Grme srbijanski portali na sve strane, slavi se na zvaničnom sajtu srpske crkve, srpskog vele patrijarha u Podgorici dočekale desetine hiljada ljudi! U kakvom zanosu to pišu, čovjek bi im i povjerovao. Povjerovali su i oni sami sebi i povjerovali bi da su rekli da je pred podgoričkim hramom bilo i milion duša, a ne jedva tri autobusa iz Berana.
Naravno, gebelsovski rečeno, hiljadu puta izrečena laž postaje istina, a Ćosić je govorio da je laž srpski nacionalni interes. Laganje drugih možda jeste srpski nacionalni interes, ali laganje samih sebe je najveća srpska propast u istoriji!
Srbija je zapravo vrsta umnog kazamata, ograđenog bodljikavom žicom kroz koju je proćerana struja. U takvom stanju nema mjesta slobodnom razumnom i kritičkom, ponajmanje samokitičkom razmišljanju, jer je srpstvo nepogrešivo. Sve srpske elite su umjesto na emancipaciji radile na tome da se kreira paralelna realnost, ona srpska, i srpska verzija svega. Zbog toga danas imamo srpsku verziju istorije, politike, nauke, pa čak i muzike, hrane i svega ostalog što možete zamisliti. Kreirali su jednu posebnu planetu iz koje se teško izlazi, a skoro nemoguće ju je promijeniti.
33I ne važi to samo za one koji podržavaju vlast ili su nacionalistički nastrojeni. To je mnogo veća pošast, koja je zahvatila sve pore društva, pa i one od kojih se očekuje civilizovano djelovanje i da se odupru takvom sistemu. Nažalost, to je rijetkost.
Ostajao sam šokiran kada sam gledao koliko neke srpske elite u koje se kao uzdamo da mogu tu državu promijeniti nabolje zapravo padaju pod naletima velikosrpske propagande. Mislim, viđeli smo odlično reakcije kada su Crnu Goru zadesile takozvane litije. Sva srpska građanština je poskočila da podrži i ohrabri proteste protiv Đukanovića, ne shvatajući da se na fašističkim krilima ne može graditi ništa zdravo.
Želja da se takvo jednoumlje prenese i na Crnu Goru je ogromna. Naravno, sve proizilazi iz namjere da se Aca Srbin nametne i kao predsjednik Srba u Crnoj Gori. Prvo jednoumlje, pa Aca, pa onda neka nova Podgorička skupština ili šta gođ. Srpska crkva je tu glavni izvođač radova, jer đe je jednoumlje tu su i njeni popovi.
Zbog toga će, nažalost, neko i povjerovati da je ispred podgoričkog hrama prije neku noć bilo milion Srba koji su se radosno okupili kako bi dočekali Porfirija Perića, svjetovno znanog kao Prvoslav!
Nažalost, neće se masa koja slijepo vjeruje zaustaviti samo na napumpavanju brojke. Mislim, još iz doba Miloševića je ostala praksa da se falsifikuje. Sjetimo se samo onog mitinga iz Berana kada je Slobo dolazio, a na kojem je došlo mnogo manje ljutih Vasojevića nego što se računalo, pa su morali da falsifikuju i montiraju slike, kako bi ispalo da je masa bila veća. Tako je i za vrijeme litija priča bila da se na ulicama u jednom momentu kreće više od dvije stotine hiljada ljudi! Jedan portal iz Danilovgrada izvjestio je da je pješke ka Podgorici krenulo čak petnaest hiljada! Zapitah se te noći je li iko ostao u gradu pod Garčem ili su svi pošli na večeru kod Rista Radovića?!
Masa će povjerovati i u riječi Perića koji reče da su Srbi mnogo vjekova bitisali bez države. Mislim, to je istina. Gruba, ali ipak istina. U to će mu povjerovati i neki nesretni Srbin iz Crne Gore i momentalno zaboraviti na slavne mu pretke, pet vjekova borbe, bitaka i slobode. Jer, svaka čast đedu borcu sa Vučjega dola, patrijarh zna bolje. Povjerovaće, neuki i lakovjerni, i u sve ostale laži, izmišljotine i nebuloze koje mu serviraju srpski popovi. Neće nijednoga trenutka upaliti svjesni mozak, najveći Božiji dar čovjeku koji ga razlikuje od ostatka životinjskog svijeta, i promisliti: ''Je li to stvarno tako?''. Neće, na našu žalost.
A malo se priča o tim nebulozama. Ponekad poslušam propovijed ponekog srpskog popa, redovno na Fejsbuku izbacaju video snimke. Više nebuloza i neistina malo se đe može čuti. Na veću nesreću, to slušaju i đeca. Osim fijaska vezanog za mali broj onih koji su došli da pozdrave Perića, fijasko je bio i upis u takozvanu pravoslavnu gimnaziju. Jedva trećina normalnog odjeljenja, a dalo se gotovo milion eura državnih para za vojni kamp i centar indoktrinacije srpske crkve. Mali znak da ipak ima nade.
Više me bole oni Crnogorci koji su ubijeđeni u to da je Srpska crkva crkva i Crnogoraca. Dosadilo je više i Bogu i narodu sa pričama o tobožnjoj autonomiji, kanonskom pravu, raznim episkopskim savjetima, autonomaškim pokretima, posebnosti, arhiepiskopiji i ostalim izlizanim pričama. Očigledno da je veoma teško pomiriti se s činjenicom i prihvatiti da toga više NEMA. Mislim da ga nije nikad ni bilo. Onima koji još vjeruju u to, došao je Prle sa pričom da su Srbi i da zbore srpski, i da pokaže ko je gazda. Sad je očigledno - uzmi ili ostavi.
Na kraju, vazda nastradaju Crnogorci. Mislim, ako neko ima dilemu ko je i što je - neka pita đeda. A može i Đeda u kojeg su se tako kleli, a sad sa Boškom, Avetnicom i bulumentom pljuju po njemu.
