Rođena Podgoričanka, slikarka Milka Vujović, priznala nam je da dobija “nervni napad” kada je pitaju: "Stvaaaarno si rođena u Podgorici?"
Dakle, rođena je u Podgorici, u kojoj je stekla osnovno obrazovanje.
Fakultet primenjenih umetnosti i postdiplomske studije završila je u Beogradu, a na pomenutom fakultetu danas radi u zvanju redovnog profesora.
Bavi se slikarstvom i originalnom grafičkom umjetnošću. Imala je 25 samostalnih izložbi, a izlagala je i na više od 300 kolektivnih.
Milka je dobitnica brojnih značajnih nagrada i priznanja za svoja umjetnička djela. Živi i stvara u Beogradu.
BUĐENJE
Što Vam nedostaje iz vremena kada ste bili dijete?
- Nedostaju mi majčine krofne sa limunovom koricom i moja veština veranja po drveću.
Što najviše volite u tome što ste odrasli?
- Obožavam svoju samostalnost, pomisao da sam glavni i odgovorni urednik sopstvenog života.
Za koji Vaš talenat smatrate da nije došao do izražaja?
- Možda sam mogla da budem operska diva. Sumnjam da bih punila dvorane širom sveta ali dobro, maštanje je krajnje bezazlena stvar, zar ne?
Koju svoju osobinu smatrate najgorom?
- Višak adrenalina.
Što najviše cijenite kod drugih?
- Višak adrenalina.
U OGLEDALU
Kako bi se zvala Vaša filmska biografija i ko biste voljeli da glumi Vas?
- “Tako je moralo biti”, a glumica koja bi tumačila moj lik bi bila Jelisaveta Seka Sablić.
Kako biste nekome, preko telefona, u pet riječi opisali sebe?
- Mrzim kuckanje, reci šta imaš.
Kako biste opisali sebe da ste hrana?
- Morska hrana od koje se dobijaju alergijske reakcije. Tu i tamo možda pokoja koščica u grlu, ali ništa opasno.
Koju moć super-junaka biste voljeli da imate?
- Sve što može Mazinga Zeta kada mu Tetsuya uđe u glavu.
Sa kojom ličnošću, stvarnom ili izmišljenom, biste se zamijenili na jedan dan?
- Volela bih da sam delfin na taj jedan jedini, čaroban dan.
SVAKODNEVICA
Što radite nedjeljom poslijepodne?
- Nedeljom popodne slikam ili gledam fudbal. Može i neki drugi sport sa mnogo gužve i adrenalina.
Koja pjesma Vam je uvijek u vrhu liste omiljenih?
- “La vie en rose”.
Koja knjiga/predstava/film je, u posljednje vrijeme, na Vas ostavila najsnažniji utisak?
- Predstava “Hadersfild”, film “Povratnik”, a knjiga neka bude “Grimizne i bele latice”, M. Fejbera.
Gdje biste voljeli da otputujete?
- Otputovala bih na Borneo ili Kalimantan, kako ga još zovu... Kažu da nije za turiste.
Koje prevozno sredstvo najmanje volite?
- Nisam ljubitelj vozova, smeta mi to što ne mogu nigde drugde da odu, osim tamo kuda ih vode šine.
DA TI KAŽEM...
Kome sve ispričate?
- Ne pričam baš sve, ne treba dosađivati ljudima ili ih, pak, užasavati.
Čemu se uvijek obradujete?
- Mojim ćerkama, morskom plavetnilu i dalekim horizontima. I, nekim sasvim posebnim ljudima.
Da li za nečim žalite?
- Ne žalim ni za čim, ni za onim što se desilo, a pogotovo za onim što nije. Za ovo potonje uvek ima vremena.
Bez čega ne možete?
- Ne mogu bez mog rada.
Za što ste se posljednji put izvinili?
- Veoma često se izvinjavam ljudima, ali se zato nikada ne pravdam.
SUMRAK
Koje tri želje biste tražili da Vam ispuni zlatna ribica?
- Malo je tri, tako da zaista ne mogu da se odlučim koje bi moje tri želje bile pre svih ostalih... A i ne bih da se ureknem.
Što je najteže što ste do sada uradili?
- Razumeti samu sebe.
Kada biste saznali da Vam je ostalo samo tri mjeseca života, kako biste ih proveli?
- Provela bih ih baš onako kako trenutno živim - mirne savesti, spokojne duše i planiranja gde otići. I, možda bih malo požurila da završim sliku koju sam započela.
Kako biste voljeli da umrete?
- Baš onako kako piše u mom natalnom horoskopu. Bio bi to sjajan način da se upokojim.
Koji bi bio Vaš epitaf?
- Daću sebi još malo vremena da smislim epitaf jer se možda neću kopati, nego paliti.
Priredila: A. POPOVIĆ
