Minuo je 30. avgust. Treći po redu od kada smo od suverene mediteranske zemlje na pragu EU postali vazalna papazjanija od države u kojoj se građani zovu - narod. "Oslobođena" demokratija u kojoj narodna izborna volja mora da se "brani". Često. "Đe ćeš? Odoh malo da branim narodnu volju. Neka, neka!"
Tri trideseta avgusta ljeta gospodnjih pasaše, a sloboda koja je "nadolazila" u talasima, na više izbornih ciklusa, izgleda otprilike ovako:
Partitokratska navika zapošljavanja iz prošlosti danas je postala neuporedivo agresivnija. Nestabilne većine partijama na vlasti nameću logiku da zapošljavaju "svoje" u turbo modu, jer već sjutra neće biti na poziciji moći. Broj novozaposlenih je komičan! "Jedan zaposleni - četiri glasa" postalo je "četiri zaposlena - četiri glasa".
Avgustovska „sloboda“ donosi progon neistomišljenika koji nije više tih, perfidan i nevidljiv. Danas je on otvoren, javan, čak i ritualan, u srednjevjekovnom smislu. Nekada su oni "poganoga jezika" bili ignorisani, dok danas za njih postoji lepeza javnih oznaka koji legitimišu njihovo "javno spaljivanje" poput spaljivanja vještica ili progresivnih inovatora.
4Antiestablišmentski orijentisan pojedinac postaje nacionalista, šovinista ili fašista (zavisi koji te medij "obrađuje"). U Vijestima su, na primjer, osmislili petnaestak vrsta nacionalizma, za sve one koji su ostali na vrijednosno ideološkoj liniji kojima je taj medij i sam pripadao. Možda nekome djeluje bezazleno, jer je sve postalo nevažno i sve je izgubilo na težini, ali ipak neki međunarodno priznati novinar, naučnik, lingvista, fizičar ili pisac, biće black-listed za cijeli spektar karijernih mogućnosti, jer je u svojoj zemlji označen! U javnom prostoru, riječju "spaljen" kao Đordano Bruno.
Uzmite samo jedan od stotina primjera - slučaj ekstremističke mape BIRN-a. Država ne samo da nije stala u zaštitu svojih istaknutih građana, već je asistirala u njihovoj profesionalnoj i ličnoj egzekuciji. Zato ljudi ćute, jer su uplašeni od galopirajućeg besmisla koji gazi u sekundi, sa svim tajnim i javnim službama u "oslobodilačkim" rukama.
U Crnoj Gori trenutno, dominantno, politički ratuju dvije verzije "srpstva"
Zamislite slobodu od koje su građani isprepadani! Kakva je to sloboda!? Egzekucije karijera i ličnosti kritičkog promišljanja, javne su "srednjevjekovne" egzekucije, koji služe kao upozorenja drugima.
"Šta si rekao, oružje je u crkvama? Vodite ga, čike u kožnim mantilima. U sred noći, pred djecom, vodite ga! Izbijte mu to iz glave".
Treba li opet podsjećati na postoslobodilačke štelovane nagrade, izmijenjene statute, pogažene ustave, instaliranja "sprske misli" u institucije, obećavanja od "dogodine", hipotetičke "povratke" vojske na nezavisnu državu Kosovo, rušenje Njegoševog mauzoleja, srednjeg prsta državnim simbolima, sramotne i primitivne riječi sa fudbalskih tribina prema Albancima, "Lelek Turaka i plač bula"... Treba li podsjećati na prijetnje sa najvisočijih državnih adresa Republike Srbije? Na ćutanje najvisočijih državnih adresa Crne Gore? Treba li podsjetiti da se crnogorski javni prevoz (trajekt) zove po danu izborne pobjede jedne političke struje!?
Ukratko, 30. avgust kao datum Crnogorcima će biti urezan u pamćenje kao sve samo ne kao SLOBODA. U pitanju je najbezočnija LAŽ i sramno ruganje sudbini crnogorskog naroda, kome su godine poniženja, negiranja i progona, ironično servirane kao "oslobođenje" i "sloboda". Istina je da smo potonuli u ropstvo i da smo slobode žedni!
Ovo pišem iz dubine svoga srca, a siguran sam i iz srca svih ostalih građana kojima na pogled na Njegošev mauzolej u grudima zadrhti "ono nešto". Ko zna - zna, a ko ne zna nikad neće ni znati!
Da bi ovaj tragični datum za duh crnogorske slobode bio još bolniji ovih se dana u zemlji dešava politički zemljotres. U njemu nema Crnogoraca!
Partija koja je instalirala novu eru političke realnosti - PES nalazi se pred političkim raskolom. U Crnoj Gori trenutno, dominantno, politički ratuju dvije verzije "srpstva". Jednog otvorenog, folklornog, etno-mitomanskog i drugog koji je sazdan od istog ideološkoj tkiva, ali čiji su predstavnici veći "mangupi", pa otćute svaku temu koja ih ofira u njihovoj prirodi.
Sprstvo Ratka Mladića, uz podršku AV i njegovih agenata, želi da bude dio nove vlade, smatrajući to - "odbranom narodne volje". Siguran sam da globalne demokratije ne pamte takvu praksu, ali dobro.
U tom potencijalnom raskolu, partije čiji je predsjednik jedan, a mandatar drugi partijski lider, građane neodoljivo podsjeća na istorijski Milo-Momir razlaz, koji je kasnije vodio obnovi naše drzavnosti.
Iako je i sam Đukanović na početku pripadao korpusu Miloševićevih kečeva u rukavu, na kraju je bio ključan kec u njegovom rušenju.
Ne zaboravite da je tog avgusta "sloboda" u formi nezapamćenog ropstva za nas osvojena i uz podršku nas, Crnogoraca
Može li ikome ta analogija funkcionisati na primjeru Milojka Spajića? Može li Spajki biti toliko tvrd orah da figurira u rušenju AV, a da u svojoj stranci prije svega pokaže dominaciju, sa procrnogorskim narativom?
Kako zaboraviti "jučerašnji" postavgustovski prizor u kom Spajki stoji pored Vesne Bratić, dok uz njegovo odobravanje ona doživljava "firerovsku" govorničku katarzu, manifest o čistoti rase, navodeći imena jedne Crnogorke i četiri pripadnika albanskog i bošnjačkog naroda, koji su joj "problematični" čak i po samoj "zvučnosti". Sjećate li se onoga:"...Da će oni sa Draginjom Vuksanović-Stanković, sa Ervinom Ibrahimovićem, sa Damirom Šehovićem, sa Fatmirom Đekom, sa Nikom Đeljošajem..." (Tu masa već ulazi u klimaks i ekstatično nezadovoljstvo).
Kako da zaboravimo, pa sve i da povjerujemo u narativ u kom se Spajić okreće Crnoj Gori, njegovu sjedaljku u "VAR sobi"?
Kako da zaboravimo da je on bio ministar čovjeka koji je pomjerao planine snagom volje i bio dio vlade koja je ljubila „pandemijske“ kašike?
No, ajde da vidimo je li kadar uopšte napraviti i prvi korak, i zadrzati vođstvo u svojoj partiji!?
A Vi, građani Crne Gore dok polako tonete u pesimizam, apatiju i političku apstinenciju, dok malodušno odbacujete dužnost koju vam je istorija namijenila - da spašavate ovu zemlju po ko zna koji put u hiljadu godina drame antičke tragike ali i antičke glorije, gledajte sa prozora rezultat te malodušnosti!
Gledajte još jedne kvazi litije. Jedinu "vjersku" procesiju na svijetu koja biva izmanipulisana u političku reakciju. Do kad će građani tolerisati naviku da se svaka politička kriza na putu Srpskog sveta rješava crkvom?
Dok budete sa zvučnika slušali neke tuđe melose i parole iz tuđih ratova, i dok budete gledali zastave na kojima "nema tvoje ni moje boje", ne zaboravite da je tog avgusta doba ropstva za Crnogorce (cinično nazvano "slobodom"), ostvareno i uz podršku nas, Crnogoraca, slavnog naroda koji polako nestaje uz sopstvenu asistenciju, uz sopstveni pristanak.
Na dan osvajanja te njihove "slobode", Srbi u Crnoj Gori bore se da budu dio nove vlade! Za razliku od njih, Crnogorci mirno broje vlade u kojima njih nema. Tih malodušnih štetočina može biti i 10 puta više, ali svi znamo da će opet doći dan kad će reći da su "svi bili Liberali". Samo što u novoj epohi izdaja i malodušnost zauvijek ostaju na internetu. Isto tako, nemilosrdno vječno ostaju i odanost i hrabrost onih koje niko nikad neće ućutkati. Onih koji se nikad neće umiriti. Zbog takvih, naša borba ima smisla!
