Kako u najkraćem opisati 2024. godinu u crnogorskoj politici? Da li kao godinu uspjeha ili haosa? Sami prosudite, tek 2025. dočekujemo uz ozbiljnu parlamentarnu krizu, ali i uz pouku da ponekad principi u crnogorskoj politici, pa i etika, jednostavno – ne postoje.
Bilo je svega u ovoj godini – dobili smo najglomazniju Vladu u Evropi, još nijesmo naučili ni imena svih ministara, ali među njima su i oni iz koalicije “Za budućnost Crne Gore”. Dok nam se vlast izdavala za proevropsku, iz redova većine su neprekidno stizale nacionalističke poruke, uz iniciranje starih tema koje unose razdor.
Prednjačio je u tome, očekivano, Andrija Mandić. On će se, doduše, u međuvremenu profilisati kao neformalni vođa parlamentarne većine. I najzaslužniji za to što je došlo do drastičnog pogoršanja dobrosusjedskih odnosa. A to će nas skupo koštati – umjesto 10, pa četiri, na kraju smo zatvorili tri poglavlja. Tri visoka zvaničnika vladajuće većine, pritom, ne smiju preko Debelog brijega.
Premijer Milojko Spajić najčešće bi u tenzičnim situacijama djelovao kao Mandićeva sjena, pokušavao bi nevješto u sve unijeti dozu lošeg humora, a priznao je i kako su njegovi poslanici glasali za jedan akt koji je mnogo naštetio evropskim integracijama Crne Gore.
Imao je Spajić i dobrih poteza – zaživjela je “Evropa sad 2”, doduše ne onako kako je to ‘obećavano’ pokojnim online kalkulatorom. Imao je još više neispunjenih obećanja, pa i onoga što su njegovi oponenti nazivali neistinama – sjetimo se samo kako je jednom najavio ‘neradni petak za muslimane’, ali i nekih krupnijih obećanja – poput septembarskog ašova na Mateševu.
Brana takvom ponašanju, zaštitnik zakona, onaj koji se gnušao svega što čini izvršna vlast, često ulazeći sa njom u klinč bio je predsjednik Jakov Milatović. Nije se ustezao da uđe u oštre verbalne duele, još manje da iskritikuje mnoge loše poteze vlasti, obećavao je mnogo toga, a onda se na kraju godine – priklonio toj istoj većini i zaćutao.
Opozicija je svojih ‘pet minuta’ dočekala na kraju godine. Zapravo – nije to nikakvih ‘pet minuta’, već totalna blokada rada crnogorskog parlamenta. Usljed neustavne odluke Ustavnog odbora – praćene dimnom bombom, poslanici opozicije u pretprazničnim danima nijesu Mandiću dopuštali da započne niti jednu planiranu sjednicu.
A Mandić je u decembru primio ‘šamar’ iz Brisela – uskraćeno mu je gostoprimstvo u Evropskom parlamentu, iako će za samog sebe, doduše i jedino on, reći kako vodi Crnu Goru ka Evropskoj uniji.
Izbora je bilo napretek – lokalnih, mahom vanrednih, a neki još nijesu dobili epilog. U jednoj opštini dogovora i dalje nema iako su građani već dva puta ove godine išli na birališta.
I tako bi glasio sažetak turbulentne, često i haotične 2024. godine. Znatno detaljniji pregled, hronološki, slijedi u nastavku.
Ovo nije bila najbolja godina za žene u crnogorskoj politici
Na početku, teško je bilo ne zapaziti jednu činjenicu vezanu za 2024. godinu u našoj politici.
Na ključnim pozicijama odlučivanja nije bilo žena. Na čelu nijedne partije sa iole dužim stažom nema žene.
Prisustvo žena na bitnijim funkcijama danas djeluje gotovo kao incident. Parlament ima zamjenicu predsjednika zato što je tako predviđeno poslovnikom. U Vladi – među sedam vicepremijera nema niti jedne žene, a na ministarskim pozicijama odnos je 19-6 u korist muškaraca.
Poslanica Jevrosima Pejović, pritom, proteklih je dana doživjela nezapamćene uvrede na plenumu.
‘Šetanje’ zastava i zaoštravanje odnosa sa Hrvatskom
Godina je, inače, počela ‘šetanjem’, unošenjem i iznošenjem zastava po kabinetu predsjednika Skupštine Andrije Mandića, koji će se do kraja 2024. uglavnom baviti sličnim pitanjima, a što će imati visoku cijenu na terenu dobrosusjedskih odnosa i evropskih integracija.
Praznici nijesu bili ni završeni, a počelo je zatezanje odnosa sa Hrvatskom – njihov ministar odbrane Ivan Anušić otkazao je susret sa crnogorskim kolegom Draganom Krapovićem.
“Ukoliko sa Hrvatskom ne bude dogovora, postoje i drugi međunarodni instrumenti”, poručivao je tih dana tadašnji šef diplomatije Filip Ivanović, očito ni ne pretpostavljajući kako će krajem godine Zagreb primijeniti jedan ‘instrument’ u odnosu na Podgoricu – blokadu zatvaranja pregovaračkog poglavlja.
U Podgorici je počelo suđenje profesoru Bobanu Batrićeviću zbog napisane riječi, a ministar sporta Dragoslav Šćekić odbijao je da uputi čestitke muškoj rukometnoj reprezentaciji nakon pobjede na Euru.
Ministarstvo unutrašnjih poslova i dalje je izbjegavalo da se izjasni o pitanju dvojnog državljanstva Andrije Mandića. Zapravo, povremeno bi poručivali kako ih srpski MUP ignoriše kada riješe da se interesuju tim povodom.
Prebrojavanje autohtonih i izbor VDT-a
Poslanik Evrope sad Darko Dragović po Skupštini je prebrojavao autohtone i one koji to nijesu, mjereći njihove emocije, a iz koalicije “Za budućnost Crne Gore” već su uveliko vršili pritisak na ostale partnere da što prije dođe do rekonstrukcije Vlade.
Ministar Janko Odović, ukoliko ga se neko još sjeća, naprečac je ušao u bezuspješno rušenje jedne od zgrada u Podgorici, a iz Ujedinjene Crne Gore danima su burno negodovali zbog smjene njihovog člana Danila Jokića sa čela podgoričkog Doma zdravlja – Goran Danilović poručivao je kako je njihov saborac “mučki smijenjen jer su ga tužakali”.
U Demokratskoj partiji socijalista završili su unutarstranačke izbore – kako su govorili, prve te vrste u Crnoj Gori. Oko 15.000 članova je izabralo Danijela Živkovića za predsjednika, a Ivana Vukovića, Abaza Dizdarevića, Aleksandru Vuković-Kuč i Jevta Erakovića za potpredsjednike.
Crna Gora dobila je novog vrhovnog državnog tužioca. Na tu je funkciju izabran Milorad Marković, kojeg je podržao 61 poslanik, pri čemu su njegove protivkandidatkinje bile Suzana Mugoša i Maja Jovanović.
Milović ratovao sa svima, Vlada se opet tajno zadužila
Februar je počeo informacijom da se Vlada krajem prethodne godine tajno zadužila oko 160 miliona eura, a Valentina Pavličić smijenjena je sa pozicije zastupnice Crne Gore u Strazburu – što će Ustavni sud kasnije okarakterisati kao protivustavan čin.
Tadašnji je ministar pravde Andrej Milović ratovao sa svima – od advokata, preko Građanskog pokreta URA, sve do onih iz sopstvene partije, koji će ga prvo isključiti iz svojih redova, a onda ga i maći iz Vlade. Pamtimo iz tog mjeseca naročito osmočasovnu sjednicu Odbora za bezbjednost i odbranu, koja je po mnogo čemu bila mješavina realityja i cirkusa.
“Milovića smo isključili jer nije odražavao neki nivo kao ministar”, kazaće Filip Radulović, njegov dotadašnji partijski saborac i ministar kojem će uskoro, zbog partijske raspodjele plijena, biti ‘prepolovljen’ resor.
Na Kongresu Socijaldemokratske partije, za njenog novog predsjednika izabran je Ivan Vujović.
Vicepremijer Aleksa Bečić apelovao je na Vladu u kojoj sjedi da razriješi Zorana Brđanina sa mjesta direktora Uprave policije, a predsjednik države Jakov Milatović izjavljivao je da je “pomalo razočaran nekim odlukama sadašnje Vlade”.
U Pljevljima je predsjednik te opštine Dario Vraneš svečano obilježavao Dan državnosti Srbije, a premijer Milojko Spajić divio se – Andriji Mandiću.
‘Dalaj Lama’ i principi BS
“Njegove poruke su sjajne, miroljubivije i od Dalaj Laminih”, govorio je premijer tih februarskih dana.
Tada je na vidjelo počeo da izlazi potpuni raskol unutar budvanske vlasti. Zapravo, iz Nove srpske demokratije pozivali su Milana Kneževića da urazumi Nikolu Jovanovića, koji je tada i dalje bio član Demokratske narodne partije. Nijesu vjerovatno u ZBCG tada ni slutili da će koji mjesec kasnije u Jovanoviću dobiti jednog od najžešćih oponenata na lokalnom nivou.
Krajem februara već su počele da se naziru i konture rekonstruisane Vlade. Da će ZBCG biti dio nje, svima je i ranije bilo jasno. Međutim, tih je dana polako počelo da se otkriva kako će dio većine postati i Bošnjačka stranka. Doduše, dok ih je opozicija pozivala da se izjasne o tim navodima, iz BS su odgovarali da ne mogu sa sigurnošću reći hoće li ući u Vladu ili ne.
“Nama su principi na prvom mjestu”, navodili su iz BS.
Jakov Milatović je tih dana obavijestio javnost da podnosi ostavku na sve funkcije u Evropi sad, što je bio i očekivan epilog njegovog razdora sa Spajićem. Milatović potez ispratiće i grupa odbornika PES-a u Podgorici, koji će na kraju otkazati povjerenje gradskoj vlasti.
“Vlast u Podgorici je stabilna”, uvjeravao je tada funkcioner PES-a Boris Pejović, iako je odveć bilo jasno kojim su putem krenuli njihovi bivši partijski drugovi.
Dodikova posjeta i inicijativa za Mandićevo razrješenje
Kraj tog mjeseca obilježio je Andrija Mandić, zbog kojeg će Crnoj Gori stići i protestna nota iz Bosne i Hercegovine. Prvo je u Skupštini upriličio prijem za predsjednika Skupštine entiteta RS Nenada Stevandića, a odmah zatim i za Milorada Dodika.
“Srpski svet je fenomenalna ideja”, poručivao je Dodik iz crnogorskog parlamenta, na šta se nadovezao i Mandić – “imamo interes da gradimo specijalne odnose sa RS”. Propagandni, gotovo estradni susreti u Podgorici, pritom, dogodiće se tek što je Dodik stigao iz Moskve gdje se sastao sa Vladimirom Putinom i, naravno, bez bilo kakvih obilježja BiH.
Pamtimo i to da je ražalovani ministar Ivanović kasnije neubjedljivo pokušavao da uvjeri opoziciju, ali i čitavu javnost, kako im iz Sarajeva tim povodom nije stizala diplomatska nota.
Demokratska partija socijalista predala je Skupštini inicijativu o smjeni Mandića. Zanimljivo je kako je BS odmah poručila da će podržati inicijativu – a koji mjesec kasnije će upravo sa Mandićevim blokom ući u Vladu.
Spaljivanje pisca i Šaranovićeva ‘tužba protiv rješenja’
Obzorje marta donijelo je spaljivanje lutke sa likom crnogorskog književnika Andreja Nikolaidisa u Herceg Novom, gdje je crnogorska književna scena nazvana “fekalnom”. Pamtićemo taj događaj po nedostatku hrabrosti vlasti makar i da uputi formalnu osudu.
Prvi dolazak Andrije Mandića na Cetinje u ulozi predsjednika Skupštine izazvao je proteste ispred zgrade tamošnje gradske uprave, a protekao je i uz sukobe na plenumu. Do danas će tenzična atmosfera, uz zalijetanja, prekide i psovke, postati neizostavni dio sjednica državnog parlamenta.
Mandiću 11. marta nije izglasano nepovjerenje. Inicijativu za njegovo razrešenje podržalo je 27 poslanika, dok je 44 bilo protiv.
Uprkos tome, iz međunarodne zajednice nastavila su da stižu negodovanja povodom toga što su Mandić i njegova koalicija u vladajućoj koaliciji. U martu je to još jednom uradio tadašnji izaslanik SAD za Zapadni Balkan Gabrijel Eskobar.
Sredinom tog mjeseca kulminirao je razdor između Evrope sad i Demokrata povodom pitanja direktora Uprave policije. Iz jedne od tih noći dobro se sjećamo čuvene sjednice Vlade – ministar unutrašnjih poslova zalagao se da to bude Lazar Šćepanović, ali je Spajić predložio Aleksandra Radovića, što je i podržano.
Nastala je te noći, ali i sljedećih dana naročita drama, pamtimo i teatralne zahtjeve Demokrata da sjednica Skupštine bude odložena zbog vanrednih dešavanja. Vrhunac je bilo to što je Šaranović tužio “rješenje a ne Vladu”, što će kasnije biti odbačeno pred Upravnim sudom. Svakako, od tada do danas, Brđanin će, po navici, još jednom biti vraćen na dužnost, a na kraju će i Šćepanović biti imenovan za direktora UP.
Demokrate su tih dana ljutito poručivale da će sačekati dobijanje IBAR-a kako bi razmotrili izlazak iz Vlade. Naravno, kako se to i očekivalo, vrlo brzo je sve zaboravljeno.
Bijes je tih dana vladao i u Socijalističkoj narodnoj partiji, i to zbog smjene dotadašnjeg direktora Montefarma Gorana Marinovića. Naravno, niko nije očekivao ni da će oni zbog toga izaći iz Vlade.
U Budvi i Zeti kriza doživjela vrhunac, u Podgorici potpuno izašla na vidjelo
Kriza u vlasti u Podgorici do tada ne samo da je postala očigledna, nego su počeli i prvi razgovori tadašnjih konstituenata kako da je prevaziđu – i to do kraja neće dati nikakvog uspjeha.
Za to vrijeme, u podgoričkoj biblioteci priređivani su skupovi sa kojih su učesnici slali nacionalističke poruke, uz teorije zavjere, a predsjednik Opštine Pljevlja Dario Vraneš odbio je da se to područje predstavi na sajmu u Prištini zato što on – ne priznaje Kosovo.
Krajem marta, totalni raskol među nekad jedinstvenim DF-om u Budvi kulminirao je raspuštanjem opštinskog parlamenta i raspisivanjem vanrednih izbora, koji su zakazani za 26. maj. U još jednoj opštini su raspisani vanredni izbori, i to u Andrijevici – za 2. jun.
Raskola je bilo i u Zeti – tamo su Demokrate ‘uklonjene’ iz lokalne vlasti, nakon dužih mimoilaženja sa koalicijom “Za budućnost Zete”.
Od Milatovića je vlast zahtijevala da raspiše nove izbore u Šavniku, ali on je odbio to da učini, navodeći kako nema pravnog osnova – jer su oni, započeti 2022, i dalje u toku.
Vučić nastavio po starom, a i Mandić
Tih je dana Maja Vukićević (DNP) glasala protiv prijema Kosova u Parlamentarnu Skupštinu Savjeta Evrope.
A predsjednik Srbije Aleksandar Vučić obrušio se na ministarku iz crnogorske Vlade Maidu Gorčević nakon što je otišla u posjetu Prištini – “sva je ustreptala”, “brže bolje su otišli u Prištinu da se izvinjavaju naglavačke”, govorio je on. Ostaće upamćeno da je na taj napad na ministarku više reakcija bilo iz opozicije, nego iz većine kojoj pripada.
Prvog aprilskog dana, ministar turizma Vladimir Martinović je od mitropolita SPC Joanikija tražio podršku za sprovođenje – zelene agende. Neće, međutim, biti vremena da je sprovodi – uskoro će ostati bez ministarske fotelje i istog će dana napustiti Demokrate.
Spajić je tada uspostavio praksu otkazivanja premijerskog sata, a Mandić je u etar lansirao novu temu – promjenu člana Ustava o službenom jeziku. Tada je, doduše, najavljivao tu soluciju u slučaju da se većina građana na popisu izjasni kako govori srpskim.
Iz opozicije je objelodanjeno kako će se Socijaldemokrate, Socijaldemokratska partija i Liberalna partija okupiti u okviru Evropskog saveza.
Dva hapšenja i jedan povratak
Sredinom mjeseca, slobode su lišeni bivši pomoćnik direktora Uprave policije Zoran Lazović i bivši glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić, a nedugo zatim i direktorica Agencije za sprečavanje korupcije Jelena Perović. Njeno je spektakularno hapšenje, najavljeno preuranjenim tvitom vicepremijera Alekse Bečića, kao krajnji epilog imalo to da je puštena iz pritvora, a do danas joj je ukinuta i mjera zabrane napuštanja stana.
U Crnu Goru se vratio i godinama odbjegli biznismen Duško Knežević – sa aerodroma je odmah sproveden u Spuž.
Na regionalnom planu – mimo daljeg zaoštravanja odnosa sa nekoliko susjeda – Andrija Mandić i Milan Knežević posjetili su Vučićeve vojne vježbe.
Rezolucija o Srebrenici uzrokovala mnogo buke, a neki su i ćutali
Krajem aprila u fokus je stigla i Rezolucija o genocidu u Srebrenici, koja će se naći pred Generalnom Skupštinom Ujedinjenih nacija. Vlada je dugo krila stav o tom dokumentu, Spajić je jednom čak javno kazao “ne želim da odgovorim na to pitanje”, a gradonačelnica Sarajeva Benjamina Karić je prijateljskim opštinama u Crnoj Gori poslala apel da podrže Rezoluciju. Mimo Cetinja, Šavnika, Bijelog Polja, Bara, Rožaja, Ulcinja, Petnjice, Plava i Gusinja, u ostalim su se gradske upravama, uključujući i Glavni grad, pravili kako o tome ništa ne znaju.
“Da danas imamo izlaz na more lakše bismo se borili za Kosovo”, poručivao je početkom maja u jednom od prvih govora novoizabrani premijer Srbije Miloš Vučević. Mimo opozicije, to vlasti u Crnoj Gori nije zasmetalo – utrkivali su se lokalni zvaničnici ko će prije Vučeviću čestitati stupanje na dužnost.
Tih dana saznali smo i kako je Vlada našla ‘kompromis’ povodom Rezolucije o genocidu u Srebrenici. Nakon duže ćutnje iz Karađorđeve ulice, saopšteno je kako Crna Gora neće biti među kosponzorima, ali i da će priložiti dva amandmana, doduše, povodom nečega što nije ni pisalo u tekstu Rezolucije.
“Vlada je, umjesto Rezolucije, postala kosponzor Vučićevih i Dodikovih amandmana”, komentarisali su iz opozicije.
Na kraju, iz Vlade su jedva objelodanili da će podržati Rezoluciju, što je izazvalo niz kritika dijela konstituenata većine, ali i brojne reakcije iz susjedne Srbije. Milan Knežević govorio je, recimo, kako će Demokratska narodna partija razmotriti dalju podršku Vladi.
“Crna Gora ne smije da glasa za Rezoluciju o genocidu u Srebrenici”, naglašavao je on.
“Vršimo pritisak na Spajića i Vladu da odustanu od podrške Rezoluciji”, nadovezivao se njegov koalicioni saborac Mandić.
Uprkos tome, u UN je usvojena Rezolucija, a Crna Gora bila je među državama koje su je podržale.
Mandićev blok odmah imao odgovor, u Ulcinju URA otpisana iz vlasti
Iz nekadašnjeg DF-a nijesu odgovorili ni preispitivanjem podrške većini, niti bilo čim sličnim, već najavom – Rezolucije o genocidu u Jasenovcu. Čim je Mandić saopštio da će je uvrstiti na dnevni red Skupštine, odmah je Crnoj Gori stigla nova protestna nota – ovog puta iz Zagreba.
U međuvremenu, do novih trzavica došlo je na lokalnom nivou – ovog puta na krajnjem jugu. U Ulcinju je stvorena nova većina – URA je isključena iz široke koalicije, a umjesto nje su ‘priključeni’ DPS i BS. Pritom, Genci Nimanbegu postao je novi predsjednik opštine.
Nijesu promjene u Ulcinju prošle baš glatko – tokom sjednice lokalnog parlamenta na kojoj je trebalo da budu ozvaničene promjene, u sali je nestalo struje, bačen je i suzavac, a više odbornika zatražilo je ljekarsku pomoć.
U Budvi ni izbori ništa nijesu riješili, u Andrijevici jesu
Krajem maja održani su lokalni izbori u Budvi, na kojima pobjednika nije bilo. Koalicija “Za budućnost Budve” i lista “Budva naš grad” osvojile su po devet mandata, DPS sedam, Demokrate četiri, PES dva, a URA i SDP-SD-LP po jedan. Kako će se ispostaviti, razlike između dvije vodeće liste bile su nepomirljive, a niko u narednim mjesecima nije mogao do većine. Stoga će Budvanke i Budvani do kraja godine još jednom morati na birališta.
Šesti mjesec počeo je još jednim izborima, i to u Andrijevici. Tamo je najjača bila DPS, koja je osvojila 11 mandata. Koaliciji SNP-Demokrate pripalo je osam mjesta u lokalnom parlamentu, PES-u četiri, ZBCG i grupi građana “Za budućnost naše djece” po tri, a Vasojevićkom pokretu ujedinjenja jedan. Epilog je bio sljedeći - SNP, Demokrate, ZBCG, PES i jedna od lokalnih listi dogovorili su formiranje nove vlasti, a Željko Ćulafić ostao je predsjednik opštine.
‘Turci’, Svesrpski sabor i nova protestna nota
U junu su u Skupštini usvojeni takozvani IBAR zakoni. No, jedan je bio jako sporan – onaj o RTCG. Tim je aktom ‘nacrtan’ potreban uslov kako bi Boris Raonić opet bio izabran za direktora Javnog servisa. Iz vlasti su isticali kako su im tu korekciju predložili iz Brisela, ali se ispostavilo da to nije bilo tačno. Kako god – ni te zakonske izmjene nijesu mnogo pomogle. I sljedeći je Raonićev izbor protekao uz niz skandala, dok na adresu RTCG već uobičajeno stižu presude sudova koje oni ignorišu.
Mandić je tih dana učestvovao na ‘Svesrpskom saboru’ u Beogradu, kojim Vučić nije baš postigao željeni efekat. No, Crna Gora je zbog toga kolekciji protestnih nota mogla priključiti još jednu – ponovo iz Bosne i Hercegovine.
Mandićev predsjednik Opštine Nikšić Marko Kovačević je nakon niza ispada uputio i jednu otvorenu prijetnju.
“Ako neko neće da budemo braća, ako neko hoće više da ličimo na Turke, onda ćemo bogami u budućnosti prema njima postupati kao i prema Turcima”, poručio je on sa Grahovca.
Nijesu na to mogli ostati nijemi ni, u takvim situacijama uglavnom neprimijetni koalicioni partneri ZBCG, a čitav slučaj na kraju će završiti pred pravosudnim institucijama.
Bivši premijer Duško Marković predstavio je novu političku partiju – Stranku evropskog progresa.
Na pozitivan IBAR uzvraćeno – Rezolucijom o Jasenovcu, to nam je uzrokovalo velike probleme
Crna Gora je krajem juna dobila pozitivan IBAR, što je bio nagovještaj kako kreće zatvaranje pregovaračkih poglavlja. Međutim, umjesto tog ohrabrujućeg momenta, u prvom planu uskoro su bili drugi politički momenti.
Skupština je odlagana, često i bez obrazloženja, a sam Spajić nije se pojavio na premijerskom satu – poručivao je da je u Briselu, ali se ispostavilo da je bio u Crnoj Gori.
A kada je rad u plenumu konačno nastavljen – učinjeno je nešto što će usloviti, kako se ispostavilo, ogroman korak unazad u evropskim integracijama. Poslanici vladajuće većine usvojili su Rezoluciju o genocidu u Jasenovcu, uprkos jasnim upozorenjima Zagreba da to ne čine. I sam Spajić će reći kako su njegovi poslanici glasali za to iako je bilo jasno da će rezolucija – naštetiti Crnoj Gori. Bio je to još jedan Mandićev uspješan manevar.
“Da nam za Petrovdan dođu sunarodnici iz Beograda i Banjaluke, posebno oni najodgovorniji”, uskliknuo je Mandić po usvajanju rezolucije, premda mu za Petrovdan niko od pobrojanih nije došao.
Došle su, međutim, nedvosmislene poruke iz Zagreba, ali i iz Evropske unije – predsjednik Evropskog savjeta Šarl Mišel otkazao je posjetu Crnoj Gori. Prave posljedice uslijediće u završnici godine – Hrvatska će nam blokirati jedno od krucijalnih pregovaračkih poglavlja.
“Crna Gora odrađuje posao za drugoga, a svi znamo za koga”, konstatovao je hrvatski šef diplomatije Gordan Grlić Radman.
Prvog julskog dana, Spajić je riješio da konačno udostoji poslanike svog prisustva, pa je naknadno zakazan premijerski sat, ali nije održan.
“Doći će kad ga mi pozovemo, a ne kad on hoće”, saopštili su opozicioni poslanici prekidajući sjednicu.
Ignorisanje Milatovića i ‘euro za kapelu’
Kako je politički momenat bio više nego haotičan, predsjednik Jakov Milatović pozvao je političke partije na sastanak. Ali, iz Evrope sad, Demokrata i saveza “Za budućnost Crne Gore” odbili su da prisustvuju.
“Milatoviću je otkazan legitimitet sa predsjedničkih izbora”, reći će tih dana iz PES-a.
U Podgorici je predstavljen Evropski savez, koji je nastao udruživanjem Socijademokrata, Socijaldemokratske partije i Liberalne partije.
U Skupštini je Andrija Mandić dijelio poklone ambasadoru Rusije. No, bilo je još zanimljivosti u parlamentu – lider DNP Milan Knežević kazao je, u momentima gnjeva prema ostatku većine, kako su vrhovnog državnog tužioca Milorada Markovića birali na sastancima u Vladi, ali će kasnije zaćutati o tome.
Potpredsjednik Skupštine Boris Pejović kazao je kako – ne zna da li će u parlamentu biti obilježen Dan sjećanja na genocid u Srebrenici. Jedina dilema nakon takve izjave bila je šta neupućeni Pejović uopšte i radi u rukovodstvu Skupštine – jer, znalo se kako taj dan neće biti obilježen u predstavničkom domu.
Mandić i Knežević oslobođeni su optužbi u predmetu državni udar, a predsjednik parlamenta istog je dana reaktivirao staru ideju.
“Vrijeme je da realizujemo plemenitu ideju obnavljanja kapele na Lovćenu”, poručio je iz Vladinog doma na Cetinju, a kasnije je pojasnio da bi je “gradio narod tako što bi svako dao po euro”.
Naravno, bila je to još jedna njegova provokacija, kojom će izazvati žustre reakcije i obnoviti podjele u društveno-političkom spektru, a na koju će njegovi partneri iz većine opet uglavnom ćutati.
PZPG srušio većinu u Podgorici: Nijesu htjeli da im Spajićev ujak kadrira
U Beranama je došlo do totalnog raskola u lokalnoj vlasti – glavni sukob nastao je između Demokrata i dijela koalicije “Za budućnost Berana”, pa će i tamo uslijediti vanredni izbori.
U SO Nikšić, glasovima odbornika ZBCG i Demokrata sa dnevnog je reda skinuta inicijativa o smjeni Marka Kovačevića, koja je uslijedila nakon njegovih prijetnji o onima prema kojima će “kao prema Turcima”.
Najbitnija vijest sa lokalnog nivoa ticala se Podgorice. Višemjesečna kriza završena je tako što su Pokret za Podgoricu, Pokret za promjene i URA uskratili podršku gradskoj vlasti, čime je postalo izvjesno da slijede vanredni izbori – oni su zakazani za 29. septembar.
“Vraćamo mandat građanima, očekujemo podršku svih koji neće da im Spajićev ujak određuje stvari”, govorili su iz Pokreta za Podgoricu, ali će do kraja godine promijeniti stav.
Rekonstrukcija Vlade za Ginisa
Tokom 23. julskog dana, u Skupštini je izglasana rekonstrukcija Vlade – i prije nego je to bilo predviđeno koalicionim sporazumom.
Pritom, u Vladu su ušli ministri iz redova saveza “Za budućnost Crne Gore”, ali i Bošnjačke stranke. Pristupanje ovih drugih novoj većini uzrokovaće burno negodovanje opozicije, odlazak dijela članstva BS, koji će uskoro formirati i novu stranku.
Pritom, iz tri najjača vladajuća bloka – PES-a, ZBCG i Demokrata – usloviće ulazak BS u Vladu time da raskine koalicije na lokalu sa DPS-om.
Bio je to i vrhunac političke trgovine. Jer, rješenje je bilo sljedeće – pored Spajića, rekonstruisana Vlada imaće čak sedam vicepremijera i 24 ministra. Tako je Crna Gora dobila najglomazniju Vladu u Evropi, pri čemu je teško da postoji i četvorocifren broj građana koji do ovog dana znaju ko su svi ministri.
Zagreb uveo ‘embargo’ Mandiću, Bečiću i Kneževiću
Dok se omasovljena većina zaklinjala u posvećenost evropskim vrijednostima, doživjela je nešto što se niti jednoj prije nije dogodilo. Naime, trojici visokih funkcionera vlasti zabranjen je ulazak u članicu Evropske unije – Hrvatsku. Preko Debelog brijega, ali ni preko vazdušnog prostora susjedne države, ni dan danas ne mogu Mandić, Bečić i Knežević.
“Bojimo se da Crna Gora nije na pravom putu”, reći će na to iz Albanskog foruma, kasnije će i javno imati niz razmirica sa Mandićevim blokom, ali ni Vladu niti većinu neće napuštati.
Zapravo, njihov funkcioner Nikola Camaj, te Mirsad Nurković iz BS-a, postaće potpredsjednici Skupštine – dvojica od čak četvoro njih.
U osmom mjesecu je ministar energetike Saša Mujović bezuspješno tražio smjenu direktora Odbora direktora EPCG Solar, Mandić je u Skupštini počeo da pominje ‘dopune’ Ustava povodom odredbi o jeziku, a u Budvi je istekao rok za formiranje vlasti – uspjeha nije bilo i u novembru su uslijedili još jedni vanredni izbori.
Spajić je predstavljao program “Evropa sad 2”, zakoni potrebni za njegovo sprovođenje biće usvojeni i u Skupštini, ali će prije svega toga sa interneta volšebno ‘nestati’ famozni kalkulator. Ispostaviće se kako su njime građanima najavljivane veće zarade u odnosu na ono što će se naposljetku dogoditi.
U Budvi je ‘rat’ koalicije ZBCG sa Nikolom Jovanovićem dostizao vrhunac, a slično je bilo i u Podgorici, gdje je početak kampanje proticao u razmjeni veoma oštrih riječi i optužbi na relaciji PES – PZPG (Milatović).
“Spajić je Mandićev privjezak”, reći će tada Milatović.
Još jedna u nizu afera izbila je povodom putovanja Spajića i njegovog društva u Sen Trope, a osim Podgorice, kampanja se uoči septembarskih izbora zahuktavala i u Kotoru i Gusinju.
Haos zbog Lazarevića i mnogo teških riječi
Novi razdor dogodio se u odbrambeno-bezbjednosnom sektoru, a u sve će se umiješati i Milatović. Sve je počelo sa namjerom ministra odbrane Dragana Krapovića da razriješi načelnika Generalštaba Vojske Crne Gore Zorana Lazarevića. Pljuštale su optužbe, Krapović i Milatović vodili su rat pred očima javnosti, bilo je burnih i prekinutih sjednica Savjeta za bezbjednost i odbranu… Epilog – Lazarević je i dalje na toj poziciji.
Krapović će biti u središtu još jedne afere – one o nabavci francuskih vojnih brodova, a Milatović će i dalje – gotovo po navici – Skupštini vraćati zakone na ponovno usvajanje.
“Ti si ništa čovjek” i “inferioran si”, neke su od poruka koje su u Skupštini razmjenjivali Miloš Konatar (URA) i Boris Pejović (PES), što je govorilo da tenzije u susret podgoričkim izborima polako idu ka usijanju. A u kampanji je bilo i mržnje i šovinizma – jedan portal blizak vlasti je, recimo, početak kampanje DPS-a okarakterisao kao “islamizaciju Podgorice”.
Vlada tih dana nije odobrila Milatoviću novac za organizaciju samita procesa Brdo – Brioni u Crnoj Gori, koji će ipak nekako biti organizovan u Boki Kotorskoj.
Malo je ko u septembru bio iznenađen time što tokom zvaničnog susreta vicepremijera Budimira Aleksića u Beogradu nije bilo crnogorske državne zastave.
“Glas za Spajića je glas za Mandića i obratno”, reći će u jeku kampanje Milatović.
“Milatović je tipičan balkanski politikant”, odgovoriće mu iz PES-a.
U septembru je na vidjelo izašao pomor krava usljed Q groznice – sjećamo se njihovog ilegalnog zakopavanja u okolini Nikšića, pa otkopavanja, pa protesta… A istovremeno je isto rađeno i sa otpadnim gritom, takođe na području Nikšića. Niko za to nije snosio odgovornost.
U Gusinju lako napravljena vlast, Amfilohijev spomenik izazvao pometnju u Vladi
Prvi u nizu septembarskih izbora održani su u Gusinju. Najjača je bila koalicija BS-SD-SDP, koja je osvojila 14 mandata, Albanski forum imao je sedam, DPS šest, Pokret za Gusinje dva, a Demokrate jedan. U toj opštini će vlast biti formirana bez problema – predsjednik će ostati Sanel Balić (BS), a u većini će biti svi osim AF-a i DPS-a.
Ministarstvo kulture i medija tih je dana prvobitno odbilo da izda saglasnost za podizanje spomenika nekadašnjem mitropolitu SPC Amfilohiju u Beranama. Odmah su na to burno reagovali iz Vlade i parlamentarne većine, pa je ministrica Tamara Vujović brže bolje promijenila odluku.
“Upućujemo izvinjenje građanima i građankama Crne Gore i SPC, mitropolit Amfilohije je izuzetno značajna ličnost za Crnu Goru”, saopštavala je ona.
Preinačenje odluka, pa i nepoštovanje zakonskih propisa, postali su sastavni dio rada izvršne vlasti, pa je i to prošlo. No, prošlo je tako što su ministri iz redova bošnjačke i albanske stranke u vlasti napustili sjednicu Vlade kada je na dnevni red došla odluka o spomeniku Amfilohiju.
“Amfilohije Radović je sijao mržnju i hvalio ratne zločince”, dodaće iz Albanskog foruma.
Državni sekretar u Ministarstvu zdravlja Aleksandar Sekulić uhapšen je pošto je pijan izazvao saobraćajnu nezgodu pa pobjegao sa lica mjesta. Uskoro će se nešto slično dogoditi i Milanu Lekiću iz Rudnika uglja Pljevlja.
Podgorica i Kotor glasali – ali bio je to početak nove agonije
Dok su nosioca liste PES-Demokrate u Podgorici Sašu Mujovića optuživali kako je do 2022. bio agitator DPS-a, iz vrha Vlade su pred izbore predstavili megalomanski projekat novog grada na Malom brdu. I čitava je kampanja protekla uz niz zloupotreba, odnosno primjera podređivanja službenih funkcija partijskim aktivnostima.
“Daleko smo odmakli u priči o uvođenju dvojnog državljanstva”, sa partijskih je skupova isticao Mandić, ne propuštajući još jednu priliku da usred kampanje dodatno ‘zakuva’.
Izbori u Podgorici protekli su uz manju izlaznost od očekivane, a najbolji rezultat imala je DPS, kojoj je pripalo oko 30 odsto glasova, odnosno 19 mandata. Rezultat koalicije PES-Demokrate (14 mandata) ocjenjivan je kao slab, a koalicija “Za budućnost Podgorice” imala je stabilnu podršku koja joj je donijela 13 mandata.
Milatovićev i blok URE “Za bolju Podgoricu” ostvario je nešto skromniji rezultat nego što se očekivalo – šest mandata. Evropski savez dobio je tri odbornika, a Stranka evropskog progresa dva. Prvi put je u gradski parlament ušao i neki građanski pokret – Preokretu su pripala takođe dva mjesta.
Ispod cenzusa je ostalo više partija i pokreta – među njima su bili BS, lista Andreja Milovića, ali i “Naprijed”, koje je malo dijelilo od prelaska cenzusa. Nije prošla ideja da izbori u Doljanima budu ponovljeni kako bi taj pokret eventualno prešao prag od tri odsto.
O epilogu izbora u Podgorici više riječi biće u zaključku teksta. Jer, bio je takav da je nadilazio lokalne okvire – zapravo, u pitanju je jedan od nekoliko ključnih momenata koji su obilježili godinu.
U sjenci Podgorice, glasalo se i u Kotoru. Tamo je DPS osvojila 10 mandata, koliko i koalicija PES-Demokrate. Grbaljska lista, Demokratska alternativa i “Za budućnost Kotora” dobili su po tri mjesta, Evropski savez dva, a HGI i Kotorski pokret po jedan.
Međutim, u Kotoru do kraja ove godine nikakvih pomaka nema – zapravo, izborni proces i dalje nije završen. Sve je počelo tako što je DPS tražila ponavljanje izbora na Prčanju i Mircu, što je prvo odlučila i OIK, a potom sve preinačila. Uslijedio je dugotrajan proces odlučivanja OIK-a, DIK-a, pa i Ustavnog suda, a zvanični rezultati još nijesu proglašeni.
Objavljeni rezultati popisa, ZBCG nastavio sa ‘idejama’ – predlagali ‘ruski’ zakon, ustavotvornu skupštinu…
Deseti mjesec počeo je podatkom o još jednom rekordu svoje vrste. Za svega 11 mjeseci, Spajićeva Vlada imenovala je 652 javna funkcionera, a razriješila 497.
Tivat je u oktobru bio domaćin samita procesa Brdo – Brioni, a najveću pažnju pobudilo je to što će u našu državu doći predsjednik Srbije Aleksandar Vučić. Uoči dolaska, srpskim je medijima kazao – vidjećete šta ću im poručiti. Kada je došao, nije poručio gotovo ništa, osim što je kritikovao novinara televizije E zbog njegovog stava da je Kosovo nezavisna država.
Monstat je proglasio rezultate popisa – nezadovoljnih nije bilo, a ni naročito zadovoljnih. Tek su Mandić i ostali iz njegovog bloka nastavili da traže izmjene, pa ‘dopune’ Ustava, opet tražeći da srpski jezik bude prepoznat kao službeni.
Mandić će, pritom, u jednom momentu otići toliko daleko da će predočiti ideju o uspostavljanju ustavotvorne Skupštine. Jednako kreativni u idejama kojima bi se izbjegle odredbe Ustava biće i pojedini funkcioneri Vlade iz redova ZBCG. A njihovi će partneri, mimo AF i BS, na to uglavnom ćutati i katkad stidljivo pominjati konsenzus.
Iz neiscrpnog vrela ideja ZBCG kojima su unošene tenzije izrodila se i ona o ‘ruskom’ zakonu o stranim agentima, onakvom kakav je usvojen u Gruziji – i zbog kojeg je ta država na kraju ‘otpisana’ od strane EU. Naišlo je to opet na jake reakcije i opozicije i civilnog sektora, ali čini se kako je Mandić ponovo postigao željeni efekat – iz sedmice u sedmicu je svakim novim manevrom podsjećao da je tu, kao prijetnja evropskom putu, kao neko ko ima moć naspram svih onih iz ubjedljivog dijela većine koji bi se uglavnom pravili kao da ne vide šta radi.
Iste je sedmice Mandić ‘predstavio’ i novi logo Skupštine Crne Gore. Niti je postupak bio javan, niti su poslanici bili upoznati sa tim – tek se naprečac na novom simbolu našla zgrada Zetske banovine. Otkad je logo postavljen na panelima u samoj Skupštini, opozicija ga neizostavno preljepljuje i prekriva, a onda ga skupštinske službe mijenjaju ili čiste…
Vasilije Čarapić ‘uhvaćen’ je u Podgorici dok je službenim autom prevozio dušek, Jelena Nedović dok je u Nikšiću u nedjelju veče bila u lokalnom hotelu, poslanici nijesu skinuli imunitet Marku Kovačeviću, a on je poručivao kako će, uprkos sumnji da je u konfliktu interesa, ostati na obje funkcije.
“Tražićemo da procenat Srba u javnim službama, policiji i drugim organima bude isti kao i na popisu”, iz Beograda je poručivao krajem oktobra Mandić.
Vlada Crne Gore tih je dana ojačana za jednog više nego iskusnog člana – Predraga Bulatovića.
Izvještaj EK i prijedlog o novim povlasticama za funkcionere
Krajem oktobra stigao je i godišnji izvještaj Evropske komisije o Crnoj Gori. Iako su iz vlasti euforično najavljivali da će biti ubjedljivo najbolji do sada – teško je da je bio takav. Bilo je ohrabrujućih poruka, ali Brisel je registrovao i niz problema, ukazavši i na situaciju u RTCG.
A u javnom servisu nastavljen je ‘cirkus’ – ovog je puta Boris Raonić ponovo izabran za direktora, pri čemu su svi protivkanidati bojkotovali intervju pred Savjetom. Presude su i dalje stizale, svaka je govorila kako su članovi Savjeta pri ranijim Raonićevim izborima kršili zakon, ali – koga briga, reći će valjda rukovodstvo RTCG.
Vlada je potpuno zatajila prilikom elementarnih nepogoda u Šavniku. Uzgred, u toj opštini izbori su formalno i dalje u toku – počeli su u oktobru 2022, a ulaze i u 2025. godinu.
Opšti rast cijena nije mimoišao ni usluge koje pružaju podgorička javna preduzeća, no u novembru su se pojavile prve najave kako bi od 2025. u glavnom gradu mogla biti skuplja voda. Iako je Spajić to demantovao, Podgoričanima će od sljedećeg mjeseca ipak stizati veći računi.
Nije se obistinila ni Spajićeva najava kako će u septembru biti ‘zaboden’ prvi ašov na gradilištu druge dionice autoputa od Mateševa do Andrijevice.
Cetinjski gradski parlament podržao je inicijativu prema kojoj je Andriji Mandiću uskraćeno gostoprimstvo na svim događajima u organizaciji tamošnjih institucija, a Nikola Jovanović iz Budve optužio ga je da je vanknjižni vlasnik bespravno podignute vile na Platamunima.
Iz vlasti je tih dana stiglo još nekoliko ideja koje bi dodatno opteretile budžet. Mandić je isticao kako će svaki poslanik imati pravo na savjetnika, a Vlada da će svi funkcioneri od Nove godine dobiti povećanje zarada od 30 odsto.
Budva: Novi izbori – stara priča
Drugi vanredni izbori u Budvi u razmaku od pola godine nijesu donijeli bitnije promjene. “Budva naš grad” i “Za budućnost Budve” opet su osvojili po devet mandata, a DPS sedam. Najveći gubitnik bila je koalicija PES-Demokrate, kojoj su pripala tri odbornička mjesta, dok je Evropski savez ostvario bolji rezultat nego u maju – dva mandata, koliko je osvojila i novoosnovana lista “Pokret za grad”. Jedan mandat pripao je URI.
Međutim, u Budvi do kraja godine neće biti uspostavljena vlast. Zapravo, odnosi između liste “Budva naš grad” i “Za budućnost Budve” još su gori, a Demokrate i PES neće da prave postizborni pakt sa Jovanovićem. Rasplet u toj primorskoj opštini predstoji – a čini se kako treći izbori u nizu, kao krajnja opcija, ne bi ništa promijenili.
‘Barometar 26’ gotovo zaboravljen, Milatović i URA pisali platformu
Spajić je u novembru mahao ‘Barometrom 26’ – stranicom i po na kojoj su pobrojana opšta mjesta, a koju je trebalo da potpišu sve parlamentarne stranke, kako bi na taj način podržale ubrzavanje puta Crne Gore ka EU. Ništa se nije dogodilo – dokument danas više niko ne pominje.
U Podgorici su počeli pregovori o formiranju vlasti. No, koalicija PZPG-URA na sve je pozive odgovarala navodima da radi platformu. Ni taj dokument na kraju neće imati nikakvu težinu.
U međuvremenu se doznalo za novu ‘plimu’ nepotizma u državnoj upravi i preduzećima – pojedini visoki funkcioneri su po ‘oslobođenju’ zaposlili čitave porodice, te se sada može jasno reći kako stare prakse ne samo da nijesu iskorijenjene, već su nastavljene uz još jači intenzitet.
Iz Skupštine je plasirana informacija kako je potpredsjednica Zdenka Popović potrošila 3.200 eura na gorivo za pola godine. Ona je, u pokušaju da to demantuje, kazala da će biti sprovedena interna kontrola i da će javnost biti blagovremeno obaviještena o nalazima. Do danas nikakve nove informacije o tome nije bilo.
Skandal na Kosovu, ali i u podgoričkoj Gimnaziji
Novi skandal u nizu ticao se dvojice crnogorskih vojnika uhapšenih na Kosovu dok su bili na bolovanju. Oni su slobode lišeni zbog natpisa “Kosovo je Srbija” na registarskim tablicama, a i danas su u pritvoru u toj državi. Ministar Krapović je više puta istupao i govorio kako neće ‘presijecati preko koljena’, činili su to i političari iz redova prosrpskih partija – bilo je i optužbi na račun kosovskih vlasti, no sve se završavalo uz poruku “izdržite”.
Mandić je, doduše, i tu situaciju iskoristio za nove zapaljive izjave, na koje je reagovao i vicepremijer Nik Đeljošaj i njegov Albanski forum i Opština Tuzi, te još niz političara mahom iz albanskog nacionalnog političkog spektra. Između ostalog, poručili su kako Mandić ostaje “nepopravljivi albanofob”.
Skandalozna dešavanja u podgoričkoj Gimnaziji, gdje je profesor Radoman Čečović porukama seksualno uznemiravao učenicu – a što će voditi ka objelodanjivanju više slučajeva seksualnog uznemiravanja u našim školama – rezultirala su i protestima.
I tome u političkom pregledu godine ne bi bilo mjesta da koalicija “Za budućnost Crne Gore” nije čitavu priču svela na dnevnopolitičku i nacionalnu ravan. Uzrok svemu bilo je to što je traženo da bude preispitana odgovornost direktorice Gimnazije “Slobodan Škerović”, koja je i supruga njihovog partijskog funkcionera.
Tako su iz ZBCG, u danima kada je na površinu isplivala zabrinjavajuća, veoma ozbiljna tema, zasipali etar porukama o antisrpskoj histeriji, pri čemu su indirektno znali i ‘priprijetiti’ ministrici Anđeli Jakšić-Stojanović. A ministrica se nakon prvih reakcija, koje su ukazivale na čvrst stav, odjednom – umirila.
‘Non paper’ Zagreba, stop za Mandića u Briselu
Početkom decembra, iz Zagreba je u Podgoricu stigao ‘non paper’ sa 10 uslova Crnoj Gori za ulazak u EU. I dok je odgovorniji dio javnosti bio zabrinut zbog mogućih daljih koraka Hrvatske – koji će se dogoditi već koji dan kasnije, Mandić se opet oglasio, ovog puta tvrdeći kako u svemu što stiže iz susjedstva prepoznaje “rukopis iz Podgorice”.
No, Mandić će uskoro dobiti jednu veoma ozbiljnu poruku iz Brisela. Trebalo je tamo da razgovara sa šeficom Evropskog parlamenta Robertom Metsolom, ali je taj sastanak naprasno otkazan.
Iz Mandićevog kabineta neubjedljivo su pokušali da uvjere javnost da je Metsola otkazala razgovor zbog “porodičnih problema”, ali teško je da je bilo tako. Jer, tog dana, iz njene je agende ‘skinut’ jedino susret sa šefom crnogorskog parlamenta.
U Beranama bi nakon izbora pregovori mogli teći glatko
Serija vanrednih izbora, makar u 2024, okončana je u Beranama. Tamo je najjača bila koalicija SNP-PES koja je, nakon što je glasanje ponovljeno na jednom mjestu, stekla 11 mandata. Lista “Za budućnost Berana” osvojila je osam mandata, DPS pet, Demokrate četiri, BS i “Zato što volim Berane” po dva, a Slobodna Crna Gora jedan.
Sljedećih su dana naročito interesantne reakcije stizale povodom rezultata BS – njihovi su oponenti tvrdili kako je u pitanju mogući izborni inženjering. Kako god, očekuje se da u Beranama vlast bude formirana – a koliko će subjekata biti u njoj, doznaćemo najvjerovatnije u januaru.
Ništa od 10, ali ni od četiri zatvorena poglavlja – Hrvatska ispunila najavljeno
Kraj godine donio je i zatvaranje tri poglavlja u pregovorima sa EU. Ipak, malo je ko, mimo dijela većine, bio zadovoljan. Jer, upravo su oni obećavali prvo 10, pa devet, pa sedam, pa četiri zatvorena poglavlja do kraja godine.
Umjesto toga, Hrvatska je blokirala zatvaranje najzvučnijeg koje je bilo u opticaju – onog o vanjskoj, bezbjednosnoj i odbrambenoj politici. I to nikoga nije iznenadilo.
Moreplovac u ANB-u i najzad – svojevoljni Brđaninov odlazak
“Šokiran sam, Spajić mi se ne javlja na telefon”, govorio je Milatović tih dana, pošto premijer jednostavno nije želio da dođe na sjednicu Savjeta za bezbjednost i odbranu.
No, Spajić nije gubio vrijeme. Za novog v.d. direktora Agencije za nacionalnu bezbjednost postavio je Ivicu Janovića. Kako će se ispostaviti – posrijedi je bivši moreplovac, privatnik, ali i nekadašnji partner jednog bezbjednosno interesantnog lica. Tek novi direktor nije imao nikakvog iskustva u oblasti bezbjednosti – ali, javnost je do tada već došla u fazu da je niti jedno nelogično kadrovsko rješenje ne može naročito iznenaditi.
Istodobno, Zoran Brđanin je – ovog puta svojom voljom – napustio poziciju v.d. direktora Uprave policije. Na njegovo mjesto došao je Lazar Šćepanović. I čini se kako je sve navedeno bio kompromis na relaciji PES – Demokrate, kojim je ‘izglađeno’ sve što se dešavalo u prvom dijelu godine.
Pravi haos nastao kraju godine – parlament je blokiran
Vrhunac političkog krešenda, koji je obilovao i incidentima, donio je upravo završetak godine.
Parlamentarni život je u potpunosti paralisan, a sve je počelo sada već čuvenom sjednicom Ustavnog odbora i zaključcima kojima je konstatovan prestanak mandata sutkinji Dragani Đuranović. Opozicija je negodovala – isticali su kako je posrijedi potpuno neustavno djelovanje većine, koja nije bila spremna ni na kakav kompromis. Sve je završeno tako što je na sjednici odbora bačena dimna bomba – ali, većina je izglasala zaključke, koje će kasnije Mandić i ‘proglasiti’.
Opozicione snage od tada nijesu dopustile održavanje niti jedne sjednice Skupštine, pri čemu prijete kako će to raditi i ubuduće – sve dok njihovi zahtjevi ne budu ispunjeni, a prvi je da zaključci sa Ustavnog odbora budu proglašeni nevažećim.
Dogovor u Podgorici i slučaj Jakova Milatovića
Da je djelovanje Ustavnog odbora bilo neustavno smatrali su i iz manjinskih partija koje su dio većine, ali i predsjednik Jakov Milatović. Ipak, ko zna da li je on ostao pri tom stavu, s obzirom na njegovo djelovanje u završnici decembra.
Jer, Milatović je, nakon čitavih mjeseci tokom kojih je kritikovao vlast čak i žustrije nego opozicija, nakon cjelokupne kampanje u kojoj je obećavao da će se boriti protiv svega što je rađeno u mandatu prethodne gradske uprave, pa i nakon dobro započetih pregovora sa opozicijom, za svega nekoliko noći – potpuno promijenio stav.
Potpuno napuštajući pregovaračke pozicije koalicije “Za bolju Podgoricu”, Pokret za Podgoricu sastao se sa dotadašnjom većinom – koju su u julu sami srušili – i sve je bilo dogovoreno. Podgorica je dobila novu-staru gradsku upravu.
Naglo su zaboravljene sve uvrede, optužbe za nezakonitosti, za “ujakovo kadriranje”, za “trgovanje funkcijama kao na pijaci”, ali i pregovaračka platforma koju su građani Podgorice čekali sedmicama. Zaboravljen je i princip prema kojem je podgorički ‘tas na vagi’ insistirao na Luki Rakčeviću kao gradonačelniku.
I tako je novi gradonačelnik Podgorice postao Saša Mujović, na poziciji šefice gradskog parlamenta ostaće Jelena Borovinić-Bojović, a Pokret za Podgoricu dobio je pregršt funkcija i direktorskih mjesta u gradskim preduzećima.
Da li je sve urađeno zbog funkcija? Ili zbog straha? Ili zbog ucjena, kako će reći opozicija – uključujući i one koji su na izborima bili zajedno sa PZPG? Valjda to Milatović nekad objasni. Jer, on ovih dana ćuti. I time na kraju godine na najbolji način podsjeća da u crnogorskoj politici ne vrijede mnogo ni principi, ni riječ, ni ideja.