Rođena Bjelopoljka, sopran Olivera Tičević mlada je crnogorska operska diva čiji je glas osvojio publiku širom Evrope.
Njen nesvakidašnji talenat i predan rad već su joj donijeli brojna priznanja, između ostalog i priliku da na švedskom dvoru nastupa za njihovu kraljevsku porodicu…
Olivera je muzičko obrazovanje počela u rodnom Bijelom Polju, nastavila u Podgorici, Beogradu, a životni put odveo je do Osla gdje danas živi i radi.
Glas je usavršavala na univerzitetima širom Evrope, master studije završila je u Bernu kod prof. Kristjana Hilca, u čijoj klasi je uspješno okončala najveći nivo studija u Švajcarskoj - Solist diplom. Dobitnica je nagrade iz fonda “Tschumi” za najbolju studentkinju Univerziteta u Bernu.
U isto vrijeme završila je još jedan master na Univerzitetu u Oslu, na odsijeku solo pjevanja i kamerne muzike, kod profesora Mone Julsrud, Randi Stene i Bo Skovkusa...
Angažovana je na više operskih i vokalno-instrumentalnih projekata u Bernu, Beču, Stokholmu i Oslu, ali i u Crnoj Gori.
U junu će predstavljati našu zemlju u finalnim rundama jednog od najboljih svjetskih takmičenja za mlade operske pjevače - Hans Gabor Belvedere.
BUĐENJE
Što Vam nedostaje iz vremena kada ste bili dijete?
- Imam mnogo lijepih uspomena iz detinjstva, ali ono što mi najviše nedostaje je osjećaj omnipotencije i vjerovanje u čuda.
Što najviše volite u tome što ste odrasli?
- Samostalnost i saznanje da mogu da otputujem gdje god mi duša poželi, kad god osjetim poriv da promijenim okruženje.
Za koji Vaš talenat smatrate da nije došao do izražaja?
- Sve kulture smatraju da je pokret integralni dio muzike i zato su me oduvijek intrigirali razni plesovi. Kao što je to rekao Šarl Bodler, ples je poezija sa rukama i nogama. Trenutno
razmišljam da krenem na časove argentinskog tanga.
Koju svoju osobinu smatrate najgorom?
- Ponekad umijem da budem impulsivna i ne promislim dobro prije nego što odreagujem. Mada, što sam starija trudim se da radim na tome i da češće praktikujem introspekciju.
Što najviše cijenite kod drugih?
- Da ste me pitali ranije, sigurno bih mogla da nabrojim pregršt vrlina i osobina, međutim, danas najviše cijenim kod ljudi, iskrenost, lojalnost i autentičnost.
U OGLEDALU
Kako bi se zvala Vaša filmska biografija i ko biste voljeli da glumi Vas?
- „Skrivena harmonija“ i glumila bi me npr. Charlize Theron.
Kako biste nekome, preko telefona, u pet riječi opisali sebe?
- Ako treba sebe da predstavim u najboljem svijetlu, rekla bih - vedra, vrijedna, odana, ambiciozna i emotivna.
Kako biste opisali sebe da ste hrana?
- Panakota, suptilna i jednostavna, ali način pripreme je kompleksan i zahtjevan.
Koju moć super-junaka biste voljeli da imate?
- Moć letjenja. Zamišljam kako nadlijećem koncertne dvorane koje je projektovala Zaha Hadid i na kraju stapam sa Ešerovim pticama na Filharmoniji Žana Nuvela u Parizu.
Sa kojom ličnošću, stvarnom ili izmišljenom, biste se zamijenili na jedan dan?
- Sa Jessye Mae Norman, bez ikakve dileme.
SVAKODNEVICA
Što radite nedjeljom poslijepodne?
- Nedjelja je uglavnom dan za odmor, osim ako nemam neodložne obaveze. U veselom društvu uživam u opuštajućim razgovorima, šetam, čitam ili pogledam dobar film.
Koja pjesma Vam je uvijek u vrhu liste omiljenih?
- “Feeling good”, Nina Simone.
Koja knjiga/predstava/film je, u posljednje vrijeme, na Vas ostavila najsnažniji utisak?
- Iznenadila me knjiga „Čovječanstvo: istorija koja uliva nadu“ holandskog istoričara Rutgera Bregmana, jer brani tezu da nam je dobrota u genima. Mislila sam da je to samo moja utopija.
Naravno, uvijek se rado vraćam „Aleksandrijskom kvartetu“ Lorensa Darela. Bilo bi ostvarenje sna da tumačim ulogu Justine u operi koja bi u četiri čina predstavljala
iste događaje iz četiri ugla.
Gdje biste voljeli da otputujete?
- U ovom trenutku u Italiju. Zamišljam kako izlazim iz uske kaldrmisane ulice u Sijeni i pred očima mi se prostire osunčani Duomo od ružičastog mermera, dok ulični svirači
pjevaju „Canto della Verbena“.
Koje prevozno sredstvo najmanje volite?
- Sva prevozna sredstva su korisna u određenim situacijama i imaju svoju funkciju. Možda imam najmanje afiniteta prema motorima, zbog rizika koje nose sa sobom.
DA TI KAŽEM...
Kome sve ispričate?
- Porodici, vjereniku i prijateljima iz djetinjstva, onima koji me vole bezuslovno čitav život.
Čemu se uvijek obradujete?
- Dragim ljudima koji me dočekuju raširenih ruku i sa osmijehom.
Da li za nečim žalite?
- Za sada ne, jer smatram da imam još vremena da ispunim svoje snove.
Bez čega ne možete?
- Bez muzike, tog organizovanog zvuka, mada znam da ni ona ne može bez nas. Na pitanje, koje je prvi postavio irski filozof Džordž Berkli, da li ima zvuka ako drvo padne u šumi, a
nema nikoga da to čuje, moje mišljenje je da nema. Kao što bih ja uvenula bez muzike, tako bi i vibracije molekula zamrle bez bubne opne i vibriranja sinapsi.
Za što ste se posljednji put izvinili?
- U posljednje vrijeme često se izvinjavam porodici i prijateljima, a najviše mojim bratancima, jer ne stižem da im posvetim dovoljno vremena zbog silnih poslovnih obaveza. Ali, biće prilike da im to sve nadoknadim.
SUMRAK
Koje tri želje biste tražili da Vam ispuni zlatna ribica?
- Da doživim gromoglasni aplauz na sceni najveće novosagrađene koncertne dvorane u Crnoj Gori, koju će u svijetu proglasiti čudom arhitekture;
Da vremeplovom stignem na Lago di Garda u vilu Marije Kalas i prošetam se sa njom po parku;
Da u raketi obiđem par krugova oko planete, dok se na horizontu iza plave obline nazire izlazak Sunca, a hor izvodi – „O Fortuna velut Luna...“
Što je najteže što ste do sada uradili?
- Uvijek mi najteže pada rastajanje od dragih osoba.
Kada biste saznali da Vam je ostalo samo tri mjeseca života, kako biste ih proveli?
- S obzirom na to da vrijeme može biti subjektivan pojam, otišla bih na neki ubrzani kurs usporavanja vremena i metabolizama, kako bih uspjela da za taj relativno kratak period sa svojim najbližima ispunim većinu želja sa „bucket liste“.
Kako biste voljeli da umrete?
- Da zaspim i ne probudim se. Naravno, u „cvijetu starosti“, kako su to u filmu „Maratonci trče počasni krug“ rekli opraštajući se od Pantelije Topalovića.
Koji bi bio Vaš epitaf?
- Vjerovatno bih iskoristila latinski aforizam, preuzet iz starogrčkog - Ars longa, vita brevis. Život je možda kratak, ali umjetnost je duga, boljereći vječna.
