„Ministarstvo odbrane treba hitnu analizu stanja i sanacioni plan kako bi u kratkom vremenu podigli poljuljani moral jedinica Vojske, unaprijedili operativne sposobnosti i povratili ugled kod saveznika. Biće potrebno puno energije, znanja i strpljenja, ali prije svega umješnog liderstva“, ocijenio je u razgovoru za Portal Analitika nekadašnji načelnik Generalštaba Vojske Crne Gore, admiral Dragan Samardžić.
Naš sagovornik ističe da u Vojsci i Ministarstvu odbrane ima sposobnih ljudi, kadrih da preuzmu liderske pozicije i u kratkom vremenu poprave stanje.
„Novom načelniku Generalštaba, generalu Zoranu Lazareviću, koji je oličenje crnogorskog vojnika, treba dati odriješene ruke i punu podršku da se stanje dovede u red, kao i da se poboljša standard pripadnika Vojske. Nadam se da početna dobra rješenja i napore novog ministra odbrane neće dezavuisati koalicione kadrovske kombinatorike na političkoj razini“, poručio je Samardžić.
Stanje u Vojsci CG lošije od percepcije javnosti
Prema njegovim riječima, u proteklom periodu „mnoge maske su pale i ukazalo se pravo lice licemjera“.
„Porazna je činjenica saznanje koliko je takvih bilo u Vojsci. Nije im smetalo školovanje u savezničkim državama, otimali su se za učešće u NATO misijima i vježbama, a po izlasku iz sistema postali su predvodnici u kampanjama protiv Alijanse i vatreni obožavaoci ikonografije Z-la. „Teško vama licemjeri“, fraza je koju je Isus često koristio u jevanđeljima po Mateju i Luki“, navodi Samardžić.
Pojedincima, kaže, nek' je srećan put, jer, kako ističe, nijesu zaslužili ni ime da im se spomene.
„Crna Gora nema vremena za gubitnike, niti smije više dati šansu rušiteljima države! Činjenica je da su ogromnu štetu nanijeli sistemu odbrane i ugledu države. Sa druge strane, ako ne znate šta treba raditi onda ćete čitav mandat izgubiti da pričate o greškama prethodnika i za sve tražite krivce u nekom drugom. Treba pustiti nadležne organe da se bave njima, a lideri Ministarstva odbrane i Vojske imaju pametnija i sprešnija posla“, smatra Samardžić.
Kako dodaje, stanje u Vojsci je puno lošije od percepcije javnosti, pa čak i od onog što je sam mislio.
„Na stranu operativne sposobnosti, ali desilo nam se ono najgore - izgubljen je ponos crnogorskog vojnika. Posljedica je to užasnih kadrovskih rješenja i izostanka liderstva. Bilo kakav revanšizam treba isključiti, ali svakog treba postaviti na mjesto koje zaslužuje. Zato, časno bi bilo da svaki vojnik, koji Crnu Goru ne doživljava kao svoju državu dobrovoljno odstupi. Zašto da se pati i na silu nosi crnogorsku uniformu i znamenja, kada ga niko na to ne prisiljava. Win-Win situacija, i za njih i za Crnu Goru“, podvlači Samardžić.
Neutralnost nije sinonim za bezbjednost
Podsjetili smo ga da je predsjednica Skupštine Crne Gore Danijela Đurović prilikom nedavnog susreta sa pomoćnicom državnog sekretara SAD Karen Donfrid zahvalila američkoj zvaničnici „na činjenici da imamo dodatnu sigurnost kao članica NATO saveza“.
Pomenuta izjava poslovične zahvalnosti ne bi izazvala naročitu pažnju javnosti da Đurović ne dolazi iz redova SNP-a, stranke koja se oštro protivila pristupanju Alijansi.
Očiglednu promjenu stava šefice crnogorskog parlamenta Samardžić objašnjava činjenicom da je agresija Rusije na Ukrajinu mnoge osvijestila u spoznaji da nema trajnog mira i da nijedna država nije izolovano i zaštićeno ostrvo.
„Neutralnost je samo pitka riječ, ali nije sinonim za bezbjednost. U praksi znači da ćete morati izdvojiti ogromna sredstva za odbranu, a opet ćete biti nezaštićeni, ranjivi i sami, kao orahova ljuska na uzburkanom moru. Ne čudi onda zašto su, tradicionalno neutralne, Finska i Švedska zatražile prijem u NATO“, naglašava naš sagovornik.
U tom kontekstu, Samardžić se prisjeća da je još davno na akademiji, od profesora pomorstva, naučio korisnu izreku koju nikada nijee zaboravio: „Brod se veže po mirnom moru“.
„Pojednostavljeno, po mirnom moru pripremi brod za najveće nevrijeme, jer kad se digne oluja nije lako popraviti propušteno i učvrstiti brod. Bezbjednost države treba rješavati u miru, jer savezništvo se teško sklapa u ratu. U tom kontekstu, raduje buđenje iz ruskog zimskog sna i otrežnjenje mnogih u Crnoj Gori. Možete zamisliti kako bi sa Crnom Gorom „najbliži istorijski saveznici“ danas igrali „vamos-tamos“, da smo ovo izazovno vrijeme dočekali kao „jedna slamka među vihorove“, napominje Samardžić.
Stava je da „nema više potrebe vući poteze razmišljajući da li će nas zato Beograda ili Moskva potapšati po ramenu, već isključivo gledajući interese Crne Gore“.
„To je nama naše savezništvo dalo“, istakao je Samadržić.
Vojska 5. septembra namjerno uvučena u blato
Našeg sagovornika upitali smo i za mišljenje o držanju vojnih pilota koji su 5. septembra prošle godine, usljed blokade puteva prema Prijestonici, helikopterom transportovali patrijarha i mitropolita Crkve Srbije iz Podgorice do Cetinjskog manastira kao i da li je ovaj čin naškodio ugledu Vojske među Crnogorcima.
„Volio bih da razjasnimo neke stvari. Sjećamo se da je prilikom litija bilo poziva policajcima da odlože opremu i pridruže se skupu. Isti slučaj smo imali i na Cetinju 5. septembra, samo je sad poziv bio sa „druge strane“. U oba slučaja, ko god je od policajaca odložio opremu i napustio dužnost taj i nije bio za službu. Policajac i vojnik mogu odbiti zadatak samo ako je u suprotnosti sa zakonom i predstavlja krivično dijelo“, jasan je Samardžić.
Sve ostalo bi, kako je istakao, vodilo u anarhiju i dugoročno bilo veoma štetno po državu.
„Kada je konkretan slučaj u pitanju, crnogorska javnost je bila u prilici da pročita naređenja načelnika Generalštaba za taj zadatak. Ne ulazeći u kvalitativnu analizu sadržaja, u samom naređenju sa stanovišta pilota koji su izvršavali zadatak, nema ništa sporno zbog čega bi oni smjeli odbiti izvršenje zadatka, pa samim tim nema njihove krivice“, objašnjava Samardžić.
Međutim, dodaje on, ima mnogo toga i te kako spornog u procesu donošenja odluke za upotrebu vojnih helikoptera i lancu komandovanja.
„Konkretna situacija je decidno prepoznata Zakonom o odbrani i propisano je da odluku o upotrebi Vojske za tu vrstu zadatka, može donijeti jedino Savjet za odbranu i bezbjednost. Dakle, nemam nikakvu dilemu da je odluka o upotrebi helikoptera donešena u suprotnosti sa Ustavom i zakonom, kao i da je Vojska namjerno uvučena u blato, čime joj je načinjena ogromna šteta pred crnogorskim građanima. Počinioci ovog zlodjela moraju odgovarati“, poručio je Samardžić.
Putin se neće zadovoljiti postignutim
Govoreći o aktuelnoj bezbjednosnoj i političkoj temi u Evropi, agresiji Rusije na Ukrajinu, naš sagovornik ističe da je više od 100 dana rata obilježeno herojskim otporom ukrajinskog naroda, masovnim i brutalnim raketiranjem i razaranjem naseljenih mjesta od strane ruskog agresora, uz velike patnje i stradanje civilnog stanovništva.
„Sve što sam izjavio na početku agresije, ništa ne bih promijenio. Naime, i tada sam tvrdio da Rusija nema dovoljno snaga, niti sposobnosti, da zauzme milionski Kijev, te da će težište operacija preusmjeriti na istok i jug. Neke od parcijalnih ciljeva Rusija je ostvarila: obezbjeđenje trajnog vodosnabdjevanja Krima, zauzimanje Mariupolja, uspostava pune kontrole Azovskog mora i povezivanje Krima sa Rusijom“, rekao je Samardžić.
Dodaje da ogromni gubici koje je agresor pretrpio nijesu u srazmjeri sa ostvarenim ciljevima, te se, smatra naš sagovornik, Putin neće zadovoljiti dostignutim.
„Potpuno osvajanje Donbasa, uz osiguranje već zauzete teritorije, čini se logičnim sadašnjim vojnim ciljem Rusije. Mada, svjedoci smo da ovovremenom „Velikom diktatoru“ apetit za osvajanjem zna naglo da poraste i u direktnoj je korelaciji sa rezultatima na vojištu i čvrstinom odgovora međunarodne zajednice“, istakao je Samardžić.
Prema njegovim riječima, uz nevjerovatan moral Ukrajinaca, pomoć Zapada bila je presudna u slamanju ruske agresije na sjeveru Ukrajine.
„SAD su nedavno odobrile novi, do sada najveći, paket pomoći koji uključuje mobilne protivoklopne sisteme Javelin, protiv baterijske radare, helikoptere, artiljerijsku municiju 155 mm i najvažnije, četiri moćna artiljerijsko raketna sistema (HIMARS), što je i bio najveći prioritet Ukrajine“, navodi Samardžić.
Dodaje i da najava drugih saveznika o slanju višecjevnih raketnih bacača, modernih artiljerijskih sistema dugog dometa, tenkova i oklopnih vozila, sistema protivvazdušne odbrane, naoružanih dronova, protivoklopnih sredstava itd, odgovara prioritetnim zahtjevima Ukrajine.
„Međutim, treba imati u vidu da će za isporuku nekih sistema koji mogu odlučiti ishod pojedinih borbi trebati vremena. Savremeni borbeni sistemi, kao što su HIMARS, haubice M109, protivvazdušni i protivbrodski raketni sistemi zahtjevaju kompleksnu obuku operatera i tehničkog osoblja i njihovu integraciju sa ostalim sistemima“, napominje Samardžić.
Rat će trajati duže nego se iko nadao
Na Zapadu se sve češće mogu čuti „dobronamjerni“ savjeti Ukrajini da odustane od protjerivanja ruskih snaga sa cjelokupne teritorije zemlje. Naš sagovornik je stava da smo daleko od takvog scenarija ali, kako je kazao, izgleda da pojedinima ponestaje strpljenja pa trče pred rudu.
„Vode se iscrpljujuće bitke na istoku, sa neizvjesnim ishodom na pojedinim djelovima teritorije, katastrofalnim razaranjima i velikim žrtvama. Obje strane su umorne, i za očekivati je da nakon okončanja bitke za Sjeverodonjeck nastupi, ne prekid vatre, ali neka vrsta operativne pauze“, smatra Samardžić.
Ukrajini, kaže, treba pauza da se obuče i dopremi svježe snage, pregrupiše i strateški reorganizuje za narednu fazu rata.
„Strateško strpljenje je potrebno i Ukrajini i saveznicima, jer rat će trajati duže nego se iko nadao i zahtjevati podjelu tereta i odricanje od mnogih komoditeta Zapada. Očekuje nas teška i neizvjesna zima, koja će na ispit staviti cijelu demokratsku Evropu. Odlučnost, jedinstvo i istrajnost Zapada presudno će uticati ne samo na ishod rata, već i na budućnost Evrope“, naglasio je Samardžić.
Sebični nacionalni ciljevi moraju se podrediti globalnim
Francuski predsjednik Emanuel Makron pozvao je nedavno na osnivanje vojnih jedinica EU, čemu se usprotivio britanski ministar odbrane Ben Volas ocijenivši da bi taj potez vodio slabljenju Sjevernoatlasnkog saveza. O ideji predsjednika Francuske, naš sagovrnik ima jasan stav.
„Bilo kakva priča o posebnoj vojsci EU je passé i uzaludno trošenje vremena. Energiju ne treba rasipati na beskorisnim diskusijama koje nas udaljavaju od cilja,već je usmjeriti u pravcu unapređenja modela efikasnog sinergijskog korištenja svih raspoloživih mehanizama i instrumenata moći EU i NATO. Izjave pojedinih državnika nijesu išle u korist jedinstvu saveznika, bile su kontraproduktivne i od koristi jedino Putinu i njegovim sputnjicima“, kategoričan je Samardžić.
Uvjeren je, kako ističe, da će skorašnji Samit u Madridu pokazati jedinstvo Alijanse i EU, te da će pojedini sebični nacionalni ciljevi biti podređeni daleko važnijim globalnim.
„U trenutku kada se Evropa suočava sa najvećim bezbjednosnim izazovom nakon Drugog svjetskog rata, neophodno je jedinstvo saveznika i partnerstvo sa drugim značajnim subjektima globalne bezbjednosti. Prisustvo kandidata za članstvo Švedske i Finske, kao i najava prisustva partnera Japana, Južne Koreje, Novog Zelanda i Australije daje dodatnu važnost i kredibilitet Samitu“, zaključio je Samardžić.
