Operska umjetnica Anđela Jovićević - Brajović rođena je u Podgorici. Školovanje je započela u Osnovnoj i Srednjoj muzičkoj školi „Vasa Pavić“, odsjek solo pjevanje, u klasi prof. Marine Cuce Franović. Diplomirala je i magistrirala na Muzičkoj akademiji u Sarajevu, u klasi prof. mr Sanje Ostić.
Iza sebe ima zapažene nastupe i nagrade sa državnih i internacionalnih takmičenja. Nastupala je u gotovo svim značajnijim crnogorskim salama, kao solistkinja i kamerni izvođač, a premijerno je izvela ciklus savremene kompozitorke Valentine Dutine na Muzičkim naučnim danima “Vojina Komadine”.
Debitovala je kao cover uloga Musette u operi "Boemi", Đakoma Pučinija, u produkciji Crnogorskog narodnog pozorišta u Podgorici 2020. Posljednje tri godine angažovana kao profesorica solo pjevanja u Osnovnoj muzičkoj školi u Beranama.
BUĐENJE
Što Vam nedostaje iz vremena kada ste bili dijete?
- Zahvalna sam na bezbrižnom djetinjstvu, stoga mi nedostaje mnogo toga. Često mi fali više vremena sa sestrama sa kojima sam odrastala u igri i ljubavi. Nedostaju mi i česta porodična okuljanja i dugi razgovori sa porodicom.
Što najviše volite u tome što ste odrasli?
- To što sam supruga i majka i što imam svoju porodicu.
Za koji Vaš talenat smatrate da nije došao do izražaja?
- Zbog intenzivnog rada i savladavanja muzičke umjetnosti nisam vremenski uspijevala da umnožim svoj talenat crtanja i plesa, ali čini mi se da sada dolaze ti dani.
Koju svoju osobinu smatrate najgorom?
- Uvijek sam željela da njegujem smirenost i pribranost, ali sam nerijetko nailazila na nerazumijevanje sagovornika i poslovnih partnera, pa mi se čini da to u današnjem svijetu i stilu života može biti i mana u postizanju ličnih ciljeva. Suština je u korigovanju i mudrosti. Uz to, imam manu kašnjenja, ali se s godinama i iskustvom na svu sreću umanjuje.
Što najviše cijenite kod drugih?
- Cijenim iskrenost, požrtvovanost i blagorodan osmijeh i oči, koje su mi putokaz u komunikaciji. Uz to i profesionalizam u poslu.
U OGLEDALU
Kako bi se zvala Vaša filmska biografija i ko biste voljeli da glumi Vas?
- „I Love you“, a da me glumi Hilary Swank.
Kako biste nekome, preko telefona, u pet riječi opisali sebe?
- Vesela, uporna, nježna, opterećujuće detaljna, avanturista.
Kako biste opisali sebe da ste hrana?
- S obzirom na to da mnogo volim slatkiše, vjerovatno bi to bio neki vazdušast, a sladak kolač, na primjer trileće.
Koju moć super-junaka biste voljeli da imate?
- U djetinjstvu sam imala bujnu maštu, uvijek sa željom da poletim i stvorim se svugdje gdje poželim, kao dobra vila. I sada potajno to maštam.
Sa kojom ličnošću, stvarnom ili izmišljenom, biste se zamijenili na jedan dan?
- Rado bih se zamijenila sa nebeskim anđelima, u koje vjerujem i znam da postoje. Tadabih mogla da pomognem i zaštitim sve one o kojima često mislim i brinem. Uz to, anđeli po predanju lijepo pjevaju, pa ponekada razmišljam i želim da čujem te nebeske tonove.
SVAKODNEVICA
Što radite nedjeljom poslijepodne?
- Nedjelja je moj omiljeni dan. Dozvoljava mi da se duhovno posvetim sebi i pripremim se za sljedeću radnu nedjelju. Poslijepodne intenzivno provodim sa svojom porodicom, bilo da je to neka šetnja ili izlet, a nerijetko i uživanje u nekom dobrom ručku i društvenim igrama.
Koja pjesma Vam je uvijek u vrhu liste omiljenih?
- S obzirom na to da je muzika moj životni odabir i velika ljubav, ima mnogo favorita i dragih kompozicija, ali kada se govori na ovu temu uvijek se sjetim numere „Još malo“i „Jefimija“ od grupe Lutajuća srca. One su provjereno predodredile moj životni put.
Koja knjiga/predstava/film je, u posljednje vrijeme, na Vas ostavila najsnažniji utisak?
- To je nesumnjivo film „Božiji čovjek“.
Gdje biste voljeli da otputujete?
- Imala sam sreću da putujem i obiđem velike znamenitosti, ali me put do sada nikako nije navodio ka Italiji, kolijevci kulture, a naročito moje ljubavi, operske muzike. Uz to, željela bih da posjetim i Jerusalim.
Koje prevozno sredstvo najmanje volite?
- Kao djevojčici roditelji su mi uvijek branili vožnju rolerima, pa sam valjda nesvjesno i ja poprimila strah i baš ih ne volim.
DA TI KAŽEM...
Kome sve ispričate?
- Mužu i sestrama.
Čemu se uvijek obradujete?
- Uvijek se obradujem susretu sa dobrim čovjekom, dobrom djelu, iskrenom zagrljaju, a najviše osmijehu moje ćerke Jefimije.
Da li za nečim žalite?
- Žalim što se kao mlađa nisam više posvetila učenju stranihjezika. Muzika je bila moj centar interesovanja, mada sam mišljenja da nikada nije kasno.
Bez čega ne možete?
- Sa današnjim trendovima zdravog života se nikako ne poklapa, ali unos šećera mi je dnevna doza koja mi daje energiju i poboljša raspoloženje.
Za što ste se posljednji put izvinili?
- Volim da se izvinim kada je god to potrebno. Mislim da je izvinjenje i oproštaj imperativ za srećan i harmoničan život. Danas sam se izvinila sestri zbog ubrzanog telefonskog razgovora, čemu je prethodila situacija koja je bila vrlo benigna, ali je kod mene izazvala ružnu emociju i bila sam u momentu loš sagovornik..
SUMRAK
Koje tri želje biste tražili da Vam ispuni zlatna ribica?
- Prva bi bila vezana za daleku budućnost, a meni je jako bitna. Željela bih da sa suprugom vidim svoje unučiće i zdravu porodicu.
Zatim bih poželjela želju ka kojoj ću uvijek stremiti, a to suglavne uloge u prestižnim operskim kućama.
Treća želja bi vjerovatno bila odlazak na neko egzotično daleko mjesto.
Što je najteže što ste do sada uradili?
- Najteže što mi je život donio je gubitak najbliže osobe koja je bila dio mene. Taj put prihvatanja i uzdizanja iznad bola i gubitka je nešto najteže što sam uradila, za šta sam mislila da je nemoguće preživjeti.
Kada biste saznali da Vam je ostalo samo tri mjeseca života, kako biste ih proveli?
- Čovjeku je nezamislivo da uopšte pomisli na to, ali i neminovno. Svakako bih posljednje dane provodila sa najbližima, pjevajući, slušajući omiljena djela klasične muzike i trudeći se da nađem mir i spokoj.
Kako biste voljeli da umrete?
- Voljela bih da imam mirnu smrt. U miru sa drugima i samom sobom, bez osjećaja straha, u blagoj radosti ka novom životu.
Koji bi bio Vaš epitaf?
- Nikada nisam razmišljala o ovoj temi, ali je inspirativno sresti se s ovom realnošću, pa bi epitaf mogao da zvuči iz mog ugla - „Zahvalna i ponizna u Božijem naručju sada obitava u vječnosti“.
