Svi procesi od značaja za Crnu Goru usporeni su ili zaustavljeni. Samo je regresija po rusko-srpskom receptu nezaustavljiva i sprovodi se po najhitnijim procedurama.
Komentarišući nedavnu izjavu Danijela Servera da je Aleksandar Vučić bez ispaljenog metka preuzeo vlast u Banjaluci i Podgorici, velikosrpski komandant ponosno je saopštio kako Serveru smeta što neko (Vučić) svoje regionalne ciljeve ostvaruje bez ispaljenog metka.
Autokrata se, dakle, bez zadrške hvali uspjehom velikosrpskog plana. No, očito da su oštra evropska upozorenja, praćena djelovanjem ovdašnjih građanskih snaga obeshrabrila čak i vožda te je, makar za sada odgodio simbolični čin ovjeravanja teritorije. Pritisnuta je kočnica imperijalističkim ambicijama.
118Posljedice vrijednosnog posrnuća i regresivnog guranja u devedesete naša su svakodnevica. Državne institucije su obezličene. Ruske GRU aktivnosti, kako čujemo, ponovo su intenzivirane, a ministru energetike, doskorašnjem nestranačkom ekspertu, gle čuda, takvo nešto je promaklo.
Dalaj Lama najradije bi trajno suspendovao parlament, a premijer bi obraćanja sveo na nemušte Twitter doskočice i intervjue na javnom servisu – mediju od (partijskog) povjerenja.
Dok Dalaj Lamino ushićenje raste, na licima inferiornog premijera i PES-ovih nacipopulista sve je manje osmijeha. Mišići su sve zgrčeniji, a partijska saopštenja obiluju dodacima za priručnik političkih besmislica. IBAR žurka je propala. Čak ni ekonomska trabunjanja ne mogu spriječiti pad doskorašnje zvijezde u političkom usponu.
Spajić ne krije da u sadejstvu sa Mandićem i Kneževićem cupka po velikosrpskim taktovima, prodajući evropsku perspektivu za najsitniji politički plijen. Antievropsku koheziju potvrdili su bježanjem od dijaloga. Ono što su Krivokapićeva i Abazovićeva Vlada radile tajno ali organizovano, Spajićeva čini sistemski i otvoreno.
Istine radi, nagli porast nivoa Milatovićevog evropejstva ne simbolizuje promjenu jasnih i tvrdo postavljenih ideoloških uvjerenja. Za predsjednika je dijalog samo sredstvo političkog dokazivanja. No, čak i takav nadasve neiskren dijalog efektivniji je od nikakvog, pod uslovom da opozicija primijeni naučene lekcije.
Podsjetimo na par crtica iz predsjednikove skorije političke biografije. U borbi za funkciju grlio je Andriju i Milana većim žarom od Spajića, bio je naročito ponosan zbog Vučićevog prisustva njegovoj inauguraciji, najzaslužniji je za postavljenje četničkog vojvode na čelo parlamenta. Dok je predsjednik kroz savezništvo sa NSD i DNP osiguravao njihovu infiltraciju uizvršnu i zakonodavnu vlast, izlazak iz okvira ustavnih nadležnosti nije im smetao.
Danas se bave legitimitetom Milatovićevih postupaka zbog političkog, ali ne i ideološkog mimoilaženja. Milatovićeva pobjeda na predsjedničkim izborima, podsjetimo, determinisana je glasovima protiv Đukanovića. Stoga, preispitivanje jedinstvene tridesetoavgustovske podrške nakon duže od godinu potpuno je irelevantno.
Rekonstrukcija Vlade gotovo je neminovna. Javno deklarisani fašisti, ljubitelji totalitarizma, pobornici jednoumlja i revizionističke heroizacije ratnih zločinaca zagospodariće nekim od ključnih državnih resora. Ipak, interesni aranžman otvoriće brojna pitanja – kako će se Mandić i Knežević dogovoriti ko je crnogorski Mile, hoće li se poslušni Spajić dok ispunjava želje ZBCG suočiti s dubinsko-širinskim nezadovoljstvom unutar svojih redova, imajući u vidu izvjesno cjepkanje ministarstava.
Rekonstrukcija kroz interesno udruživanje djeluje kao ključna puzla velikosrpske slagalice. Ipak, interesni predznak treba posmatrati kao priliku za jačanje građanski orijentisanog političkog pola. Stvaranjem Evropskog saveza i čestitkama koje su uslijedile, napokon je poslata snažna poruka opozicionog jedinstva.
Nadstranački projekat težište političkog djelovanja s uskopartijskog aktivizma pomjera ka progresivnoj platformi, otvorenoj za intelektualce i građanske aktiviste šireći jezgro zdrave kritike i konstruktivne saradnje na zajedničkom putu koji budi nadu u mogući raskid s klijentelističkim i koruptivnim praksama, uz istovremeni otpor najagresivnijoj fazi velikodržavnog nasrtaja.
U procesu prepunom izazova svaki dan biće nova borba.
Pretvorimo li medije koji su simbol očuvanja građanske i evropske Crne Gore u sredstva pukog informisanja daćemo pogonsko gorivo sluđivanju javnosti antizapadnim narativima po rusko-srpskom modelu. Naročito nakon što je State department detektovao da je SPC destruktivni centar društvenih tenzija s povlašćenim statusom, dok su kritičari takve destrukcije izloženi progonu i ekstremizaciji, kroz podložne medije valja obnoviti manipulativne teorije o zlom zapadu.
Zamagljivanje istine odgovara samo aktuelnoj vlasti, dok Crnoj Gori nemjerljivo šteti. Obezličavanjem slobodnih medija obezličava se i kritički smisao i srž novinarske profesije.
Neprekidni lament bio bi potvrda predaje. Putinove i Vučićeve sluge vjeruju da su na vrhuncu moći. Moramo iskoristiti potencijal za proaktivan, građanski i politički odgovor koji nam je danas potrebniji nego ikad. Na ćutnju i ropstvo nijesmo i nećemo pristati.
