Sedamnaest godina od obnavljanja nezavisnosti Crna Gora dočekuje u napetoj atmosferi podgrijanih nacionalnih podjela, zaustavljena na putu ka EU i u zabrinjavajućoj finansijskoj neizvjesnosti. Za razliku od svijetlog 21. maja 2006, sedamnaest godina kasnije temelji Crne Gore su uzdrmani, a građanski koncept države ozbiljno ugrožen.
Gdje smo napravili „grešku u koracima“ od referenduma do danas, kako smo izgubili priliku za suštinskim razvojem države, čega je sve rezultat aktuelna društveno-politička situacija u zemlji, za Portal Analitika govori jedan od aktivnih sudionika procesa koji su doveli do referendumskog 21. maja, ugledni intelektualac i publicista Marko Špadijer.
Referendum za nezavisnost 21. maja 2006, kako podsjeća, bio je izlaz iz ponižavajućeg položaja u kome se našla Crna Gora na kraju rata u državnoj zajednici Srbija i Crna Gora, kao invalidnom supstitutu za Jugoslaviju.
Proteklih 17 godina nijesu „pojeli skakavci“
„Vodeća partija, koja je od unitarističke prešla na suverenističku, predvodila je druge stranke iste orijentacije, građanske saveze, udruženja, dijasporu i ugledne pojedince koji su se zalagali za nezavisnu građansku i multietničku Crnu Goru. Stvoren je moćan građanski front društvenih snaga i na referendumu, koji nije bio po volji zvaničnika Brisela, pobijedio protivnike nezavisnosti. Pobjeda na referendumu i međunarodno priznanje Crne Gore trebalo je da bude ne samo povratak državne suverenosti, već i zvjezdani trenutak demokratije i kamen temeljac za jednu samosvjesnu, modernu demokratsku Crnu Goru“, kaže Špadijer.
Prema njegovim riječima, proteklih sedamnaest godina ipak nijesu „pojeli skakavci“.
„Ostvarene su neke važne tekovine. Izgradnjom državnog suvereniteta ojačana je svijest građanina o potrebi ličnog i kolektivnog zalaganja za emancipaciju i prosperitet zajednice. Na toj energiji je usvojen Ustav, Crna Gora je odlučno krenula ka Evropi, postala faktor stabilnosti i mira na Balkanu i predvodnik euroatlantskih integracija, interesantna za inostrane investicije, postala članica UN, učvrstila međunarodni ugled i postala dio najmoćnijeg svjetskog vojnog i ekonomskog saveza…Crna Gora je izgradila svoje političke i druge institucije, kultivisala identitet, započela da se urbanizuje i koristi resurse, da razvija nevladin sektor. Pokazala je odlučnost da tumači prošlost, sadašnjost i planira budućnost prema sopstvenim mjerilima i interesima“, ističe Špadijer.
Političke elite bile (ne)dorasle istorijskoj šansi
I dok smo 21. maja 2006. vjerovali da će Crna Gora u perspektivi biti uređena demokratska država, 2023. iznova preispitujemo koliko je crnogorsko društvo zapravo vjerno principima nezavisne, suverene države.
Špadijer ukazuje da uzroke sadašnje situacije treba potražiti malo dalje od skorije prošlosti, jer, kako kaže, dok je svijetljela zvijezda Crne Gore na svjetskoj mapi, domaći lonac nije uspijevao da skuva naslijeđene i nove probleme.
Ima dovoljan broj Crnogoraca i Crnogorki koji će poštovati i njegovati crnogorsku istoriju, jezik i kulturu i u najtežim okolnostima
„Političke elite nijesu u svemu bile dorasle istorijskoj šansi koja im se ukazala da Crnu Goru dovedu u red pravno i moralno uređenih malih demokratskih državnih zajednica koje efikasno rješavaju unutrašnje protivurječnosti i maksimalno koriste prirodne i ljudske resurse za sreću svojih građana“, smatra Špadijer.
Sagovornik Analitike kaže da je DPS za sebe kapitalizovala rezultate referenduma i zarobljena u svojoj sebičnosti, kako dodaje, obnašala je vlast metodama sve manje privlačnim za većinu građana.
„Vlast je pokazala svoje naličje i postajala koruptivna i nepotistička, kao mahovina premrežila sve gdje može dospjeti zračak drugačije svjetlosti. Opozicija je svirala stare melodije nainstrumentima naštimovanim u anticrnogorskim propagandnim radionicama. Čast i dostojanstvo pojedinca nije poštovano više u Skupštini i medijima nego u krčmi“, ocjenjuje Špadijer.
Mnoge okolnosti su, kako ističe, uticale da se društvo moralno iskvari.
Umjesto direktnog puta ka EU, što je bio crnogorski izbor, sada „srpski svet“ pomognut svjetskim faktorima, nudi naoko prihvatljivi Otvoreni Balkan
„Sa restitucijom i grabežom društvenog bogatstva od malog broja privilegovanih postavljen je temelj početne akumulacije kapitala koji se kasnije legalno i ilegalno uvećavao i polarizovao društvo na bogate i siromašne. Crna Gora je postala ruta međunarodnog šverca. Početni pink panterovski kriminal u odnosu na narko brutalnost sada izgleda kao romantično doba. Nova elita nije najvećim dijelom davala primjer za ugled posvećenosti opštem dobru i u skromnosti. Volja za moć, lično bogaćenje, nepotizam, korupcija, socijalna neosjetljivost, sve do tolerancije bezakonja i kriminala, dobili su široke razmjere“, primjećuje sagovornik Analitike.
Sve ovo je, kaže, dovelo do toga da naša tranzicija više liči na lutanje nego kretanje po određenom kursu.
„Prolaziti kroz takvo traumatično iskustvo ne može se bez ozbiljnih posljedica po društvenu patologiju. Maloj, siromašnoj, oduvijek izloženoj prijetnjama i podijeljenoj Crnoj Gori i put nade može da postane stranputica ili ćorsokak“, upozorava Špadijer.
Crna Gora u bratskom zagrljaju od koga kosti pucaju
Podsjeća i da su u centru politike homogenizacije Crne Gore kao države odnosi sa Srbijom. Prema njegovim riječima, drugog kapitalnog problema koji ne može sama riješiti Crna Gora - nema. U tom kontekstu, kako dodaje, treba se prisjetiti da je centrala Pokreta za zajedničku državu bila u Beogradu, koji nikada nije prebolio “odcepljenje” Crne Gore.
„U odnosima Crne Gore i Srbije nagomilano je bogato inspirativno iskustvo za najbližu saradnju, ali i izuzetno teško nasljeđe nesporazuma. Svaka generacija crnogorskih političara moraće da se nosi sa tim bremenom problema i iskušenja kako da odbrani samostalnost“, ističe Špadijer.
Kaže da se treba nadati da će u Beogradu doći na vlast “druga Srbija”, ona demokratska, kosmopolitska, moderna, evropskih nazora vlast koja bi se, kako napominje, oslobodila mitova, asimilatorskih pretenzija, velikodržavnih ambicija i koja će shvatiti i poštovati susjedne države i narode.
„Dok to dočeka Balkan će biti bure baruta, a Crna Gora izložena bratskom zagrljaju od koga kosti pucaju“, poručuje Špadijer.
Beograd nije mogao da prihvati „odcepljenje“ Crne Gore
Kad je riječ o Balkanu, evidentno je da je nedjelotvornost politike Zapada u proteklom periodu direktno pojačala ambicije tzv. trećih strana (čitaj: Srbije) i ohrabrila nosioce retrogradnih politika koje su u ne tako davnoj prošlosti skupo koštale cio region, pa danas, između ostalog, svjedočimo i inicijativama za preispitivanje državnih granica na Zapadnom Balkanu u što je uvučena i Crna Gore.
Naša tranzicija više liči na lutanje nego kretanje po određenom kursu
Sagovornik Analitike ukazuje da je mnogo primjera grubog i mekog miješanja institucija i pojedinaca iz Srbije u poslove Crne Gore.
„Nijesu proglašavani ambasadori Srbije u Crnoj Gori personama non grata za vrijeme knjaza Nikole ni Mila Đukanovića zbog nekog diplomatskog skandala, već što su se srpski u Crnoj Gori ponašali kao službenici jedne imperijalne sile, a crnogorski u Srbiji kao predstavnici države koja ne može podnositi da se ruši njena suverenost“, podsjeća on.
Uporedo sa procesima uspostavljanja institucija suverene države i politike sopstvenog interesa u Crnoj Gori, Špadijer napominje da Beograd nije mogao prihvatiti „odcepljenje“ od Srbije i permanentno je radio da Crnu Goru vrati u projektovani model srpske države na Balkanu.
„Na svom medijskom i političkom terenu bjesomučno je radio na kompromitovanju suverene Crne Gore i svih onih koji su prihvatili i zalagali se za taj identitet. Raritetni su primjeri lijepe riječi za Crnu Goru u srpskim medijima u posljednjih sedamnaest godina. Rezultati toga djelovanja su postali vidljivi na svakom koraku“, ističe Špadijer.
Umjesto direktnog puta ka Evropi, što je, kako dodaje, bio crnogorski izbor, sada „srpski svet“ pomognut nekim svjetskim faktorima, nudi naoko prihvatljivi Otvoreni Balkan.
„Samo naivni nijesu svjesni da će na Balkanu dugo vladati vizantijsko lukavstvo i srpski polusvet, a ne evropska racionalnost“, izričit je Špadijer.
SPC peta kolona velikosrpske politike u Crnoj Gori
Sagovornik Analitike naglašava i da je pored prosrpskih partija i drugih parapolitičkih faktora u Crnoj Gori, koje su obilato i nesmetano radili na pricjepljenju Crne Gore Srbiji, glavni oslonac i peta kolona velikosrpske politike u Crnoj Gori - Srpska pravoslavna crkva.
Niti jedan predsjednik neće moći ostvariti svoj san o budućnosti Crne Gore ako u njemu nema Cetinja
„Opšti polet religije kao matice nacionalizama i zamjene za kompromitovane ideološke modele zatekao je Crnu Goru nesposobnu da sistemski reguliše status vjerskih zajednica i slobodu vjeroispovijsti“, napominje Špadijer.
Koketiranje sa vjerskim zajednicama dovelo je, kaže, do toga da je u vrijeme tranzicije izgrađeno više vjerskih objekata svih religija u Crnoj Gori nego škola, bolnica, vrtića, stadiona, pozorišta zajedno.
„Srpska pravoslavna crkva u Crnoj Gori je postala partner vlasti što je vlasti donosilo glasove na izborima i relativni društveni mir, a crkvi mogućnost da nesmetano vrši misiju posrbljavanja Crnogoraca, štiti i uvećava svojuimovinu. Kada je vlast nespretno odlučila da, u skladu sa istorijskim i imovinskim pravima, zakonski reguliše taj odnos crkva je praktično preuzela državu. Imenovanjem Vlade u manastirima, usvajanjem Temeljnog ugovora, statusom SPC u većini crnogorskih medija, izgradnjom pravoslavne gimanzije u Podgorici iz budžeta parama svih građana (kako to vole reći čistunci iz NVO) određivanjem opštinskih svetaca, upotrebom đece na litijama i proslavama vjerskih praznika, trasira se put imenovanja državne religije i stvaranja pravoslavne srpske države“, upozorava sagovornik Analitike.
Jesmo li zapamtili sudbinske pouke iz istorije
Sve pomenuto dovelo je do toga da ove godine najveći crnogorski praznik obilježavamo u uslovima ugroženih tekovina obnovljene državnosti. U tom kontekstu, nakon rezultata lokalnih i predsjedničkih izbora, a u susret parlamentarnim, interesovalo nas je smatra li naš sagovornik da je danas veći broj onih koji vole i poštuju svoju državu od onih koji neskriveno rade na njenom nestajanju.
Tehnička vlada je vladala po nokaut sistemu, rušeći, hapseći, plašeći i junačeći se u izvođenju prijeke pravde
Špadijer ističe da ga ne brine što je srpska opcija uzela prevagu u vlasti. To će, kaže, biti i proći.
„Nijesu svi Srbi u Crnoj Gori protiv svoje domovine. Na crnogorskoj građanskoj i državotvornoj strani ima dosta obrazovanih žena i ljudi čvrstih u svojim ubjeđenjima da je suverena, demokratska, sekularna Crna Gora najbolji model državne zajednice za sve njene građane. Ima dovoljan broj Crnogoraca i Crnogorki koji će poštovati i njegovati crnogorsku istoriju, crnogorski jezik i crnogorsku kulturu i u najtežim okolnostima“, poručuje on.
Stava je da većina građana drugih nacija i vjera kojima je Crna Gora jedina domovina žele da žive zajedno u miru i da shvataju svoju odgovornost za državu, slobodu, međusobnu slogu, demokratiju, pravdu, antifašizam…
„To je zaloga njene budućnosti. Sve je više mladih i obrazovanih koji drže do dostojanstva i koji neće dozvoliti da Crna Gora bude provincija daleko od humanog života i ideja koje osvjetljavaju budućnost. U to sam uvjeren i to mi daje optimizma. Ono zbog čega sam sada razočaran je pad samopoštovanja i samopouzdanja. Neka vrsta letargije ili uvjerenja da će sve samo po sebi doći na svoje. Neće, bez stalne kontrole i kritike donosilaca odluka i bez aktivnog učešća u političkom i društvenom životu svih koji žele bolju i pravedniju Crnu Goru“, kategoričan je Špadijer.
Još jednu obeshrabrujuću okolnost za budućnost on vidi u globalniom haosu u kome će se, kaže, svako boriti za svoje interese i veliki i moćni neće mariti za prava malih i malobrojnih.
„To smo više puta iskusili i valjda zapamtili neke sudbinske pouke iz te istorije“, dodaje sagovornik Analitike.
Ogledalo razbijeno u paramparčad teško je vratiti u cijelo
Više nego ikad, danas posebno zabrinjava odsustvo svijesti aktuelnih donosilaca odluka o stepenu opasnosti mnogobrojnih poteza koji direktno zadiru u pitanja nacionalnog identiteta, a tako i u stabilnost zemlje. Na pitanje koliko su takvi potezi izraz nekompetentnosti, a koliko loša namjera prema Crnoj Gori i njenom građanskom karakteru prevashodno od strane prethodne dvije Vlade, Špadijer napominje da je o učincima aktuelne izvršne vlasti toliko toga u javnosti rečeno kritički i samoreklmerski da je - tužno ponavljati.
Sve je više mladih i obrazovanih koji drže do dostojanstva i koji neće dozvoliti da Crna Gora bude provincija
„Tehnička vlada je vladala po nokaut sistemu, rušeći, hapseći, plašeći i junačeći se u izvođenju prijeke pravde. Zbog njene osvetničke oholosti u istjerivanju pravde, institucije će imati dugo posla na uspostavljanju pravnog poretka i društvenog reda. Ogledalo je razbijeno u paramparčad i teško ga je vratiti ucijelo. Ne smije se dozvoliti da se to ostvari mirom na groblju crnogorskih ideala slobode, pravde i suverenosti“, poručuje Špadijer.
Karikaturalni kadrovski odabir nove vlasti
Osvrćući se na tektonske promjene na crnogorskoj političkoj sceni u susret parlamentarnim izborima, sagovornik Analitike primjećuje da se partije resetuju u skladu sa poukama sa izbora i pripremaju za novu političku borbu.
„Naslućuje se nešto drugačija konfiguracija vlasti poslije parlamentarnih izbora. Naši odlikaši, koji su dovedeni iz bijelog svijeta, gdje su stekli diplome i neko menadžersko iskustvo, postali su preko noći lideri, u prvom redu zbog toga što je narodu dosadila ponuda na političkoj trpezi. Hoće li kao Šćepan Mali donijeti promjene na bolje ili će mandat potrošiti u verbalnoj akrobatici, vidjećemo“, naglašava Špadijer.
Nevolja je, kako dodaje, što su došli na vlast populističkim metodama i dobrim dijelom ugađajući velikosrpskom nacionalizmu koji se organizovao u svetosavske falange za rušenje prehodne vlasti.
Te dugove će, kaže, morati da plate.
„Želim da vjerujem da će se kao mladi i sposobni ljudi srčano zalagati za evropsku Crnu Goru, ali ne znam kako će izaći na kraj sa saveznicima koji su odani Beogradu i Moskvi, a okrutniji u osvetništvu i vještiji u demagogiji. Od tog ishoda zavisiće umnogome kako će dalje Crna Gore. Očekivanja da će ovi koji obećavaju Evropu sada birati najbolje društvo i pružiti šansu najboljim, već na prvom koraku pretvorilo se u karikaturalni kadrovski odabir i mnogi umjesto da su lustrirani, sada su nagrađeni. A kako kaže Maks Veber: “Ništa bolje ne otkriva prirodu i karakter jednog režima od vrste ljudi kojima taj režim pruža šansu”, poručuje Špadijer.
Ignorisanje Cetinja - potez koji ne šalje dobru poruku
Sagovornik Analitike neizostavno je komentarisao i „odstupanje“ od tradicije da se Dan nezavisnosti umjesto 21. maja proslavlja dva dana ranije, ali i to što je novoizabrani predsjednik Crne Gore inaugurisan juče u Podgorici umjesto na Cetinju.
„Tehnička vlast uvodi neka čudna pravila za proslave državnih svetkovina. Dan nezavisnosti 21. maj slave 19. maja. Zamislimo da Francuzi svoj nacionalni praznik 14. jul slave 15. jula ili Amerikanci 4. jul prebace voljom predsjednika na 6. jul“, ukazuje Špadijer.
Zbunjuje ga, kaže, i da legalno izabrani crnogorski predsjednik, usto engleski đak, nema osjećaj za tradiciju i olako prekida jednu simboličnu praksu mjesta za inauguraciju.
„Staje na čelo države koja ima kontinuitet i istoriju i nije “Crna Gora sad”, a još manje “Crna Gora od mene”. Osvetnički čin za neku neprijatnost i izgovor policije o nesigurnosti, iste te policije koja je bezbjedno helikopterisala patrijarha i mitropolita je jeftino opravdanje. Ignorisati Cetinje kao prijestonicu, njegovu istorijsku važnost za nacionalnu svijest, za prošlu, sadašnju i buduću Crnu Goru, potez je koji ne šalje dobru poruku. Niti jedan predsjednik neće moći ostvariti svoj san o budućnosti Crne Gore ako u njemu nema Cetinja“, poručuje Špadijer.
