Trebalo je svega nekoliko nedjelja i par sastanaka sa opozicijom da javnost shvati ko zapravo upravlja izvršnom vlašću. Čak i ako je bilo dileme - sad je otklonjena. Podjele vlasti više nema, izvršna je sa zakonodavnom pod patronatom Andrije Mandića. Spajić uz evidentnu želju za kompromisom uspio je da početak popisa odloži za - puna tri dana. Mjera manevarskog prostora koji mu ostavljaju, na koncu, oni koji su ga postavili i za ministra - apostola.
Međutim, detalj koji je ostao u sjenci simulacije pregovora, tiče se odnosa samo formalnog premijera prema kritički nastrojenim intelektualcima i civilnim aktivistima. U još jednom analfabetskom saopštenju kome manjka smisla taman koliko i pravopisa, pozvani su "rigidni pojedinci" da ne vrše pritisak na opoziciju.
44Pod time se, naravno, podrazumijeva pokušaj dijela građanskih aktivista i intelektualaca da ukažu na potrebu poštovanja dogovorenog iz sporazuma. Odnosno, rigidnim se označava istrajnost na minimumu demokratskih i metodoloških standarda koji uređuju sprovođenje popisa.
Sama konstrukcija u sebi nosi negativan prizvuk jer ta zamišljena grupa pojedinaca svojim nepopustljivim stavom kvari idilu između vlasti i opozicije. Crnogorska javnost navikla je na manjak bilo kakve konzistentnosti i ideološke trasiranosti u nastupima, važnije postupcima, formalnog premijera, pa ne čudi da iz njegove vizure svako istrajavanje na principima izaziva odbojnost.
Nadalje, pozivajući tu zamišljenu grupu pojedinaca da prestanu činiti zlodjelo 'pritiska na opoziciju', Spajić demonstrira elementarno nerazumijevanje koncepta slobodnog i otvorenog društva. Grubo pokušava limitirati slobodu govora i suptilno targetirati kritičare vlasti a dijelom i same opozicije.
Rigidnost i pojedinci jesu i biće najveći neprijatelji onih struktura koje su Crnu Goru pretvorile u balkanski podrum, a sad žele da i to unište. Premijer, umjesto bavljenja kritički nastrojenim intelektualcima, od kojih ga je većina branila kad je bio pod baražnom vatrom njegovih koalicionih partnera, treba fokus da usmjeri na uspostavljanje kakve-takve kontrole nad izvršnom vlašću. Prevedeno na "narodni" jezik, da konačno počne da se bavi poslom tj. funkcijom koju voljno ali samo formalno obavlja.
Istovremeno, Spajićeva nepokolebljiva politička žovijalnost nije alibi za ćutnju upravo pomenutih opozicionih partija. Dio njih je protekle tri godine svjesno ili ne, delegirao arsenal opozicionih aktivnosti upravo toj grupi na koju Spajić misli.
Očekivano, ali i odgovorno, bilo je da se ograde od takve neumjesne opaske premijera kome javni nastupi ne idu od ruke.
Na opoziciju niko ne vrši pritisak, a ti rigidni pojedinci su najbolji refleks one politike koju artikulišemo i na kojoj gradimo budući identitet - stajalo bi u saopštenju da je opozicija konačno "shvatila kako da razumije" šta joj je primarni zadatak.
Do tada svjedočićemo rigidnosti, prije svega, u političkoj gluposti.
