Šamarčina koju je tokom ceremonije dodjele Oskara svjetska zvijezda Vil Smit zalijepio komičaru i svom prijatelju Krisu Roku, nije samo prvorazredni, mesnati, sočni skandal kojim će se rulja širom svijeta hraniti u narednim nedjeljama i mjesecima, već i istorijska tačka koja je, poput gonga, označila kraj jedne epohe.
Bilo je to ovako. U stvari, znate svi odlično kako je „bilo“. Znate do najsitnijih detalja i to da se Smit smijao na Krisovu „foru“ i da je supruga reagovala kako jeste. Sljedeće što vidimo je „in da hood“ hod sa ulica Filadelfije i perfektno izvedeno, školski, sa profi zaletom, stavom u koljenima, okretom u kukovima oko ose, jedno rasno PLJAS, na najgledanijoj pozornici na Milječnom putu. „Ne uzimaj mi ženu u usta da ti ne j... mater! X 2. Otprilike.
Dok je komičar sa dječačkim licem u realtime-u pokušavao da skapira što mu se to upravo dogodilo, producenti su mu panično suflirali u bubicu: „Najveća noć u istoriji“.... „Kris, slušaj pažljivo, najveća noć u istoriji televizije!“ Koliko tačno ta rečenica ofira svu dekadenciju i svo licemjerje tog „show must go on“ medijskog totalitarizma, zar ne?
Te je večeri, tim šamarom, kao kula od karata srušen cijeli jedan svijet, jedan estetsko etički univerzum građen od braće Limijer, preko Čaplina, Forda, Hičkoka, pa sve do Kopole, Džeksona i Tarantina.
Za svo to vrijeme, Holivud je građen na hrišćanskoj vrijednosnoj doktrini, koja je vremenom sazrijevala u ideju liberalizma, čiji je upravo ovaj filmski grad bio glavno utičište i najmoćniji promoter. Iz ovog kalifornijskog predgrađa stizao je toliko snažan uticaj da je planeta oblikovana u moralnom i estetskom smislu, u najvećoj mjeri, po trendovima koje je instalirao Holivud.
Zajedno sa tim uticajem rasli su i epetiti za slobodama. Kad pogledate, gotovo da su sve bitke za ljudska prava krenule iz Kalifornije.
Glad za osvajanjem sloboda pratila je i glad za spektaklom, pa su ove dvije sestre bliznakinje, zajedno rasle u okviru industrije zabave, sve dok se nisu pretvorile u mutante, autoparodične verzije sebe, poput onih mišićavih genetski modifikovanih krava.
MTV je Kobejna zamijenio sa Kardašian rijalitijem, a Pol Tomas Anderson i Džim Džarmuš, na blagajnama izgledaju kao totalni luzeri pored Marvela. I koncept slobode je doživio sličnu sudbinu.
Svijet Diznija, princeza, bajki i happy end-a, te noći je jedan šamar zauvijek promijenio
Građen na relaciji Jesus Christ-tabloidi-organizacije za ljudska prava, stvoren je krug svojevrsnog lanca ishrane. Koncept je takav da skandal proizvodi žrtvu, mediji žrtvu prodaju dok je nemilosrdno razvlače sa njenim prljavim vešom, rulja u ime boga/pravde/slobode traži satisfakciju u formi javne egzekucije nečije karijere, tako da dok žrtva stigne do suda već je i potrošena i zgažena.
Legendarne karijere tako bivaju sahranjene preko noći. Sasvim identično, poput javnih osuda raspeća u doba Hrista ili gladijatorskih borbi do smrti u areni. Suština spektakla žrtve je identična.
Taj fenomen žrtvoprinošenije selebritija, sada već kao patern možemo sagledavati kroz epohe, jer ga uvijek u najpopularnijoj formi nalazimo u dekadentnim fazama prošlih kultura. Najočigledniji je primjer gladijatorskih borbi, kao ultimativni vid spektakla i zabave u antičkom Rimu, kao fabrika super zvijezda i kao najmasovniji događaj kojeg to vrijeme pamti, sa 50.000 gledalaca.
Igre su na vrhuncu bile u toj mjeri popularne, da je čuveni vladar Komodus i sam sišao u krug da se bori sa najboljim borcem svog vremena. Rizikujući svoj život u borbi na život ili smrt, pobjedom je sebi kupio neviđenu popularnost i na krilima nje postao Rimski imperator, odnosno car. Ubrzo će Rim zapasti u građanski rat koji će označiti pad moći jedne od najvećih super sila u istoriji.
Da li je i holivudska potreba za spektaklom po svaku cijenu, koja je na istorijskom maksimumu, ona ista potreba koja od dosadne ceremonije dodjele jednom šamaračinom preokreće priču, dok rejtinzi i sherovi skaču u nebesa, zapravo vjesnik propasti još jedne super sile?
Kada je postalo dozvoljeno, čak i poželjno, da na Oskarima koji su oduvijek bili mjesto savršene uglađenosti, manira, prefinjenosti i kulture, vidimo i čujemo najprizemniju banalnost i u obliku neslane šale Krisa Roka, a svakako i u obliku žestokog ispada jednog od simbola novog Holivuda?
Svjedoci smo da je u toj inerciji provokacije granica političke korektnosti, degutantnosti i smjelosti, pa čak i u komediji, odavno otvorena dilema. Ali, čini se da se tim putem moglo ići sve dok je Holivud ostajao u granicama svog inicijalnog, moralno-političkog ideološkog stava.
Onog trenutka kada je filmska industrija podijeljena po pitanju krivice Vila Smita (kome je uručena statua nakon javnog nasilja, u najgledanijem TV prenosu na planeti) Holivud je prestao da postoji kao prijestonica liberalizma.
Patetični govor o odbrani porodice i kolega, uz malo suza i malo (ne dovoljno) kajanja, dovelo je do presedana. Karijera Vila Smita te večeri je preživjela i, umjesto da pod teretom sistema vrijednosti plati skupu cijenu nasilja koje se u Americi ne prašta, narativ o muškarcu koji je zaštitio svoju ženu na old school način je pobijedio.
Opšte je mjesto radikalizacija desnog spektra političkog mišljenja, ali je šokantna novost da je i prostor liberalizma u svojoj strogoj inerciji stava da je sve dozvoljeno – izjednačen. I da se polovi po kojima živimo danas nalaze u istoj tački.
Te večeri je u Kodak teatru svaka zvijezda bila skrivena iza svog publiciste, dok su isprepadani od instant skandala izbjegavali dati stav o događaju. Malo pomalo, stidljivo ali uspješno, u podijeljenoj džet set javnosti, izdominirao je stav da je gest muškarca koji je „odbranio“ čast svoje žene (kao da je u srednjem vijeku, što se mene tiče) razoružao srca većine. I kupio njihovu naklonost.
Svijet Diznija, princeza, bajki i happy end-a, te noći je jedan šamar zauvijek promijenio i postavio nam ozbiljno pitanje: da li sloboda ima pravo da se tako zove, ako je postala ultra konzervativna?
Dok mi budemo tragali za odgovorom, Kris Rok u tišini rasprodaje svoje nastupe. Brže nego ikad u životu.
