Iako veoma mlada, crnogorska režiserka i scenaristkinja, Itana Vukosavljević iza sebe ima nekoliko projekata koji su pobrali simpatije kako domaće, tako i međunarodne filmske scene.
Autorka je nekoliko scenarija od kojih je dva takođe i režirala – „73s“ i njen diplomski film „Žuti“, a scenario za film „Dora“ čiju režiju potpisuje koleginica Ana Ćulum pisala je za OSCE.
Učesnica je umjetničke rezidencije „SkART“ za angažovanu umjetnost u Tivtu 2021. Godinama volontira na Green Montenegro film festivalu na Žabljaku i Herceg Novi film festivalu.
Njen diplomski film „Žuti“ do sada je selektovan na 20 međunarodnih filmskih festivala, među kojima se izdvajaju festival Longless u Italiji i Internacionalni Festival Karditsa u Grčkoj gdje osvaja i nagrade.
Završila je osnovne studije filmske režije na Fakultetu dramskih umjetnosti na Cetinju, u klasi Nikole Vukčevića.
Rođena je 1999. godine.
BUĐENJE
Što Vam nedostaje iz vremena kada ste bili dijete?
- Način na koji sam ljeto doživljavala kao vječnost. Osjećaj pripadnosti. Vrijeme i ljudi su nekako promijenili kolektivnu percepciju ljeta. Ono takozvano “ždrokanje” vode sa cijelom delagacijom drugarica i drugova koje uvodim u kuhinju nakon krvničke partije Lozinke.
Potpuno odsustvo samosvijesti o tome kako život funkcioniše. Baba koja me juri jer sam joj obrijala sve crvene mačje repove iz bašte. Obožavala sam ih. Ne pamtim kad sam posljednji put vidjela mačji rep.
Što najviše volite u tome što ste odrasli?
- Istovremeno i ništa i sve. Kako mi kad odgovara. Ali, jesam zavoljela svijest o samodisciplini i učenju da budem sama sebi roditelj. Flert je isto okej. Doručak za večeru, fantastična stvar, konačno.
Za koji Vaš talenat smatrate da nije došao do izražaja?
- Ako se ne bih snašla kao glumica u nekom sitkomu, sigurno bih bila prvakinja u pikadu.
Koju svoju osobinu smatrate najgorom?
- Plašljivost i uopšte strah od nepoznatog definitivno idu ruku pod ruku sa podozrivošću. Ništa ne koči čovjeka kao to. Nije cijeli svijet protiv tebe. Valjda.
Što najviše cijenite kod drugih?
- Prisutnost i obzirnost. Srećna sam kad ne moram nešto dva puta da kažem. A još više kad ne moram bilo šta da kažem – taj prekoputa je obratio pažnju i već zna o čemu se radi. Interesovanje i sveobuhvatno prepoznavanje između dvoje ljudi.
U OGLEDALU
Kako bi se zvala Vaša filmska biografija i ko biste voljeli da glumi Vas?
- Ne želim ekranizaciju svog života. Više bih voljela da sam referenca za neki lik u seriji ili samo dio biografije nekog drugog. Onda bih uživala da gledam kako me igra Aubrey Plaza. Mislim da bi samo morala da smućka sve svoje dosadašnje likove u jedan.
Kako biste nekome, preko telefona, u pet riječi opisali sebe?
- Prvo bih voljela da probam i izbjegnem dio “preko telefona”, a onda bih zapravo rekla: Stidljiva ibretnica sa puno konfuzija. Svakako nešto kontradiktorno.
Kako biste opisali sebe da ste hrana?
- Smokve. Slatke, ali nekako hrapavo nepogodne jeziku. Silvija Plat lijepo govori o njima u Staklenom zvonu.
Koju moć super-junaka biste voljeli da imate?
- Da su jutro i noć kad ja to poželim. Isto važi i za godišnja doba. Vjerovatno bih istresirala puno ljudi. Doduše, isto se ne bih bunila da samo dodirom knjige upijem svo znanje iste.
Sa kojom ličnošću, stvarnom ili izmišljenom, biste se zamijenili na jedan dan?
- Mislim da je život svake stvarne osobe jeziv na svoj način, koliko god nečiji djelovali primamljivo. Tako da, sa Njušom iz Mumijevih ili Boratom.
SVAKODNEVICA
Što radite nedjeljom poslijepodne?
- Uglavnom imam opsesivan plan za sve u životu, ali za nedjelju ne toliko često. Uglavnom sam ili u prirodi ili bindžujem neku simpatičnu seriju koju većina naziva “limunadom”.
Koja pjesma Vam je uvijek u vrhu liste omiljenih?
- “All Flowers In Time Bend Towards The Sun”, Jeff Buckley & Elizabeth Fraser.
Koja knjiga/predstava/film je, u posljednje vrijeme, na Vas ostavila najsnažniji utisak?
- Knjiga Anite Lus, “Muškarci vole plavuše”. Film “Phantom Thread” i u posljednje vrijeme i zauvijek. Predstava “Ana Karenjina” Mirka Radonjića od svoje premijere, pa dok se ne napravi bolja.
Gdje biste voljeli da otputujete?
- Može neka kvazi-nomadska duža tura po Škotskoj sa dragom osobom.
Koje prevozno sredstvo najmanje volite?
- Dok ne smognem snagu za avion, koji mi se sigurno neće dopasti, do tada biće lift.
DA TI KAŽEM...
Kome sve ispričate?
- Kakva je šteta jer ne postoji prevod termina “oversharing”.
Čemu se uvijek obradujete?
- Manirima i gospodskom ponašanju. Pozivu na kampovanje. Poštovanju ličnih granica. Kuriru. Simpatičnim lampama. Kasici kad dođe vrijeme da je razbijem. Cigareti nakon jela. Dužem pogledu sa nekim.
Da li za nečim žalite?
- Sigurno da svakog dana za nečim žalim. Srećom, brzo se regenerišem, pa te stvari i osjećaj nisu trajni.
Bez čega ne možete?
- Bez bijelog kreona na donjim kapcima, fotoaparata, slušalica i par sati potpune tišine u toku dana.
Za što ste se posljednji put izvinili?
- Gospođi u Zari koja me je u pokretu udarila jaknom, a koju je preotela drugoj gospođi. Ili možda za nespremnost na jedan razgovor za koji sam mislila da sam spremna. Nisam sigurna.
SUMRAK
Koje tri želje biste tražili da Vam ispuni zlatna ribica?
- Ne bih joj ništa tražila. Ne želim da remetim prirodni poredak. Just keep swimming.
Što je najteže što ste do sada uradili?
- Iznenada se oprostila od kućnog ljubimca nakon 12 godina.
Kada biste saznali da Vam je ostalo samo tri mjeseca života, kako biste ih proveli?
- Ne želim ni da pokušam da razmislim. Svakako je deprimirajuće u samom načelu.
Kako biste voljeli da umrete?
- Ne bih.
Koji bi bio Vaš epitaf?
- Klaustrofobična sam. Nema nikakvog epitafa za mene, nikakvog nadgrobnog spomenika i nikakvog ležanja pod zemljom.
