Komad papira koji je na času podijeljen djeci, koji im kroz navodne primjere tradicije zapravo daje instrukcije za život, podijelio je i crnogorsku javnost. To što javnost nije jedinstvena oko toga da se osnovcima kao “običaji i tradicija” ne smije servirati to da ženska djeca nemaju nikakva prava, da roditelji nemaju isti odnos prema djeci jer se muško rođenje slavi, a žensko ne, da “glavi kuće” niko ne smije da se suprotstavi itd, nije izenađenje.
“Javnost” je ionako odavno prestala da bude mjerilo ičega racionalnog, još iz perioda kada je na vrhuncu pandemije lizala istu kašiku. Ono što brine je što sve institucije, evo treći dan, ćute. Niko nije kriv, niko nije odgovoran. Ne znamo da li država percipira ovaj skandal kao skandal ili hir nekolicine roditelja.
U Kanadi bi ovakav skandal za press govornicu doveo Trudoa, koji bi otvorio javnu debatu kolektivnog mentalnog zdravlja i upitnih vrednosnih trendova u obrazovanju. Naši lideri pojavljuju se pred novinarima samo uz velike globalne face i kripto oligarhe.
29Ovdje je prilično jasna situacija. Arhitekte klerikalne revolucije uhvaćene su na djelu kako “na mala vrata” vrše mentalno reprogramiranje naše djece komadićima papira - sasvim u duhu srednjeg vijeka.
Moje dijete je, dan nakon što sam u javnost plasirao sporni sadržaj, u školi na hodniku, od strane člana školskog osoblja, ispitivano pitanjima poput: da li je sadržaj učen u okviru časa, ko je podijelio sporni materijal i sl. Toliko o tome koliko je škola upoznata sa tim što joj se dešava na časovima.
Naravno, cijela okolnost je dovela do osjećanja krivice kod desetogodišnjeg djeteta, jer se osjetilo previše eksponirano u ovom smislu. Krivica - to je glavni mehanizam koji od naših djevojčica pravi submisivne robinje, a ne liderke! Ne ističi se, ćuti, slušaj oca, brata, muža, udaj se, rađaj, kuvaj, peglaj, čuvaj stoku! Stokom se slobodno može nazvati onaj koji naše ženske anđele uči takvom životu!
“Prava žena je ona koja je dama na ulici, a k*** u krevetu”. Koliko ste puta čuli ovaj odvratni recept za “idealnu ženu prosječnog balkanoida? To je kosekvenca ovakvog učenja u školama u današnjem vremenu. Primijenjena na 21. vijek, ovakva doktrina od naših djevojčica pravi tinejdžerke i žene, koje će sjutra pristati da slušaju muziku koja je danas brutalno preplavila i pokorila tržište. Trep. Još superiornija, nabildovana verzija turbo folka.
“Ikone” trepa su zaklete u domovinu, crkvu i “veliku Srbiju”. U pitanju je žanr koji je lansirao model muško ženskih odnosa koji podrazumijeva nasilje, narkotike, ponižavanje, čak i mučenje partnerki. Ovakav muškarac - ćelavi, steroidima nabildovani telac sa parama - biva instaliran kao model poželjnog, tradicionalnoga muškarca. Kada tradiciju kao kulturni kod prevedete na jezik 21. vijeka, dobijate estetiku i tekstove u kojima žene bivaju tretirane ovako:
Skači gola, dok ti plaćam sve račune
Novo dupe, hotel duplex, zaslužićeš ti kod Pljuge
Po meni sebe maži, da te lemam ti mi traži (traži)
Drugaricama kaži da ti je od svakog draži (k***)
Kao autor se izvinjavam publici što ovakve riječi prenosim u kolumni, ali video sadržaj koji ima deset miliona pregleda, izvjesnog izvođača Desingerice u kome uz ovakve riječi, mlade djevojke bivaju vezane lancem kao psi, zaslužuje da bude osviješćen kao problem, kako bi se i izborili sa njim i pronašli njegov korijen.
Ja ću moju kćerku učiti bogatstvu duha i govoriti joj onako kako je Čaplin pisao svojoj
Ako obrazovni sistem ne razumije da mora biti kontrapunkt antikulturi koja je od “Mače moje čupavo” do “Da te lemam ti mi traži” došla kao od nula do 100 za tri sekunde, već joj daje vjetar u jedra verzijom navodnog tradicionalizma u kom su žene na isti način tretirane i tako što od malih nogu stvara armiju “robinja i predatora”, onda taj sistem mora odmah da se zaustavi! Ako škola nije naučila svoje učenike da je sadržaj Desingerice skandalozan i neprihvatljiv, koja je onda njena misija?!
Nisu tekstovi ovih “pjesama” samo provokativni mehanizam prodaje albuma, već i te kako realan prikaz života na Balkanu. Prljavi poslovi finansiraju političke elite, elite u dilu sa crkvom vladaju i dijele plijen moći, a iz siromaštva, odsustva perspektive, samim tim i samopoštovanja, generacije masovno odlaze u vjeru, kao izvorište mizoginije i šovinizma. Jer poput alibija, čovjek u vjeri nalazi smisao svog siromaštva, materijalnog, duhovnog i obrazovnog, jer zaboga: BLAGO SIROMASIMA DUHOM, NJIHOVO JE CARSTVO NEBESKO!
Ja ću moju kćerku učiti bogatstvu duha, govoriti joj onako kako je Čaplin pisao svojoj:
…"Proveo sam mnogo vremena u cirkusu. I uvijek sam bio zabrinut za one koji šetaju na užetu. No moram ti reći kako većina ljudi dotakne dno mnogo gore nego oni.
Možda ćeš jednom na večeri biti zaslijepljena dijamantom. Istodovremeno će za tebe biti opasno i biće neizbježno da padneš. Možda ćeš jednog dana očarati nekog princa. Tog istog dana, ti ćeš biti neiskusan šetač po konopu i pasti kao nikad prije. Nemoj prodati svoje srce za zlato i dragulje. Poznaj najveći dijamant – sunce. Srećom, ono sjaji za svakog. A kada dođe vrijeme i ti se zaljubiš, voli tog čovjeka svim srcem. Rekao sam tvojoj majci da ti ona piše o tome. Ona bolje od mene razumije ljubav…”
