Najava potpisivanja Temeljnog ugovora države sa SPC pokrenula je, ponovo, lavinu komentara o suštini i sadržaju tog čina.
Objavljivanje teksta za koji "Vijesti" tvrde da je Nacrt Temeljnog ugovora suočilo je nadležne sa kritikama dijela javnosti u vezi sa otvorenim favorizovanjem Srpske pravoslavne crkve.
Vladini, kao i funkcioneri aktuelne većine, s druge strane, insistiraju da su Temeljni ugovori sa svim vjerskim zajednicama približno isti. Pogledajmo činjenice.
Dvije pravno utemeljene mogućnosti
Vlada Crne Gore potpisala je Temeljni ugovor sa Svetom Stolicom kao državom. Taj je ugovor, kao međudržavni, ratifikovala Skupština Crne Gore. Ostale vjerske zajednice sa kojima Crna Gora ima temelje ugovore, jasno je, nijesu države.
Vlada je potpisala temeljne ugovore sa Islamskom zajednicom u Crnoj Gori i Jevrejskom zajednicomu Crnoj Gori, kao vjerskim zajednicama koje postoje i djeluju na teritoriji naše države.
Kada je, međutim, riječ o budućem Temeljnom ugovoru sa SPC treba imati u vidu da je to strana vjerska zajednica u Crnoj Gori i da zbog te činjenice Vlada Crne Gore nema puni pravni kapacitet da ga potpisuje.
Zato upućeni tvrde da su dvije pravno utemeljene mogućnosti - prva da Vlada potpiše Temeljni ugovor sa organizacionim dijelom SPC koji se nalazi u Crnoj Gori, a druga da Vlada prije potpisivanja Temeljnog ugovora sa SPC dobije saglasnost Skupštine Crne Gore.
Prema pravilima po kojima funkcioniše pravni poredak Crne Gore prava i obaveze iz Temeljnog ugovora važe samo za organizacione djelove SPC koje se nalaze u našoj državi. Međutim, dvije eparhije SPC su dijelom i na teritorijama drugih država. No, nijesu to jedine nedoumice.
Četiri problema
Nacrt Temeljnog ugovora između SPC i Vlade Crne Gore, ukoliko bi bio potpisan u obliku koji se pojavio u javnosti otvara, najmanje, četiri problema - pitanje o tome da li podriva ustavno-pravni sistem Crne Gore, da li su u njemu falsifikovane neke od istorijskih činjenica i dokaza u korist SPC, pitanje o supremaciji SPC i njenih organizacionih djelova na teritoriji Crne Gore nad državnim pravnim sistemom, kao i pitanje o tome da li su i koliko njegovi djelovi u suprotnosti sa važećim zakonima.
U tekstu Ugovora navodi se da za izgradnju svih pravoslavnih vjerskih objekata, dakle i onih koje se ne odnose na SPC, treba prethodna saglasnost SPC
Prvi problem je u tome što se tekstom Ugovora koji je prisutan u javnosti u dominantan položaj stavljaju vjernici SPC i organizacioni djelovi te crkve. To se čini na štetu građanina, kao nosioca suvereniteta u Crnoj Gori.
Za razliku od ugovora sa drugim vjerskim zajednicama - Svetom Stolicom, Islamskom i Jevrejskom zajednicom - gdje je kao polazni princip naša država definisana kao sekularna, u ovom nacrtu toga nema.
SPC, prema formulacijama iz Nacrta, de facto stiče priznanje tradicionalne vjerske zajednice "većine stanovništva" u Crnoj Gori, što ne samo da je suprotno načelu sekularnosti već i Zakonu o slobodi vjeroispovijesti i principu ravnopravnosti svih vjerskih zajednica u Crnoj Gori.
Takođe, ugovorima sa svim drugim vjerskim zajednicama potvrđena je njihova obaveza poštovanja Ustava i zakona Crne Gore.
U slučaju Temeljnog ugovora sa SPC situacija je drugačija. Njime se na SPC, "prenose" neka od ovlašćenja, odnosno "poslova", koji mogu da se odnose samo na državne organe. Tako je, na primjer, u oblasti izgradnje objekata ili obrazovanja u javnim školama.
Nadležnosti organa Crne Gore određene su Ustavom i zakonima. Davanje tih, kako se stručno kaže, javno-pravnih ovlašćenja organizacionim djelovima SPC u Crnoj Gori daje im se, dodatno, i mogućnost da to čine u skladu sa tzv. pravoslavnim kanonskim pravom i Ustavom SPC. Dakle, kanonsko pravo stavljeno je "iznad" ustavno-pravnog sistem države.
Pojedine izjave zvaničnika Crne Gore, da su javno pravna ovlašćenja data i drugim vjerskim zajednicama sa kojima je država potpisala ugovore, nemaju uporište u činjenicama.
U Temeljnom ugovoru između Vlade i Svete Stolice definisano je, na primjer, da Crna Gora priznaje javno pravni subjektivitet Rimokatoličke crkve u Crnoj Gori, ali ne i da njoj ili njenim organizacionim djelovima daje javno-pravna ovlašćenja.
Tekstom Ugovora koji je prisutan u javnosti u dominantan položaj stavljaju se vjernici SPC i organizacioni djelovi te crkve
U tekstu Nacrta Temeljnog ugovora sa SPC navodi se da za izgradnju svih pravoslavnih vjerskih objekata, dakle i onih koje se ne odnose na SPC, treba prethodna saglasnost SPC.
U praksi, to bi na primjer značilo da Crnogorska pravoslavna crkva za gradnju vjerskih objekata na teritoriji svoje matične države treba da dobije saglasnost od SPC - vjerske zajednice čije je sjedište u drugoj državi. To je suprotno Ustavu i Evropskoj povelji o ljudskim pravima koji štite princip ravnopravnosti vjerskih zajednica.
Pitanje vjerodostojnosti podataka
Drugi segment spornih mjesta odnosi se na pitanje o vjerodostojnosti podataka za koje se tvrdi da su istorijske činjenice.
Srpskoj pravoslavnoj crkvi se, naime, u matičnoj državi Srbiji, Zakonom o crkvama i vjerskim zajednicama, članom 11, priznaje kontinuitet sa pravnim subjektivitetom stečenim na osnovu Načertanija (1836) i Zakonom o SPC iz 1929.
SPC, prema formulacijama iz Nacrta, de facto stiče priznanje tradicionalne vjerske zajednice "većine stanovništva" u CG
Nacrtom Temeljnog ugovora Srpskoj pravoslavnoj crkvi se priznanje kontinuitet i pravni subjektivitet u Crnoj Gori od 1219. godine.
To, za posljedicu ima negiranje osnova i postojanja crnogorske državnosti, njene istorije i Crnogorske pravoslavne crkve.
Potom, kroz cijeli tekst Nacrta Temeljnog ugovora, na osnovu takvih "činjenica i istina", SPC stiče prava koja ne mogu pripadati nikome i postavlja se iznad države. U nekim djelovima stiče i eksteritorijalna prava i supremaciju Ustava SPC u odnosu na Ustav države.
Supremacija SPC nad pravnim sistemom CG
Treći set pitanja odnosi se baš na to - supremaciju SPC i njenih organizacionih djelova nad pravnim sistemom Crne Gore.
Pored davanja javno-pravnih ovlašćenja u skladu sa kanonskim pravom i Ustavom SPC, koje smo opisali, riječ je i o tome da se Srpskoj pravoslavnoj crkvi garantuje svojina vjerskih objekata bez obzira na mogućnost njenog, dijelom, spornog načina sticanja.
Temeljnim ugovorom se predviđa i da, osim u izuzetnim situacijama, državni organi u njihovim vjerskim objektima ne mogu obavljati svoje nadležnosti. To se, primjerice, odnosi na neke situacije iz oblasti bezbjednosti.
To važi i u situacijama gdje, kao u značajnom broju vjerskih objekata u Crnoj Gori, SPC ima samo pravo korišćenja, a vlasnik je država ili lokalna samouprava.
U ugovorima sa svim drugim vjerskim zajednicama, klauzulama koje je potpisala Crna Gora, postoji definisano ograničeno pravo postupanja bezbjednosnih službi u vjerskim objektima.
Ali je u svim tim drugim ugovorima precizirano da, pored hitnih situacija koje se tiču života i zdravlja ljudi, nadležni organi imaju pravo postupanja i kada se radi o ugrožavanju kulturnih i umjetničkih dobara u njima.
Upoređivanjem ugovora drugih vjerskih zajednica sa formulacijama iz nacrta ugovora sa SPC u vezi sa vjeronaukom vidi se da je otvoren prostor za uvođenje vjeronauke u javne obrazovne ustanove kao pravo samo jedne vjerske zajednice, čime se i po ovom pitanju diskriminišu prava drugih vjerskih zajednica i otvoreno atakuje na čitav set zakona kojima je regulisana oblast obrazovanja u našoj državi.
Na kraju, o rješenjima koja otvaraju pitanja o suprotnosti sa zakonima Crne Gore.
Primjera radi u Temeljnom ugovoru sa SPC pobrojani su i oni praznici koji ne postoje u Zakonu o vjerskim praznicima kojima su definisani neradni dani za te praznike. Takvi su vaskrsni ponedjeljak ili prvi dan krsne slave.
Zakon o planiranju prostora i izgradnji takav je da SPC i njeni organizacioni djelovi u Crnoj Gori, osim ako postoje razlozi javnog interesa, ne mogu steći pravo da predlažu lokacije za izgradnju vjerskih objekata i da im nadležni državni organi moraju prihvatiti predloge.
Ignorisanje procedura
Temeljnim ugovorom definiše se baš to. Ignorišu se sve, pomenutim Zakonom, predviđene procedure, urbanistička i druga planska dokumenta koja su njime utvrđena, kao i nadležnost i ovlašćenja državnih organa u tim postupcima.
U svim drugim ugovorima sa vjerskim zajednicama koje je potpisala Crna Gora, vjerske se zajednice obavezuju na poštovanje prostorno-planske dokumentacije i zakona naše države.
Odnos koji SPC ima prema državi Crnoj Gori i pristanak države na tu poziciju kroz budući Temeljni ugovor ogleda se i u vezi sa Zakonom o zaštiti kulturnih dobara.
Nacrtom Temeljnog ugovora SPC se priznanje kontinuitet i pravni subjektivitet u Crnoj Gori od 1219.
Dio vjerskih objekata koje koristi SPC i njeni organizacioni djelovi u Crnoj Gori predstavljaju shodno tom zakonu kulturno dobro od nacionalnog značaja. O tome, međutim, nema ni riječi u tekstu budućeg temeljnog ugovora iako SPC, kao njihov korisnik, ima brojne zakonske obaveze koje se odnose na njihovu zaštitu.
Primjera radi, u temeljnim ugovorima koje je SPC potpisala sa Hrvatskom i Slovenijom definiše se da imovina SPC u tim državama predstavlja kulturno blago tih država.
I u ugovorima koje je Crna Gora potpisala sa Rimokatoličkom crkvom, Islamskom i Jevrejskom zajednicom nalazi se klauzula da njihova imovina predstavlja kulturno blago Crne Gore.
Elementi štetnosti po Crnu Goru
Kada se podvuče crta u analizi Nacrta Temeljnog ugovora sa SPC, sve se svodi na pitanje o elementima štetnosti tog ugovora po Crnu Goru kao i, kako kažu pravnici, nedopuštenom pravnom osnovu, što za posljedicu ima - ništavost.
Prema reakcijama javnosti, nema sumnje da bi potpisivanje sa ovakvom sadržinom bilo, sasvim izvjesno, predmet postupka shodno Zakoniku o krivičnom postupku.
U tom kontekstu, treba podsjetiti na upozorenje Zlatka Vujovića, člana Nacionalne komisije za borbu protiv korupcije i organizovanog kriminala i stručnjaka za komparativne javne politike.
„Sada smo praktično svjedoci ogromnog koruptivnog skandala, gdje Crkva od funkcionera koje je postavila sada traži da joj se to isplati.
Jer kako drugačije gledati na ovaj ugovor, kad podrazumijeva ne samo kršenje i neustavno djelovanje, već zloupotrebu ovlašćenja u cilju pribavljanja imovinsko pravne koristi na štetu države Crne Gore. E, za to se ide u zatvor“, rekao je Vujović u intervjuu za Gradsku televiziju.
