Još jedni farsični pregovori opet se odvijaju pred anesteziranom javnosti crnogorskom. Čini se da je napravljen pun krug - društveni i politički. Red je da se mehanizam destrukcije ponovo pokrene. Opet čitamo tobožnje principe i to čak deset, koji treba da budu polazna osnova za nekakve pregovore. Eufemizam za parcelisanje javne uprave čija struktura više ni da je od plastelina.
O samoj platformi, odnosno deset principa, najbolje govori prvi - gdje se konstatuje da je Crna Gora nezavisna država! Preskočen je, doduše, dio o tome da Zemlja ipak nije "ravna ploča". Nešto o čemu se o civilizovanom svijetu ne govori, a ponajmanje uključuje u takozvane platforme, ovdje se predstavlja kao vrhunac političke mudrosti. Pa čak i neophodnog kako bi se pregovaralo o sastavu nove crnogorske vlade. Paradigma propasti i sušenog sna o crnogorskoj emancipaciji. Dio o spoljnoj politici je degutantan da čak prevazilazi i političku pamet Dražinih Demokrata.
18
Osim stilskih detalja pregovora, koji to suštinski nisu, i priloga za novu estetiku balanosti, Crna Gora može da računa na dva scenarija. Katastrofalni i za nijansu manje katastrofalni.
Ovaj drugi podrazumijeva da formalni lider nadmudri slučajnog predsjednika, pa ipak formira vladu koja će imati tanku većinu od 41 ili 43 i duplo manje ministara. Na ruku mu ide jasan stav međunarode zajednice u pogledu participacije demaskiranih proruskih elemenata, kao i pritisak da se Vlada što prije formira kako bi se izbjegao autodestruktivni uticaj izvjesnog Abazovića.
Otežavajuća okolnost je manjak političke pameti formalnog lidera koja se najbolje očituje kroz zatezanje pregovara sa BS i nesrećnim flertovanjem sa ostacima DF. Famoznih deset principa ne uključuju onaj da politika nije pijaca, a vođenje države mešetarenje na berzi.
Zamka postavljena pred Spajića, koju on ne vidi ili ne želi da vidi
Kako god, uspije li Spajić formirati vladu sačinjenu od manjinskih partija i Dražinih Demokrata - Crna Gora dobiće nestabilnu, glomaznu, nefunkcionalnu, ali vladu na koju će se koliko-toliko moći uticati. Kako iz opozicionih redova tako i iz perspektive zapadnih partnera. Na koncu, manevarski prostor za malignost Dražinih Demokrata i srodnih spavača biće značajno smanjen.
Drugi, katastrofalni scenario, značio bi da slučajni predsjednik postane formalni lider a Crna Gora dobije stabilnu, funkcionalnu a destruktivnu vladu projektnog zadatka. U toj varijanti, Spajić pred sami kraj pregovora ostaje bez podrške nekoliko "nezavisnih" poslanika, a mandatarsku palicu preuzima npr. vođa Dražinih Demokrata.
Ostaci DF-a manjinski ili na drugi način pružaju podršku tako sklepanoj vladi, a vaskrsava i zeleno krilo Ravnogorskog pokreta. Upravo je to zamka postavljena pred Spajića a koju on ne vidi ili ne želi da vidi.
Crna Gora bi možda preživjela i tu varijantu, doduše iz nje bi izašla u vegetativnom stanju. Ono što sigurno ne bi su novi izbori i nastavak agonije na čelu sa izvjesnim Abazovićem.
Tragično je da sudbina države zavisi od dvije političke karikature a još tužnije da na sve to nema smislenog odgovara. Kako god, Crna Gora je na posljednjem testu političkog darvinizma.
