Talentovana golmanka ŽRK Budućnost Bemax, Anastasija Babović, rođena je 13. decembra 2000. godine u Podgorici.
Završila je srednju ekonomsku školu u rodnom gradu i studentkinja je Univerziteta Donja Gorica, smjer sportski menadžment.
- Svoju strast sam pronašla sa šest godina, kada sam počela da treniram rukomet. Sa 15 godina napravila sam veliki iskorak u ostvarenju svojih snova, ulaskom u prvi tim Budućnosti, koji je moj matični klub – tada sam ujedno postala i najmlađa igračica najvećeg evropskog takmičenja u istoriji Lige šampiona – otkriva Anastasija našim čitaocima i dodaje:
- Odmalena sam znala šta želim i svim snagama sam išla ka tome. Čitav život sam podredila sportu. Zbog napretka, prošlu sezonu sam provela u Mađarskoj, braneći boje Dunajvaroša, da bih se ove sezone vratila u matični klub.
Pored klupskih ostvarenja, Anastasija je sa 16 godina imala svoj debitantski nastup u dresu reprezentacije. Od takmičenja na kojima je učestvovala, izdvaja nastup na Olimpijskim igrama u Tokiju, koje predstvavljaju krunu u njenoj dosadašnjoj karijeri.
- Neko sam ko uvijek teži da ide dalje, jače i bolje, i da uvijek sebi zadaje nove ciljeve. Pored sporta, moja najveća želja je da se u budućnosti ostvarim kao majka i porodična žena – poručuje Anastasija.
BUĐENJE
Što Vam nedostaje iz vremena kada ste bili dijete?
- Najviše mi nedostaje dječija bezbrižnost, momenti kada smo na ulici ili u dvorištu i ne razmišljamo previše ni o čemu, osim o dobroj zabavi.
Što najviše volite u tome što ste odrasli?
- Iskreno, to što sam samostalna mi najviše odgovara, sama donosim odluke i snosim posljedice... Uvijek sam i kao dijete bila svojeglava i radila po svom, samo su sada u pitanju ozbiljnije odluke.
Za koji Vaš talenat smatrate da nije došao do izražaja?
- Smatram da je moj glavni talenat bio baš ovaj za rukomet, pored njega bila sam talentovana i za košarku, ali ako bismo isključili sport, mislim da bih bila dobra kao advokat - vješta sam s riječima kad je u pitanju razmjena stavova.
Koju svoju osobinu smatrate najgorom?
- Jako sam brzopleta i impulsivna, vrlo često kažem nešto „na prvu loptu“ pa se poslije pokajem, dosta puta me to „koštalo“.
Što najviše cijenite kod drugih?
- Najviše cijenim iskrenost. Rijetkost je da je neko iskren i otvoren u današnje vrijeme, a to je nešto što najviše cijenim - volim da mi se sve kaže u lice, koliko god to bilo surovo i teško za podnijeti.
U OGLEDALU
Kako bi se zvala Vaša filmska biografija i ko biste voljeli da glumi Vas?
- „Put jedne ruže“ - ruža je cvijet koji zrači svojom ljepotom i snagom. Isto tako, ruža je veoma delikatan cvijet koji ima trnje koje je štiti. U tom smislu, trnje bi predstavljalo moj karakter, istrajnost, upornost - ključne faktore koji su me doveli do onoga što sam sada. Ako bih birala nekog od svjetskih glumica to bi bila Jennifer Lawrence, a od ljudi iz mog života to bi bila moja starija sestra Željka .
Kako biste nekome, preko telefona, u pet riječi opisali sebe?
- Uporna, hrabra, iskrena, brzopleta, tvrdoglava.
Kako biste opisali sebe da ste hrana?
- Pica - ukus će biti onakav, kakav mu začin dodate...
Koju moć super-junaka biste voljeli da imate?
- Voljela bih da mogu letjeti, to bi mi omogućilo da u svakom momentu mogu da osjetim slobodu.
Sa kojom ličnošću, stvarnom ili izmišljenom, biste se zamijenili na jedan dan?
- Sa Majklom Džordanom.
SVAKODNEVICA
Što radite nedjeljom poslijepodne?
- Ako nisam na utakmici, uglavnom je to vrijeme koje izdvojim za porodicu ili meni bliske ljude, uz neki dobar film ili ispijanje kafe.
Koja pjesma Vam je uvijek u vrhu liste omiljenih?
- Osoba sam koja uglavnom ljude i uspomene veže za neki pjesmu, tako da često mijenjam listu omiljenih pjesama, ali definitno je jedna uvijek na listi „Vjeruj u nas“ (Adil) to je nešto domaće, a strana pjesma bi bila „Scars to your beautiful“ ( Alessia Cara).
Koja knjiga/predstava/film je, u posljednje vrijeme, na Vas ostavila najsnažniji utisak?
- Nedavno sam odgledala seriju „Last Dance“ koja predstavlja priču o karijeri Michaela Jordana od samog početka, kao i njegove najbolje godine i završetak karijere. Oduševljena sam, čak sam neke epizode pogledala više puta jer prikazuje ono kroz šta prolazi svaki vrhunski sportista - može se vidjeti mnogo poučnih stvari i rado bih je preporučila svima. Volim serije i filmove koji prikazuju realni život ili su snimljeni na osnovu istinitih događaja.
Gdje biste voljeli da otputujete?
- Obožavam da putujem, postoje mnoga mjesta gdje bih voljela da odem, ali ako bih trebala da izdvojim jedno, to su Maldivi, nestvaran dodir sa prirodom, egzotično mjesto - pravi raj za oči.
Koje prevozno sredstvo najmanje volite?
- Ne podnosim autobuse, od desete godine sam se non-stop vozila autobusom na treninge i u školu, dosta puta ih dugo čekala po lošem vremenu, tako da to nisu bila baš lijepa iskustva...
DA TI KAŽEM...
Kome sve ispričate?
- Sebi… Često pričam sa sobom, tu sam najsigurnija da ću biti saslušana na pravi način, ali pored tih razgovora, imam dvije najbolje drugarice već duži niz godina, s kojima dijelim najviše stvari iz života.
Čemu se uvijek obradujete?
- Sebe smatram skromnom osobom i sitnice me najviše mogu obradovati, pored sreće mojih najbližih i njihovih osmijeha, tu je još pobjeda na utakmici i dobar procenat odbrana, kao nešto što me definitivno najviše obraduje.
Da li za nečim žalite?
- Ne nikada. Smatram da se sve desilo s razlogom i da će sve proći, život je prekratak da bismo imali vremena da žalimo - uvijek gledam naprijed.
Bez čega ne možete?
- Svoj život ne bih mogla da zamislim bez slobode, kao ni bez ljudi oko mene (porodice, prijatelja) - jako sam društvena i komunikativna tako da volim da sam okružena dragim ljudima. I, naravno, tu je sport u kojem sam od malih nogu. To su moji prioriteti i nešto bez čega zasigurno ne bih mogla.
Za što ste se posljednji put izvinili?
- Mislim da sam se izvinila treneru jer nisam shvatila vježbu i pogrešno sam je odradila. Neko sam ko inače ne govori izvini baš često, ali kada kažem, mislim to iskreno.
SUMRAK
Koje tri želje biste tražili da Vam ispuni zlatna ribica?
- Prva želja bi bila da moja porodica bude uvijek zdrava i srećna; Druga da budem uspješna i ispunim određene ciljeve u karijeri; Treća da se ostvarim kao majka i porodična žena.
Što je najteže što ste do sada uradili?
- To je borba sa sobom... Kao što sam već navela, od malih nogu sam u sportu i to predstavlja jednu od najbitnih stavki u mom životu - prije dvije godine sam doživjela tešku povredu, povratak na teren je bio jako težak, tako da je to do sada moja najveća pobjeda - taj oporavak, prevaziđen strah i to što sam nastavila dalje, još jače.
Kada biste saznali da Vam je ostalo samo tri mjeseca života, kako biste ih proveli?
- Prvih mjesec dana bih samo putovala, bavila se raznim avanturističkim sportovima, pokušala bih da obiđem što više mjesta i uživala u slobodi. Drugi mjesec bih posvetila rukometu i pokušala da provedem što više vremena na terenu, dok bih treći mjesec posvetila porodici i prijateljima, da se na neki način oprostim od njih i posvetim im što više pažnje. I, naravno, uživala bih u hrani.
Kako biste voljeli da umrete?
- Jedino što bih voljela jeste da budem sposobna da vodim računa o sebi do svog posljednjeg dana i da jedne večeri mirno zaspim...
