Politički i vojni analitičari u regionu saglasni su da bi sukob Rusije i Ukrajine mogao imati reperkusije i po stabilnost Zapadnog Balkana.
Kako u razgovoru za Portal Analitika ocjenjuje vojni analitičar Aleksandar Radić, Balkan jeste nestabilan, a sukobi iz devedesetih godina još uvijek nijesu završeni.
Balkan - opasan kotao
Napravljena je, kako kaže, neka vrsta primirja na bazi realnih okolnosti potrebnih da se zaustave ratovi ali, poručuje, nijedan suštinski problem nije riješen.
„Imamo države koje po mnogo čemu pokazuju slabosti u razvoju demokratije. Imamo slabe ekonomije koje ne zadovoljavaju građane, ali i tendenciju ljudi da odu da žive u EU. S druge strane imamo vrlo snažne nacionalizme, jake frustracije, revanšizam i želje da se naplate neki dugovi iz devedesetih i da se postave neki nacionalni ciljevi. To je poprilično opasan kotao“, ističe Radić.
Rizik od sukoba, navodi on, postoji, ali u atmosferi u kojoj Balkan ne bi privlačio pažnju spoljašnjeg svijeta.
“U ovom momentu koliko god to čudno izgledalo, jer smo nekad u Jugoslaviji strani faktor gotovo uvijek posmatrali kao negativan, on sada zamrzava situaciju. Bitno je da se zbog ukrajinskog konflikta ne zaboravi na Balkan. Dok god Balkan privlači pažnju ovdje može da se kontroliše situacija. Kakav je stav zapadnih sila jasno je pokazano kada su poslali 500 ljudi kao pojačanje EUFOR-a u BiH“, poručuje naš sagovornik.
To je, kako ističe, vrlo eksplicitna poruka gdje je viđen potencijalni problem.
„Nijesu te snage spektakularne i ne može se od njih očekivati ništa posebno, niti bi trebalo da se miješaju. Ali, to je preventivna poruka da se prati šta se dešava i da će se djelovati ako bude problema i teškoća”, kaže Radić.
Rusija ušla u rat sa očekivanjem da će biti brz
Osvrćući se na invaziju Rusije na Ukrajinu, koja traje duže od 40 dana, naš sagovornik je stava da su nade za mir u ovoj zemlji prerane.
„Imamo više razloga da vjerujemo da će rat u Ukrajini trajati mjesecima ili da ćemo možda imati višegodišnju krizu. U ovom trenutku nijedna strana, u vojnom smislu nije dovedena do situacije da mora da prihvati radikalne kompromise“, kaže Radić.
Ni posljednja runda mirovnih pregovora između ukrajinske i ruske delegacije ne ukazuje da će uskoro doći do prestanka rata, uprkos tome što je dosadašnji crni bilans više hiljada mrtvih i četiri miliona izbjeglih Ukrajinaca.
Kako podsjeća Radić, kada je objavljeno da će doći do deeskalacije oko Kijeva i Černigova, uslijedile su još žešće borbe u Donbasu.
Putinu treba slika vojnog uspjeha
Ruska strana je, kaže, ušla u rat s očekivanjem da će biti kratak, brz i efikasan i da će dovesti do političkih promjena uz pomoć vojnog pritiska, ali se on vremenom ‘pretvorio’ u konvencionalni.
“Kada je rat postao statistika, kada se iz sata prešlo u dane, a iz dana u sedmice, teško je zamisliti da će poslije toliko žrtava i napora Rusija odstupiti od ciljeva koji nisu dovoljno definisani. Imamo samo mnogo pretpostavki od manje ili više pažljivih posmatrača o tome da li Rusi žele da zauzmu i Kijev, da li žele da Ukrajinu dovedu do kapitulacije zaposijedanjem čitave teritorije, da li se zadovoljavaju samo sa lijevom obalom Dnjepra i Odesom. Previše je tu nepoznanica, ali je jasno da Rusiji treba slika vojnog uspjeha, dok sa druge strane Ukrajina ne stoji toliko loše u ovom trenutku”, pojašnjava Radić.
Ukrajinska vojska je, dodaje, u dubokoj krizi i nema sposobnosti za preuzimanje velikih kontranapada i u perspektivi ne može da spriječi rusku vojsku u napredovanju, ali, navodi, nije u lošoj poziciji da bi bila primorana na pregovore.
„Nalazimo se u onom vremenskom periodu gdje će i jedna i druga strana izlaziti na pregovore, ali nema indicija da očekujemo da će postupiti iskreno i da će doći do prihvatljivog rješenja za obje strane“, kaže Radić.
Šta se dešava u Moskvi
Posljednjim pregovorima između zaraćenih strana prisustvovao je i sankcionisani ruski oligarh Roman Abramovič.
Radić ističe da je on interesantna figura, ali sumnja da njegova uloga može biti presudna.
„Mnogo vojnika je poginulo da bi sada neka od tih akcija mogla da dovede do rezultata. Nemamo mogućnost ni da procjenjujemo na osnovu objektivnih elemanata, jer je ruska država zatvorena. Imamo mnogo glasina oko toga kakva je sudbina jednog od ključnih ljudi u ovom trenutku, a to je Sergej Šojgu, njihov ministar odbrane koji je mnogo važnija figura, nego bilo ko drugi na političkoj sceni. Premalo se zna o tome šta se dešava u Moskvi, a sa druge Ukrajina je vrlo otvorena pred svjetskim medijima“, smatra naš sagovornik.
On je stava da na taj način dobijaju i pažnju i naklonost.
„Objavljivanje informacija o razgovorima sa raznim uticajnim svjetskim ljudima, uključujući i Abramoviča, jedan je od mehanizama da se stvori pozitivna slika o zemlji koja je u ratu i koja je spremna na razgovore i slijedi zapadne vrijednosti”, kaže Radić.
Na pitanje da li međunarodna zajednica, osim ekonomskim sankcijama i izolacijom, može da odgovori na ruske prijetnje nuklearnim oružjem, Radić poručuje da su to su zemlje koje imaju različite poglede, što se, kako navodi, pokazalo prema prvim reakcijama NATO i EU članica.
„Tada je trebalo da budu jednoglasne, ali su pojedine članice odbile da pošalju vojnu pomoć Ukrajini poput Mađarske, Turske i Bugarske. Mađarska i Bugarska tradicionalno imaju distancu prema Rusiji, jer su bile dio Varšavskog ugovora. One drugačije gledaju na stvari u odnosu na Baltičke zemlje, Poljsku i Slovačku. Turska, koja ima impozantnu vojsku i sila je za sebe, ne želi da pruži vojnu pomoć, odnosno ima namjeru da šalje nove letilice. U takvom stanju teško je govoriti o kolektivnom mehanizmu“, ističe Radić.
EU želi snagu za buduće brzo reagovanje
Govoreći o usvajanju "Strateškog kompasa", dokumenta o budućoj vojnoj strategiji Evropske unije koji predviđa jačanje bezbjednosti i odbrane bloka do 2030, Radić ističe da je situacija u Ukrajina ubrzala neke procese, ali da se mora ozbiljnije postupati tom pitanju.
Prema njegovim riječima, administracije još uvijek razmišljaju usporeno, a težišta i političkog i vojnog djelovanja zatečena su u starom sistemu vrijednosti i nijesu ispratile novonastale prilike.
„Činjenica je da se u Evropi stalno luta oko toga šta treba da bude autentičan pristup odbrani i bezbjednosti, jer su evropske zemlje članice NATO", poručuje Radić.
Onda se, kako kaže, otvara pitanje šta je to paralelno korišćenje resursa, jer imate iste bataljone.
Ograničen broj bataljona koje imaju članice koriste za razne zadatke i EU je još ranije razmišljala o tom problemu. EU u budućnosti želi snagu za brzo reagovanje koje će biti definisano unaprijed za neke zadatke i u broju i sastavu. Postoji želja da politiku Unije u određenim situacijama podrži i konkretna vojna aktivnost u ime EU, a ne u ime NATO. Ovo je novi u nizu pokušaja da se dođe do nekog efektiva koji će biti stavljen na raspologanje za angažovanja koja EU procijeni da su u njenom interesu”, naveo je Radić.
Sankcije izjednačile Putina i neistomišljenike
Invazija Rusije na Ukrajinu, prema njegovim riječima, neće uticati na skoru promjenu režima u Rusiji, iako je, kako dodaje, to neskrivena želja Amerikanaca i Engleza.
“Sankcije koje je uveo Zapad sada će samo jačati Putinovu vlast. One su dovele do talasa antiruske histerije i stvorile otpor čak i kod ljudi koji su opozicionari Putinu. Taj scenario već je viđen u Jugoslaviji, a svi znamo kako se završio. Time Putin tupi oštricu svojim kritičarima, jer su svi dovedeni u isti položaj. Ne možete da gradite sliku o tome da želite promijenite Putina tako što kažnjavate i na isti način tretirate njega i ljude koje ne misle kao on“, smatra Radić.
Kako dodaje, to se, nažalost, dogodilo.
„Iskušenja rata, ljudski gubici, suočavanje sa ekonomskom krizom, posljedice sankcija – rast cijena, siromaštvo, sve to može izazvati nezadovoljstvo, ali već smo vidjeli da ljudi to mogu da prežive. Imali smo to i u Jugoslaviji tokom devedesetih, kada je režim Slobodana Miloševića opstao i tokom napada NATO-a uspješno mobilisao javno mnjenje, doveo opoziciju do toga da budu ili na strani vlasti koju kontroliše Milošević ili da budu izdajnici. Taj scenario se ponavlja sa Rusijom sada, ali radikalniji nego što je bio slučaj na našim prostorima”, ocjenjuje Radić.
