Ukoliko govorimo o mogućim razrješenjima duboke političke krize u Crnoj Gori, sve osim novih izbora najvjerovatnije bi označilo kraj nade da bi naša država mogla brzo iskoračiti naprijed u procesu evropskih integracija.
Jer, spram priče o dvotrećinskoj većini u parlamentu, koja bi vodila ka deblokadi pravosuđa, zapravo, dugoročno stoji mnogo kompleksnija kombinatorika, uz još drastičnije posljedice.
Prošlo je doba kada su tvrdnje o ruskim uplivima na pojedinim zapadnim adresama doživljavane kao pretjerano maštovite teorije zavjere
Nekoliko je mogućih scenarija koji danas vode ka opstanku Dritana Abazovića na vlasti. Nijesu neizvodljivi. Štaviše, neke su varijante sasvim realne. Ali, sa svakom je na gubitku - Crna Gora. Ili makar onaj njen dio koji je u perspektivi vidi kao članicu Evropske unije.
Jer, nije ovo baš najbolje vrijeme za paktiranje sa proruskim faktorima zarad opstanka na vlasti. A u slučaju daljeg insistiranja na tom opstanku, aktuelni premijer biće osuđen upravo na podršku takvih struktura.
Uz proruske snage do - Evropske unije?
Izvjesno i već najavljeno otkazivanje podrške SDP-a i DPS-a, očekivano, premijera usmjerava ka novim solucijama u cilju očuvanja vlasti, a sve zarad, kako će još jedino on reći, evropskog puta Crne Gore.
No, u ozbiljnom je problemu Abazović, jer svaka od tih kombinacija podrazumijeva podršku, a moguće i participaciju u Vladi - Demokratskog fronta. U kojoj mjeri politički subjekt koji je prepoznat po proruskom djelovanju može biti podsticajan na 'evropskom putu' - nije potrebno naročito objašnjavati.
“Što se tiče Demokratskog fronta, on se pokazao kao neko ko izaziva podjele, podstiče etničke tenzije, stalno blokira reforme u parlamentu i time blokira put ka Evropi. Takođe je u prošlosti bio veoma protiv NATO-a i nije bio od pomoći svojim izjavama o Kosovu. Tako da ne vjerujem da se to promijenilo i ne smatramo ih odgovarajućim partnerom”, poručio je početkom godine specijalni izaslanik Vašingtona za Zapadni Balkan Gabrijel Eskobar.
Upravo je Nikšić savršen primjer kohabitiranja kakvo bi se sjutra moglo dogoditi i na državnom nivou
Pored toga, Abazović bi u tom slučaju i formalno bio dominantno okružen snagama potčinjenim Srpskoj pravoslavnoj crkvi. A povodom djelovanja te organizacije, Evropski parlament u martu baš i nije bio impresioniran.
“Primjećuje se da se strano miješanje takođe može ostvariti uticajem i instrumentalizacijom vjerskih instituta, kao što je ruski uticaj u pravoslavnim crkvama, posebno u Srbiji, Crnoj Gori , Bosni i Hercegovini”, stoji u rezoluciji koja je usvojena ubjedljivom većinom glasova predstavnika u EP.
Prošlo je doba kada su tvrdnje o ruskim uplivima na pojedinim zapadnim adresama doživljavane kao pretjerano maštovite teorije zavjere.
Buka i bijes
Slušajući premijerove poruke, nije teško steći dojam kako je on u raskoraku i sa samim sobom. Jer, dok povremeno u bijesu govori o evropskim prioritetima i svima koji to žele 'opstruirati', upravo je on taj koji konstantno poteže pitanja koja se ne tiču integracija.
Neće baš biti da je neko drugi u proteklom razdoblju forsirao priče o Ugovoru sa SPC ili Otvorenom Balkanu, čija jedna potpisnica otvoreno poručuje da neće slijediti mjere jedinstvene evropske vanjske politike prema Moskvi. Niti su oni, koji su uskratili podršku Vladi, ničim izazvani izjavljivali da su u nju ušli primarno kako bi potpisali Ugovor sa SPC.
Niti se neko sa 'druge strane' prošle sedmice niotkud pojavio u medijima kako bi potencirao priču o lokaciji potpisivanja Ugovora - učinio je to upravo jedan od Abazoviću lojalnih ministara.
Neće biti ni da su oni koji 'opstruiraju' težili zataškavanju i relativizaciji određenih situacija, a najsvježiji su baš događaji iz Nikšića.
Ćutnja i odobravanje
Upravo je Nikšić savršen primjer kohabitiranja kakvo bi se sjutra moglo dogoditi i na državnom nivou.
Jer, prošlih dana niko nije čuo ni riječ od URE i Demokrata povodom toga što je lokalna uprava u jednom od ostrašćenih saopštenja, manirom Kremlja, dio građana nazvala - crnogorskim nacistima.
Niti je bilo ko od njih vidio nešto sporno u tome što na proruskim skupovima, u organizaciji lokalnih javnih preduzeća, među zvanicama u prvom redu sjede - "Noćni vukovi".
Posljednjim nastupima, premijer jasno poručuje da je i sam sve dalje od onoga što zaista jesu evropske vrijednosti
Svemu treba dodati isprazne i odveć zamorne 'osude dva ekstremizma' u momentima kada policija propušta grupu instruiranih nacionalista da izazovu incident na događaju koji je do tog trenutka proticao u sasvim mirnoj atmosferi. Sve sa interpretacijama medija, onih koji po premijerovim tumačenjima nijesu 'kvazi', a koji su u grupi koja kliče Rusiji i Srbiji, sa okupatorskim simbolima "Z", vidjeli građane koji - slave Dan državnosti.
Teret i sopstvenoj stranci
Sve navedeno tek je dio razloga zbog kojih se da vjerovati da je Abazović na putu bez povratka, na kojem ne bira društvo kako bi ostao na vlasti. Tako je premijer uspio da postane teret i sopstvenoj stranci i državi čiju izvršnu vlast predvodi.
Neko ko se građanima hvali brojem vozila u pratnji, ko u Potočarima izazove skandal regionalnih razmjera, ko bez ikakvog pokrića sebi daje za pravo da tek tako osporava relevantne stvaraoce i unižava ih navodima o 'nečemu fašističkom u njima' i ljudima koji 'sebe žele da predstave kao intelektualnu elitu', ko se usuđuje da čitavom nizu kritički orijentisanih medija prišije kvalifikativ 'kvazi', ko u svakom neistomišljeniku vidi fašistu, zavjerenika i otpadnika, teško se više može izdavati za aktera koji reprezentuje evropske vrijednosti.
Upravo takvim porukama, premijer jasno poručuje da je i sam sve dalje od onoga što zaista jesu evropske vrijednosti.
Urušavajući i drugu vladu u kojoj se obreo, Abazović možda i formira treću u dvije godine. No, u tom će slučaju evropski put Crne Gore sasvim sigurno biti potpuno zapečaćen.
