
SUMRAK
Koje tri želje biste tražili da Vam ispuni zlatna ribica?
- Na prvom mjestu zdravlje mojih najbližih, na drugom mjestu moje zdravlje i na trećem zdravlje onima najboljima među nama koji svojim umom i djelom donose istinski napredak u životu svih nas.
Što je najteže što ste do sada uradili?
- Najteži je bio rad na teškim poslovima šalovanja oplata kada sam rukovodio radovima izvođenja šetališta u Budvi na Zavali 2009. i rad u neuslovnim građevinskim kontejnerima ljeti bez klime na Toplišu kada sam projektovao diskoteku Top Hill.
Kada biste saznali da Vam je ostalo samo tri mjeseca života, kako biste ih proveli?
- Vjerovatno u pisanju, vajanju i slikanju…
Kako biste voljeli da umrete?
- Većina ljudi kada dobije ovo pitanje ponudiće san kao bezbolan i nekako nesvjestan prostor u kojem skoro pa i da svjedočimo tome svakim odlaskom na spavanje… Ali, ja ipak vjerujem da nijedan normalan čovjek ne voli nijednu opciju umiranja, zato bi ovo pitanje trebalo da glasi - Kada i kako biste bili spremni za odlazak sa ovog svijeta. Kada - nekada kada ostvarim većinu od planiranog na stvaralačkom i porodičnom planu i kada moje djelo bude adekvatno predstavljeno i dostupno svim onima koji ga mogu osjetiti i na dobro koristiti… Kako - nekako onako sa osmjehom u, ako ga zaslužimo, lijepom snu da onima kojima značite bude lakše..
Koji bi bio Vaš epitaf?
- U ovako lijepom i živom svijetu umjetnosti ja bih da nekako umjesto epitafa osjetimo ono što otjelotvoruje svaka mudra misao. Najveći umovi svijeta, poput Leonarda, Tesle, Kafke, Mocarta, Dostojevskog i ostalih, uopšte nemaju epitafe. Ali, imaju suštinski važne misli, izreke i poruke koje su nam ostavili svojim djelom uvijek i na svakom mjestu. Moja današnja poruka, a ne epitaf bi bila: Ništa nije očiglednije od lika božijeg na svakom iskreno nasmijanom licu.
