Struktura turista za prvih sedam mjeseci ove godine pokazuje da je u ovoj godini naše najveće tržište Srbija (22,22%), Crna Gora (14.12%), Ukrajina (10,74%), BiH (8,57%), Albanija (3,20%), Rusija (4.18%) i Kosovo (4,10). Ovo je jako nepovoljna geografska struktura tržišta, s obzirom na to da se radi o niskobudžetskim i kratkosezonskim tržištima, istakao je u razgovoru za Portal Analitika prof. dr Rade Ratković, dekan budvanskog Fakulteta za biznis i turizam.
- U stručnoj javnosti nema dileme da turizam zasnovan na ovim tržištima nije održiv, dok dio laičke javnosti, što je irelevantno, ove rezultate komentariše sa ushićenjem - podvukao je Ratković.
On naglašava da ekonomski održivi turizam na Mediteranu ne možemo imati bez dominantnog učešća najjačih evropskih emitivnih tržišta (Njemačka, Ujedinjeno Kraljevstvo, Francuska, skandinavske zemlje, Austrija, Italija…).
Potrebno je umrežavanje hotela i usaglašavanje turističke politike na svim nivoima
- To pokazuje višedecenijsko iskustvo svih razvijenih turističkih zemalja Mediterana (od Portugalije do Turske), pa i naše iskustvo u minule tri decenije. Zabrinjava naš ponovni egzodus sa najjačih emitivnih tržišta Evrope već dvije godine, i, što posebno brine, vjerovatno i iduće godine, jer je jako malo učinjeno na obnovi organizovanih avio-aranžmana sa vodećim evropskim turoperatorima. Vrijeme ugovaranja za iduću godinu je već isteklo - naveo je Ratković.
Naš sagovornik kaže da nema osnova da vjerujemo u uspješnu postsezonu, s obzirom na to da nijesmo dovoljno prisutni na organizovanom turističkom tržištu i da je kod nas transmisija pandemije eskalirala,
- Mnogi hoteli se već zatvaraju, a tržište okruženja je kratkosezonsko i u najboljim godinama, a kamoli u ovim pandemijskim. Za produženje turističke sezone nam je potrebna nova turistička organizacija i turistička politika - ocijenio je Ratković.
ANALITIKA: Kako biste generalno ocijenili uspjeh ovogodišnje ljetnje turističke sezone?
RATKOVIĆ: U poređenju sa izrazito kriznom 2020. godinom, u ovoj sezoni smo zabilježili značajan napredak. Prema zvaničnoj statistici, u kolektivnom smještaju (komercijalno ugostiteljstvo, osnovni smještajni kapaciteti) smo, zaključno sa julom, ostvarili oko pet puta više turističkih noćenja u odnosu na prethodnu godinu, odnosno dostigli oko 55% fizičkog turističkog prometa, mjerenog brojem noćenja, u odnosu na rekordnu 2019 godinu.
Kako nema precizne evidencije kapaciteta u privatnom smještaju, niti validne evidencije turističkog prometa u njemu, za aproksimativnu procjenu možemo uzeti naplatu boravišne takse, koja je zaključno sa 21. avgustom iznosila, za jednu našu reprezentativnu turističku destinaciju, oko 67% ostvarenja iz 2019 godine i 414% ostvarenja iz 2020 godine. Za pravna lica ti koeficijenti iznose 60%, odnosno 286% u odnosu na prethodnu godinu.
Plan pripreme sezone 2022. godine treba da bude sastavni dio plana oporavka našeg turizma u narednih nekoliko godina
Indikatori na nivou Crne Gore su, sasvim sigurno, nepovoljniji u odnosu na vodeću destinaciju, i vjerovatno se kreću između 50% i 60% u odnosu na rekordnu 2019. godinu. To su kvantitativni fizički podaci, a finansijski još nijesu javno publikovani, osim procjena pojedinih finkcionera Vlade i NTO. Za kvalitativnu ocjenu trebamo čekati i podatke zaključno sa trećim kvatalom. Generalno, možemo reći da je predsezona bila slaba (na nivou 2020. godine), a glavna sezona relativno dobra (na nivou 50% do 60% ostvarenja iz 2019 godine), a sve na osnovu fizičkih pokazatelja koji su manje važni od, za sada nepoznatih, finansijskih efekata.
ANALITIKA: Da li je, prema vašim informacijama, tačno da će prihodi od turizma nakon trećeg kvartala dostići 700 miliona eura, koliko je planirano budžetom?
RATKOVIĆ: Sa prihodom od turizma se manipuliše već više od deceniju. Brka se procijenjeni doprinos turizma GDP (2019. procijenjen na 1.540,9 miliona eura) sa efektivnim prihodom od turizma (prihod sektora smještaja i ishrane oko 600 milona eura, nakon naknadne korekcije prvog bilansiranja od 542 miliona eura, uz dobitak od 15 miliona eura). Ovih 700 miliona se, vjerovatno, odnosi na procijenjeni doprinos turizma GDP-u CG i činio bi oko 45% rekorda procjene iz 2019. godine, i analogno isto toliko procentualno na stvarne prihode od turizma, što bi apsolutno iznosilo 270 miliona eura.
Procjena doprinosa turizma društvenom proizvodu uključuje prihode direktno ostvarene u turizmu i indirektne prihode od turista ostvarene u drugim granama (trgovina, saobraćaj, specifične industrije, kultura…), koje bilansno pripadaju tim granama, a ne turizmu. Gornje brojke su samo logiciranja, a u nedostatku javnih informacija o stvarno ostvarenom prihodu tekuće godine.
ANALITIKA: Da li je ove godine došlo do promjena u strukturi gostiju, s obzirom na to da su dominirali turisti iz regiona?
RATKOVIĆ: Nažalost, došlo je do promjena nagore. Struktura turista za prvih sedam mjeseci ove godine pokazuje da je u ovoj godini naše najveće tržište Srbija (22,22%), Crna Gora (14.12%), Ukrajina (10,74%), BiH (8,57%), Albanija (3,20%), Rusija (4.18%) i Kosovo (4,10). Ovo je jako nepovoljna geografska struktura tržišta, s obzirom na to da se radi o niskobudžetskim i kratkosezonskim tržištima. U stručnoj javnosti nema dileme da turizam zasnovan na ovim tržištima nije održiv, dok dio laičke javnosti, što je irelevantno, ove rezultate komentariše s ushićenjem.
Rekordne 2019. godine smo imali znatno povoljniju strukturu turističke tražnje. Evropske zemlje su učestvovale u našem turističkom prometu kolektivnog smještajasa oko 61% (Zapadna Evropa 35%), Rusija sa 15,16%, Srbija sa 12,56%, Ukrajina sa 2,04% i vanevropske zemlje sa 8,42%. Zahvaljujući ovako povoljnoj strukturi naše turističke tražnje dobili smo bitno produženje turističke sezone i dobitak na nivou grane od oko 15 miliona eura 2019 godine, što je prvi pozitivan rezultat na nivou našeg turizma u minulih 30 godina.
S obzirom na male dohotke turista sa tržišta iz okruženja, vjerovatno je turistička potrošnja mala
Aksiomatska je istina da ekonomski održivi turizam na Mediteranu ne možemo imati bez dominantnog učešća najjačih evropskih emitivnih tržišta (Njemačka, Ujedinjeno Kraljevstvo, Francuska, skandinavske zemlje, Austrija, Italija…). To pokazuje višedecenijsko iskustvo svih razvijenih turističkih zemalja Mediterana (od Portugalije do Turske), pa i naše iskustvo u minule tri decenije.
Zabrinjava naš ponovni egzodus sa najjačih emitivnih tržišta Evrope već dvije godine, i, što posebno brine, vjerovatno i iduće godine, jer je jako malo učinjeno na obnovi organizovanih avio-aranžmana sa vodećim evropskim turoperatorima. Vrijeme ugovaranja za iduću godinu je već isteklo. Odsustvo tri godine sa organizovanog evropskog tržišta je naš veliki hendikep, a povratak će biti težak i ne baš brz, što je naše iskustvo iz devete decenije prošlog vijeka i prve decenije ovog vijeka, nažalost, jasno pokazalo.
ANALITIKA: Da li su turisti trošili značajno manje novca nego prethodnih godina? Da li stoji teza da više možemo biti zadovoljni statističkim brojem posjetilaca, nego potrošnjom?
RATKOVIĆ: Nijesam primijetio da je u tom smislu publikovano neko istraživanje potrošnje turista. U popularnoj štampi i elektronskim medijima bilo je nekih optimističkih izjava o potrošnji naših ovogodišnjih turista, koji, nažalost, pripadaju grupi najsiromašnijih emitivnih tržišta Evrope.
Imamo značajne naučne i institucionalne resurse za ovu vrstu istraživanja, ali nadležne institucije se tradicionalno ne javljaju domaćim institucijama, kao što se to radi, na primjer, u susjednoj Hrvatskoj. Tamo Institut za turizam iz Zagreba preko pet decenija sprovodi kultno istraživanje turističkih tokova u Hrvatskoj (uključijući i potrošnju turista) poznato pod imenom TOMAS, koje je od velikog značaja za turističku politiku na destinacijskom i preduzetničkom nivou.
S obzirom na male dohotke turista sa tržišta iz okruženja, vjerovatno je turistička potrošnja mala, ali ne možemo znati kolika. Kada se objave cjeloviti podaci o prihodu i noćenjima, onda ćemo moći da damo približnu procjenu turističke potrošnje. To će, međutim, biti improvizacija bez istraživanja tipa TOMAS. Ekonomski uspjeh se mjeri finansijskim, a ne naturalnim pokazateljima, iako je on rezultanta naturalnih pokazatelja, cijena i obima prometa na svim turističkim autletima.
ANALITIKA: Kakva su očekivanja od postezone i kako produžiti trajanje turističke sezone?
RATKOVIĆ: S obzirom na to da nijesmo dovoljno prisutni na organizovanom turističkom tržištu i da je kod nas transmisija pandemije eskalirala, nema osnova da vjerujemo u uspješnu postsezonu. Mnogi hoteli se već zatvaraju, a tržište okruženja je kratkosezonsko i u najboljim godinama, a kamoli u ovim pandemijskim. Za produženje turističke sezone nam je potrebna nova turistička organizacija i turistička politika. Sada smo u situaciji da smo u deficitu i turističke organizovanosti i tuističke politike, čak i u odnosu na ono što smo imali do 2020. godine, a da i ne govorimo u odnosu na mediteranske zemlje razvijene turističke tradicije.
ANALITIKA: Da li ostajete pri vašem ranijem stavu da Crna Gora bira biznis nekretnina, umjesto razvoja turizma?
RATKOVIĆ: Ostajem, nažalost. Na to me prisiljavanju činjenice. Stanovi za tržište, obično u soliterima i u neposrednom priobalju, se grade nesmanjenom žestinom, a to predstavlja trajan udar na održivi turizam. Mnogobrojni “kondo hoteli” se dominantno sastoje od rezidencijalnih smještajnih jedinica namijenjenih prodaji. Moramo reći i da luksuzna naselja koja se grade na primorju su mnogo više rezidencijalnog, nego turističkog karaktera i više pripadaju biznisu nekretnina, nego turističkom biznisu. U savremenoj literaturi rezidencijalni objekti se smatraju jednom od najvećih prijetnji razvoju održivog turizma.
ANALITIKA: Uporno ističete da je potrebna sveobuhvatna reforma našeg turističkog sektora, prvenstveno u pravcu promjena strukture smještajne ponude, kao i promjena strukture turističke tražnje. Ima li indicija da će se vaše sugestije naći u razvojnim strategijama crnogorskog turizma?
RATKOVIĆ: Mi smo i do sada imali dobre razvojne strategije, posebno Master plan razvoja turizma CG do 2020. godine, koji, nažalost, nije imao dovoljnu podršku urbanističke, ekonomske i turističke politike. Opstruiran je brojnim parcijalnim planovima, takozvanim studijama lokacije, a državni organi su bili previše nalonjeni podršci biznisu nekretnina, umjesto gradnji kvalitetnih hotela svih kategorija, a u proporciji sa zahtjevima turističke tražnje, na kojima su strateški ciljevi razvoja bili zasnovani u našim dosadašnjim strategijama.
Zabrinjava naš ponovni egzodus sa najjačih emitivnih tržišta Evrope već dvije godine
Duh turističkog Master plana treba sačuvati i u novim razvojnim dokumentima, uključujući i Prostorni plan CG do 2040. godine, i selektivno uključiti nerealizovanje razvojne ciljeve iz toga plana. Naravno da on mora uključiti i iskustvo pandemije i promjene u turizmu koje će nametnuti pandemijsko iskustvo.
ANALITIKA: Zalažete se i za koncipiranje destinacijskog plana oporavka. Šta bi trebalo da bude u fokusu priprema za sezonu 2022. godine?
RATKOVIĆ: Da, to je važno područje koje treba reformisati i osavremeniti. Treba napustiti dosadašnji model destinacijskog upravljanja koji je etatistički i politički kontrolisan i uvesti model inkluzivnog destinacijskog menadžmenta zasnovan na principima javno-privatnog partnerstva.
Mi još uvijek nemamo strateški plan, sa vremenskim horizontom tri do pet godina, oporavka našeg turizma. Naš turizam je pretrpio teški udar 2020. godine, kada je turističku godinu završio sa gubitkom od oko 177 miliona eura, što je za stručnjake bilo očekivano. Imali smo po tom pitanju i debate sa turističkim vlastima, ali su se malo ljutili na naša "pesimistička" upozorenja i projekcije. Sada se ne ljute, jer nas više niko ni ne zove na konsultacije.
Naše vlasti, u saradnji sa privredom i svim turističkim stejkholderima bi trebale donijeti, kao nezamjenjiv upravljački alat, višegodišnji plan oporavka turizma, koji bi sadržao procijenjene turističke tokove u planskom periodu, identifikovao gepove i praznine, kao i način njihovog pokrića, kako bi za koju godinu obnovili ekonomsko zdravlje našeg turizma i našu turističku politiku počeli prilagođavati zahtjevima postpandemijskih turista i postulatima održivog turističkog razvoja.
Plan pripreme sezone 2022. godine treba da bude sastavni dio plana oporavka našeg turizma u narednih nekoliko godina. Ako želimo povratak na najjača evropska emitivna tržišta, to ne možemo uraditi bez organizovanog turističkog prometa, a sa tim dijelom, bojim se, da smo već zakasnili. Takva priprema se radi godinu ranije, dakle u proljeće i dva ljetnja mjeseca tekuće godine za narednu godinu. U septembru bi trebali da imamo ugovorene i cijene, kao finalni dio ugovaranja paket aranžmana.
Nijesam primijetio da se nešto ozbiljno u tom periodu uradilo na destinacijskom nivou, a kompanijski nivo nije dovoljan. Potrebno je umrežavanje hotela i usaglašavanje turističke politike na svim nivoima, a to se ne može bez destinacijskog menadžmenta. Bojim se da će se opet ponoviti masovni over turizam u špicu sezone, što će nas opet odvojiti od održivog turizma i neophodnog međunarodnog turističkog prometa, koji ne može biti uspješan bez organizovanog turizma i organizovanog destinacijskog upravljanja.
