Mlada crnogorska fotografkinja, Katica Nišavić rođena je 1992. godine. Diplomirala je na Fakultetu političkih nauka, u oblasti socijalnog rada i socijalne politike, a već godinama uporedo razvija talenat u oblasti fotografije. U Briselu je provela 2019. godinu u umjetničkoj rezidenciji ,,Destelheide’’ gdje je fotografisala umjetničke procese i sarađivala na različitim projektima.
Radove je izlagala na brojnim kolektivnim izložbama i osvajala nagrade, a ove godine realizovala je i prvu samostalnu izložbu u KIC-u "Budo Tomović". Izložbu je u međuvremenu nastavila da predstavlja na različitim lokacijama, a krajem novembra čeka je još jedna samostalna postavka u Briselu.
U slobodno vrijeme piše kolumne za magazine i dodatno se edukuje u polju digitalnog marketinga i grafičkog dizajna. Nekoliko godina radila je u nevladinoj organizaciji za mlade i neformalno obrazovanje, a onda se profesionalno preorijentisala pa sada radi u ad tech kompaniji kao kreativna menadžerka u oblasti marketinga i content arbitraže. Živi u Podgorici.
BUĐENJE
Šta vam nedostaje iz vremena kada ste bili dijete?
- Najviše mi nedostaje ta dječja igra i bezbrižnost, radoznalost. Nedostaje mi kada je jedina briga bila kada nas pozove majka sa prozora i uzvikne ,,Pao je mrak, imaš li ti kuće?’’ (smijeh)
Što najviše volite u tome što ste odrasli?
- Volim samostalnost koju sam dobila, tu neku neograničenu slobodu odlučivanja, sa kojom naravno dolazi i odgovornost, ali je zaista čar da sve odluke koje donosimo i kako djelamo, treba i mora suštinski polaziti od nas.
Za koji Vaš talenat smatrate da nije došao do izražaja?
- Kao djevojčica, voljela sam da šijem i dizajniram odjeću, a tokom studiranja bavila sam se ručnom izradom nakita.Mislim da je sve što se tiče kreativnosti i ručnog rada nešto što nije dobilo moju jednaku pažnju, s obzirom na to da sam recimo tada glavni fokus stavila na fotografiju.
Koju svoju osobinu smatrate najgorom?
- Tvrdoglavost, rekla bih. Potom i pomjeranje fokusa sa sebe na sve ostalo što me okružuje, bile to obaveze, životni ciljevi ili prosto - ljudi.
Šta najvise cijenite kod drugih?
- Iskrenost, otvorenost, lojanost, podršku. Cijenim ljude koji posjeduju empatiju i širu perspektivu da uvijek stvari sagledaju iz drugog ugla.
U OGLEDALU
Kako bi se zvala Vaša filmska biografija i ko biste voljeli da glumi Vas?
- ,,Svijet u njoj i oko nje’’, a mislim da bi Helena Bonham Carter svojim lucidnim duhom i radoznalošću tu ulogu iznijela odlično.
Kako biste nekome, preko telefona, u pet riječi opisali sebe?
- Iskrena, lojalna, požrtvovana, kreativna, radoznala…
Kako biste opisali sebe da ste hrana?
- To bi bio neki spoj različitih ukusa. Nešto što sliči azijskoj hrani. Kombinacija slatkog i slanog, sa egzotičnim voćem, kao što je mango ili papaja, uz pažljivo odabrano povrće i začine.
Koju moć super junaka biste voljeli da imate?
- Voljela bih da putujem kroz vrijeme i prostor. Tada bi Zemlja bila mala i ne toliko interesantna, pa bih se već bacila na šetnju kroz cijelu Galaksiju.
Sa kojom ličnošću, stvarnom ili izmišljenom, biste se zamijenili na jedan dan?
- Sa nekim čiji životni stil podrazumijeva jako neuobičajene ekstremne avanture, da makar na dan osjetim taj adrenalin.
SVAKODNEVICA
Šta radite nedjeljom poslijepodne?
- Najčešće kuvam, a onda i odmaram, uz dobru knjigu/film ili društvo bliske osobe. Takođe, volim i prošetati i poći na ručak u neku konobu, pored rijeke ili jezera.
Koja pjesma Vam je uvijek u vrhu liste omiljenih?
- "Enjoy the Ride", Morcheeba.
Koja knjiga/predstava/film je u posljednje vrijeme na Vas ostavila najsnažniji utisak?
- ,,Before the coffee gets cold’’- Toshikazu Kawaguchi, a odmah potom i ,,For one more day’’- Mitch Albom.
Gdje biste voljeli da otpujete?
- Island, Irska, Vijetnam, Novi Zeland, Japan, Peru, Južna Afrika…
Koje prevozno sredstvo najmanje volite?
- Kombi ili autobus, najčešće zbog loših uslova koje diktira naše podneblje kad je ovaj vid prevoza u pitanju.
DA TI KAŽEM
Kome sve ispričate?
- Bliskim osobama, bilo da su prijatelji ili partner.
Čemu se uvijek obradujete?
- Lijepim vijestima, naročito ukoliko se radi o putovanjima.
Da li za nečim žalite?
- Ni za čim konkretno. Generalno se trudim da uvijek budem odvažna i hrabra, neko ko svemu govori ,,da’’ i uskače u novo i nepoznato, preuzima rizike… Naravno, to je sve proces, pa da može bolje, naravno da može.
Bez čega ne možete?
- Bez inspiracije, kreativnosti, motivacije, kao i podrške bliskih ljudi.
Za šta ste se poslednji put izvinili?
- Izvinila sam se povodom toga kako se osoba osjećala, iako nista loše nije bilo učinjeno sa moje strane. Između toga da dobijem argument ili ,,ne budem u pravu-’’, odabrala sam da se izvinim u cilju da sačuvam odnos.
SUMRAK
Koje tri želje biste tražili da vam ispuni zlatna ribica?
- Da što duže živim zdrava, kako ja tako i moji bliski ljudi. Da budem srećna, da vodim ispunjen život koji će uvijek podrazumijevati i putovanja.
Šta je najteže što ste do sada uradili?
- Prešla preko nečega preko čega stara Ja ne bi nikad prešla. Valjda s godinama dolazi neka druga vrsta zrelosti, empatije pa i opraštanja…
Kada biste saznali da Vam je ostalo samo tri mjeseca života, kako biste ih proveli?
- Provela bih ih sa bliskim ljudima, radeći stvari koje zajedno volimo. Puno bih šetala, plesala, provodila vrijeme u prirodi… Potom bih putovala sama i obišla sa fotoaparatom u ruksaku sve zemlje koje bih željela obići, radeći ekstremne avanture, raznorazne ludosti, razmjenjivala priče sa ljudima koje upoznam na tom putu… Mislim da bi to bio jedan zaokruženi proces i da bih tada bila spremna da ,,idem’’.
Kako biste voljeli da umrete?
- Ne bih željela da umrem okružena bliskim ljudima, jer bi to bilo jako teško po njih. To bi se desilo tako što bih radila stvari koje volim, sa fotoaparatom u ruci, u nekoj dalekoj zemlji, okružena nevjerovatnom prirodom, bilježeći meni posebne trenutke.
Koji bi bio vas epitaf?
- Vjerovatno bi bilo nešto nalik ,,Pamtićemo je kao energičnu i kreativnu vječnu putnicu, koja sada nastavlja svoje avanture na nekim drugim mjestima’’.
