Sa hladnim podgoričkim vjetrovima, stigla je i strašna studen u opštoj atmosferi ljudskosti. Tamo gdje je rezervisan pojam topline (topla ljudskost, toplina ljudskosti, topao i ljudski...) nastanila se atmosfera ledeno krvoločnih očiju, govora koji lede krv u žilama, atmosfera izdaja, straha i spremnosti - na sve. Pomjerili smo granice koje odavno nismo. Nijedna politička opcija ne želi da izvisi u novoj podjeli karata, a unutar elite je krenuo lov. Jedni na druge!
Noćni snimci, ekzorcistička atmosfera. Blokirane ulice. Uniforme iz prošlih ratova. „Velike riječi“. „Došli smo“, kaže, „da odbranimo izbornu volju građana!“
Kako je kod njega to počelo - sjedio je kući, na kauču, i odjednom ga je trigerovalo? Pošao je kod žene i rekao: „Ja ne mogu više, idem! Moram da odbranim izbornu volju građana! Đe mi je zastava?
„Koja, crvena ili trobojka?“
„Daj mi obje. Ko zna kako će se ovo završit'".
E, da... Ali, jedno se dešava kada se „dese litije“, a drugo kad im se ne „dese“ ujedno i pare i medijska podrška od Vučića, logistika crkve, Rusije i Fronta… Ostajete tada na postapokaliptičnoj sceni đe ministru Spajiću Dara sa Smokovca drži lekcije i to, uzgred, vrlo suvislo.
Dara kao naša sudbina. Nova crnogorska realnost, kontinuitet Vučjeg Dola, Grahovca i Mojkovca u ovom B filmu o aftercivilizaciji. Tipa: Godina je 2022, a Crnom Gorom vlada Dara sa Smokovca.
U tom genijalnom snimku, nakon očitane lekcije ministru, u samo praskozorje Super Nove SRPSTVA koje je u najavi, ministru ostaje samo da je zagrli pred okupljenima. U tom zagrljaju mladog ministra apostola sa kontrakulturnom maskotom etno-nacionalizma, prikazala nam se ISTINA sa neba. Na što je spala Crna Gora!
Angažuje se arsenal standardnih sredstava srpskog sveta, spin doktori, socijalni inženjeri, medijski gurui, obavještajni šakali… Na ulice se po debelom minusu izvodi sirotinja da se napaja srpstvom i, paradno tužbajući po crnogorskim ulicama, mi ćemo brzo opet gledati reprizu onoga što nas je dovelo do ovog sramotnog besmisla?
To je, kako stvari sad stoje, bliska budućnost u kojoj ćemo čekati i odgovor na ono najvažnije pitanje - pitanje opstanka autentičnosti crnogorske nacionalne posebnosti - pitanje Temeljnog ugovora. Ukoliko dozvolimo potpisivanje, makar one verzije koja se pojavila u medijima, ne samo da ostajemo građanski pasivna, armorfna masa nezainteresovana za svoje nasljeđe, već se svjesno udaljavamo od stereotipa civilizacije, postajući sprska provincija po mjeri i u estetici Milorada Dodika.
Ovi su spremni na sve! Pokazali su to onim sjajem u očima, dok su navodili imena njihovih tradicionalnih neprijatelja. Dokazali su to i sa onim - „Šiptaru“ prema Dritanu, dok su „branili“ izbornu volju građana. Dokazali su to i ekspresnim otkazima, smjenama i tajnim trgovinama.
Ne znam koliko su nam baš dobre šanse, kad je onaj u koga se najviše nadamo sinoć otišao kod patrijarha srpskog sveta - u epicentar anticrnogorske ideologije. Ako je ikada došlo vrijeme da se mi, koji treba, uhvatimo za ruke, onda je to sad. Sad ili nikad!
