Još kao dijete, Ivan Đurišić znao je sate da provodi igrajući se na način da prostoru oko sebe daje drugi smisao i značenje, da ga preoblikuje i mijenja.
Iz ove perspektive, kako kaže, jasno je u kom pravcu je to dalje trebalo da se razvija. Međutim, život ga je vodio u drugim smjerovima.
Foto: Duško Miljanić
“Kroz školovanje i svakodnevne aktivnosti uvijek se prožimalo to nešto zbog čega su mi često govorili: Ne fantaziraj!”, prisjeća se Ivan.
Kada je dovoljno odrastao da sam odluči, krenuo je putem umjetnosti.
“Vrijedan, odgovoran, disciplinovan… šetao sam po površini. Umjetnost, slikarstvo… bilo je nešto čime se bavim. Međutim, život… Opet život mi je odredio da to više ne bude nešto čime se samo bavim u životu. Odredio je da zaronim. Duboko”, kaže on.
Danas, slikarstvo je njegov život.
Ivan je diplomirao slikarstvo na cetinjskom FLU 2004, u klasi prof. Dragana Karadžića. Na istom fakultetu magistrirao je 2010, u klasi prof. Ratka Odalovića. Član je ULUCG i dobitnik nagrade za najboljeg studenta Univerziteta Crne Gore.
Za sobom ima više samostalnih izložbi u zemlji i brojna kolektivnih predstavljanja u Crnoj Gori i inostranstvu. Živi i stvara u Podgorici.
Nakon 13 godina, Ivanove slike od 5. novembra ponovo su pred likovnom publikom u njegovom rodnom gradu. Izložbu pod nazivom “Dekonstrukcija algoritma” možete pogledati u Modernoj galeriji do 3. decembra.
BUĐENJE
Što Vam nedostaje iz vremena kada ste bili dijete?
- Bezbrižnost. Moja prva asocijacija na djetinjstvo i dječaštvo.
Što najviše volite u tome što ste odrasli?
- Samostalnost. Bez obzira na odgovornosti koje imamo kao odrasle osobe, osjećaj da samostalno odlučujemo o svom životu pruža zadovoljstvo.
Za koji Vaš talenat smatrate da nije došao do izražaja?
- Gluma. Mislim da bih bio dobar u tome. Naravno, nije mi žao. Slikarstvo daje veću slobodu i predstavlja portal kroz koji se dolazi do istine.
Koju svoju osobinu smatrate najgorom?
- Pamtim, ne zaboravljam. Ne umijem da zanemarim teške situacije i ljude. Nosim ih poput trnovitog bremena sa sobom.
Što najviše cijenite kod drugih?
- Kada osjetim da u njima ima ljubavi i brižnosti za druge.
U OGLEDALU
Kako bi se zvala Vaša filmska biografija i ko biste voljeli da glumi Vas?
- “Sanjao je“, Johnny Deep.
Kako biste nekome, preko telefona, u pet riječi opisali sebe?
- Onaj koji uživa u životu.
Kako biste opisali sebe da ste hrana?
- Raštan (ukusi mog djetinjstva). Čaj od pelina… gorak, a liječi.
Koju moć super-junaka biste voljeli da imate?
- Da mogu postati nevidljiv i putovati kroz prostor i vrijeme.
Sa kojom ličnošću, stvarnom ili izmišljenom, biste se zamijenili na jedan dan?
- Kapetan Jack Sparrow, Avatar, Fjodor Mihilovič Dostojevski.
SVAKODNEVICA
Što radite nedjeljom poslijepodne?
- Slikam, maštam, stvaram…
Koja pjesma Vam je uvijek u vrhu liste omiljenih?
- Symfhony No. 7, Beethoven.
Koja knjiga/predstava/film je, u posljednje vrijeme, na Vas ostavila najsnažniji utisak?
- “21 lekcija za 21. vijek”, Juval Noa Harari, “Slika Doriana Graya”, Oscar Wilde.
Gdje biste voljeli da otputujete?
- Privlači me Istok… Tajland, Ko Fangan.
Koje prevozno sredstvo najmanje volite?
- Autobus.
DA TI KAŽEM...
Kome sve ispričate?
- Sebi…
Foto: Duško Miljanić
Čemu se uvijek obradujete?
- Dobrom društvu i iskrenom osmijehu.
Da li za nečim žalite?
- Za mnogo čim.
Bez čega ne možete?
- Bez ljubavi.
Za što ste se posljednji put izvinili?
- Prije pet minuta…Prekinuo sam čovjeka usred njegove rečenice.
SUMRAK
Koje tri želje biste tražili da Vam ispuni zlatna ribica?
- Da mi porodica bude zdrava. Da na kraju uspijem da naslikam TU SLIKU koja postoji negdje u mom oku. Da volim.
Što je najteže što ste do sada uradili?
- Oprostio sebi…
Kada biste saznali da Vam je ostalo samo tri mjeseca života, kako biste ih proveli?
- Kao i do tada.
Kako biste voljeli da umrete?
- U sutonu, u podnožju Velje gore, sam.
Koji bi bio Vaš epitaf?
- Sanjao je…
