Novinarka i TV lice Nove M, Željka Mirković, rođena je u Trebinju. Osnovnu i srednju školu završila je u Bileći, a diplomirala je na Filozofskom fakultetu u Nikšiću.
- U novinarstvu sebe najbolje iskazujem kroz društvene teme. Želim da priloge rasteretim šablona i suvoparnog informisanja. Trudim se da im unesem život, zvukove, emociju. Pored novinarstva, bavim se pisanjem koje me vodi tamo gdje ništa ne žulja, gdje planinski vjetar štipa za obraze, gdje visine ljube nebo. Poseban je doživljaj u stvaralaštvu kada me cijelu obujmi i kada zaboravim na vrijeme u kojem nestaju granice i pukne beskraj - kazala nam je Željka i dodala:
- Pored pisanja u svijet magije vodi me reiki, japanska tehnika iscjeljenja pomoću dodira. Master sam reikija, radim tretmane, širim ljubav i to upotpunjuje moju životnu misiju: Pomoći sebi i drugima.
BUĐENJE
Što Vam nedostaje iz vremena kada ste bili dijete?
- Sunce u očima, miris pokošenog sijena, glasovi dragih ljudi. Ustreptalost damara u želji za novim nestašlucima. Boje koje samo može spoznati dječje oko.
Što najviše volite u tome što ste odrasli?
- Spoznaju da sam ostala vječito dijete.
Za koji Vaš talenat smatrate da nije došao do izražaja?
- Mislim da je to gluma.
Koju svoju osobinu smatrate najgorom?
- Odlaganje, sve ću sjutra.
Što najviše cijenite kod drugih?
- Originalnost, da budu to što jesu.
U OGLEDALU
Kako bi se zvala Vaša filmska biografija i ko biste voljeli da glumi Vas?
- Zvala bi se “Sjutra je novi dan” i voljela bih da je glumi Odri Hepbern.
Kako biste nekome, preko telefona, u pet riječi opisali sebe?
- Brzopleta, razumijem te, ne podrazumijevam se.
Kako biste opisali sebe da ste hrana?
- Argeta pikant pašteta. Omiljeno jelo sa vrućim hljebom.
Koju moć super-junaka biste voljeli da imate?
- Voljela bih biti ženska verzija Robin Huda. Neko ko se bori za pravdu, štiti nemoćne.
Sa kojom ličnošću, stvarnom ili izmišljenom, biste se zamijenili na jedan dan?
- Zamijenila bih se sa imaginarnim političarem. Čovjekom kome bi na prvom mjestu bila djeca i njihov prosperitet. Sve dok imamo djecu koja odlaze gladna na spavanje, bolesnu za čije liječenje sakupljamo novac putem SMS poruka, tužnu jer su im odrasli ukrali pravo da budu djeca, ne možemo govoriti o društvu socijalne pravde. Evo jedan prijedlog za, možda, neki novi naziv političke imaginarne partije: Dječji osmijeh!
SVAKODNEVICA
Što radite nedjeljom poslijepodne?
- Volim da se ušuškam u njenu toplinu. Pišem, radim reiki tretmane, družim se sa dragim ljudima, šetam i, naravno, odlažem stvari za ponedjeljak.
Koja pjesma Vam je uvijek u vrhu liste omiljenih?
- Metalika - "Nothing else matters".
Koja knjiga/predstava/film je, u posljednje vrijeme, na Vas ostavila najsnažniji utisak?
- Volim da čitam kolumne Milisava Popovića, priče za koje znam da su nekima spasile život. Ljepotu umjetnosti da iscjeljuje napaćene duše i daje smisao, postižu samo rijetki, kao Milisav. Čitalačkoj publici skrenula bih pažnju i na pisca Dušana Jabučanina i njegov roman epske fantastike “Rival vječnosti”.
Gdje biste voljeli da otputujete?
- Tamo gdje je sve po mom. Za sreću mi treba more i parče neba, mjesto je nebitno.
Koje prevozno sredstvo najmanje volite?
- Brod.
DA TI KAŽEM...
Kome sve ispričate?
- Nikom ne ispričam sve. Dobar dio priča dijelim samo sa sobom.
Čemu se uvijek obradujete?
- Vedrim, kreativnim ljudima, druženju bez interesa i tabua. Volim da sam u društvu u kome nema zagrada, pauza, digresija.
Da li za nečim žalite?
- Ne, živim u sadašnjem trenutku. Sve što je prošlo, otpušteno je s razlogom. Ne vraćam se na životna zgarišta.
Bez čega ne možete?
- Ne mogu bez ljubavi i porodice. Volim da pokažem kada nekog volim, takođe znam da budem nabusita kada mi neko nije drag. Energetski osjećam ljude i sklanjam se od loših vibracija.
Za što ste se posljednji put izvinili?
- Stalno se za nešto izvinjavam. Jezik mi ponekad brže radi nego mozak, pa zna da bude neprijatno. Nemam problem da se izvinim, učim na svojim greškama.
SUMRAK
Koje tri želje biste tražili da Vam ispuni zlatna ribica?
- Vjerovatno bih se zbunila i zatražila samo jednu. Neka to bude zdravlje i ljubav za moj mali krug velikih ljudi.
Što je najteže što ste do sada uradili?
- Pokušala da razumijem sebe i opravdam neke svoje postupke. Mijenjam se svakodnevno, ali rast zna da boli. Zna da isprovocira ljude koji su učmali u svejednoći. Znate kako, promjenu obično vezujemo za fizički izgled, međutim, to je samo privid. Ona dolazi iznutra, iz utrobe. Zbog toga je najteže to i osvijestiti.
Kada biste saznali da Vam je ostalo samo tri mjeseca života, kako biste ih proveli?
- Snimajući jedan prilog, radila sam stand up iz mrtvačkog sanduka. Htjela sam da pokažem ljudima da je sanduk naša neminovnost i da moramo biti spremni za odlazak u vječnu kuću. Međutim, ni tamo ne možemo bez novca. Zato i kada bih saznala da su mi ostala tri mjeseca života, živjela bih kao i sada. Uživala u trenutku sa spoznajom neudobne drvene kutije.
Kako biste voljeli da umrete?
- Smrt je relativan pojam. Svakodnevno susrijećem ljude koje niko nije obavijestio da su umrli, takođe znam puno besmrtnih koje sahraniše misleći da nijesu živi.
Koji bi bio Vaš epitaf?
- Bojkotujem smrt.
Priredila: A. POPOVIĆ
