Na porodičnom imanju u selu Podglavice, nedaleko od Spuža, četvoročlana porodica Raspopović, Nebojša i Slađana i njihova dva sina, stariji Rako (18) i mlađi Marko (16), vrijednim radom stvorili su pravu malu fabriku prirodnih, cijeđenih sokova. Bez radnog vremena, sa puno truda i ljubavi oni proizvode „Ramar“ sokove bez emulgatora, šećera i konzervanasa i uspješno ih plasiraju na crnogorsko tržište. Kako kažu kupci, ali i trgovci, kvalitet se prepoznaje.
Sve je počelo iz potrebe da se nađe način za plasiranje voća koje su ubirali na imanju u selu Podglavice gdje duže od 30 godina imaju voćnjak. Godinama, kako nam pričaju, nijesu mogli da nađu način da prodaju viškove, pa je njihov trud i rad propadao.
Početak je, kako kažu, bio težak. Ipak, nije ih obeshrabrio.
„Prve godine, kada smo podigli kredit i kupili mašine, 2017, nije bilo roda. Te godine nigdje po Bjelopavlićima ništa od voća, samo smo sa sjevera ugrabili par tona. Već 2018. bila je rodna godina, baš dobra. Kad bismo mi poklekli i zabrinuli se kako će biti, djeca su bila tu, vesele prirode, trgnuli bi nas i moralo se ići dalje”, prisjeća se početaka Nebojša Raspopović.
Kredit za početak posla podigli su preko Investiciono razvojnog fonda, 50 posto vraćalo je Ministarstvo poljoprivrede, ostatak porodica Raspopović.
„Bilo je teško prikupiti sve papire, ali čovjek ako želi da uspije, mora biti strpljiv i uporan. Nakon podizanja kredita i početka rada, bilo je teških momenata, pitali smo se mogu li se svi sokovi koje napravimo rasprodati ili ne, ali odustajanja nije bilo. Dobro je što, kada voće kada se pretoči u sok može da stoji dvije godine”, priča Raspopović.
Marljivo krče put na tržištu
Jedna od radnji zdrave hrane “Vodenica”, prepoznala je kvalitet, trud i rad ove porodice, pa je njihove proizvode ponudila svojim kupcima. Nakon toga, pojedini marketi i restorani prepoznali su dobar proizvod i uvrstili ga u ponudu.
“Niko se ne odlučuje da vaš proizvod samo ubaci u ponudu, jer mu vi kažete da je to prirodno i bez emulgatora. Treba da imate dobru preporuku i kvalitet. Mi za naše sokove imamo sertifikate, postoje deklaracije u kojima sve piše”, objašnjava Raspopović.
Sokovi koje proizvodi porodica Raspopović, kako kaže naš sagovornik, nemaju nikakvih dodataka, ne sipa se šećer, nema konzervanasa ni emulgatora.
“To je samljeveno voće, cijeđeno i pasterizovano na 83-84 stepena. Pravimo različite kombinacije voća, a baza je jabuka. Imamo npr. krušku-jabuku, divlju breskvu 60 posto, ostalo kruška i jabuka. U naše sokove ne sipa se ni voda”, objašnjava Raspopović.
Dodaje da od procesa pasterizacije zavisi i rok trajanja. Ako se posao dobro obavi, sok može da stoji i preko dvije godine.
“Ali ako se proces ne uradi kako treba i poklopac prilikom pakovanja ne uhvati kako treba, sok već nakon 2-3 dana kisi i nakon jedne sedmice nije za upotrebu”, ističe naš sagovornik.
Raspopovići, nakon teških početaka i zaduživanja, sada marljivo rade kako bi širili biznis.
„Za nove mašine koje smo upravo nabavili nijesmo morali da dižemo kredit, uspjeli smo to od rada našeg. Nas četvoro, porodično. Nemamo radnika, borimo se da širimo naš posao”, priča nam Nebojša.
Sinovi dragocjena podrška u poslu
Podrška i podsticaj Nebojši i Slađani su njihova dva dječaka, koji su od prvog dana uključeni u posao.
“Velika je sreća što naša djeca vole selo i ovaj voćnjak. Pomažu nam. Sada se već angažuju oko uređivanja društvenih mreža. Stariji se brine da naši proizvodi uđu u ponude etno sela. Međutim, ima dosta sličnih proizvođača, borba je i tu”, kaže Raspopović.
Šef u njihovoj maloj fabrici zna se, priča Slađana.
“Ja sam uvijek tu. Oko svega radim. Bez ženske ruke se ne može. Marko je šef, najmlađi je, njega svi slušamo. On je menadžer”, sa osmijehom priča njegova majka Slađana.
Iako od ranog djetinjstva pomažu roditeljima, dječaci, kako kažu Nebojša i Slađana, pokazuju veliko interesovanje da naslijede porodični biznis.
“Provedem veći dio slobodnog vremena pomažući roditeljima, ali volim to što radim. Nađem vremena za sve. Naučio sam sve što se tiče posla, mogu sve sam da uradim. Nekad je teže, nekad lakše. Kada su loše vremenske prilike sve je teže. Volio bih da ovaj posao proširimo i da možemo da živimo dobro od njega. Dijelimo sve poslove. Svi radimo sve”, priča šesnaestogodišnji Marko.
Kad svoje prerade, otkupljuju od drugih
Osim vlastite proizvodnje, kako kažu naši sagovornici, rade i uslužno cijeđenje.
“Sve se jako brzo proširilo kada smo nabavili mašine. Druge godine je bilo puno voća na tržištu. Sve je bilo propraćeno i medijski, jer smo imali mašine koje tada nije imao niko drugi u Crnoj Gori. I tako je krenulo. Sada imamo stalne saradnike. Ali, sve zavisi od toga kakva je sezona. Ove godine, po Bjelopavlićkoj i Zetskoj ravnici slabije je bilo voća, a nama puno treba, pa se nadamo da će ga na sjeveru biti”, ističe Raspopović.
Nakon što flaširaju voće iz voćnjaka, porodica Raspopović otkupljuje viškove od drugih voćara.
“Treba da se napune svi magacini. Kvalitetnu jabuku kupujemo iz Bijelog Polja i Berana. Te jabuke budu sočne, mirišljave. Važno je da to voće nije prskano i tretirano hemikalijama”, pojašnjava Raspopović.
Ljeto 2022. nije bilo najbolje za voćare. Vremenske prilike, suša i povremeno grad nijesu im išli na ruku. Ipak, jesenje sorte su “izvukle” sezonu.
“Bile su velike vrućine, toplotni udari. Voće je, uprkos zalivanju, venulo. Opadalo je. Jednostavno nije bilo soka u njemu. Jesenje je već drugačije, kruška je prelijepa, količine od njih su dovoljne”, kaže Raspopović.
Voćarstvo dobra prilika za mlade ljude
Na tržištu, prema njegovim riječima, ima mjesta za sve koji žele da se posvete ovome, a ključni su, kako kaže, volja, rad i strpljenje, jer ne može ništa preko noći.
„Nama su tri-četiri godine otišle na borbu - od papira do toga da nađemo mjesto na tržišu. Mnogo je na tržištu proizvoda iz okruženje, a u stvari trebalo bi više forsirati domaće proizvode. Mora crnogorsko tržište da nas podrži, bilo da su u pitanju sokovi ili mliječni proivodi... Jer poljoprivrednik koji radi, a ne može svoj proizvod da distribuira, onda izgubi volju”, objašnjava Raspopović.
Ističe da mladi ljudi treba da se više posvete selu. Stava je da na takav način mogu graditi sigurnu budućnost.
“Uz preradu voća i povrća može da se radi bilo koji drugi posao. Samo je organizacija važna. Da li će to biti porodično ili ne, manje je bitno. Kada krene sezona voća, uvijek se može neko priključiti da pomogne. Treba da nas je više u ovom poslu, jer za sve ima mjesta na tržištu”, zaključuje Raspopović.
