„Koga da pozovem ako želim da pričam s Evropom“, čuveno je pitanje iz anegdote u kojoj je američki diplomata Henri Kisindžer opisao složenost institucija Evropske unije i nadležnosti unutar nje.
Slovenija, koja je članica Evropske unije već 17 godina, svjedoči velikoj transformaciji koja se dogodila kada je u decembru 2009. stupio na snagu Lisabonski ugovor koji je potpisan 2007. Njime je naglašena posrednička uloga predsjedavajuće zemlje članice čiji se uticaj kao suverenog igrača smanjio.
Promjene nakon Lisabonskog ugovora
Jedna od ključnih razlika između prethodnog i dolazećeg predsjedavanja je u tome što je Slovenija 2008. bila prva od deset članica iz najvećeg proširenja EU 1. maja 2004. Za zemlju koja je svega tri i po godine provela u Uniji prije nego što je počela predsjedavanje to je predstavljalo ogroman izazov i jedinstvenu priliku da izgradi imidž dobrog partnera. Danas su od nje očekivanja po ovom pitanju znatno veća.
Lisabonskim ugovorom su dodatno otežani napori zemalja članica, posebno onih manjih, da njihovo predsjedavanje ostavi trag, što je i ranije bilo relativno komplikovano kako zbog trajanja od svega šest mjeseci, tako i zbog očekivanja da će predsjedavajuća zemlja imati ulogu posrednika i predstavljati zajedničke, a ne promovisati sopstvene interese.
Uvođenje mjesta stalnog predsjednika Evropskog savjeta i visokog predstavnika EU za spoljne poslove imalo je značajan uticaj na položaj rotirajućeg predsjedavanja. Na toj poziciji sada se nalazi Belgijanac Čarls Mičel. Visoki predstavnik za spoljnu politiku i bezbjednost takođe je i potpredsjednik Evropske komisije i ima petogodišnji mandat, a na toj poziciji sada se nalazi Španac Žozep Borelj.
Janšin obračun s neistomišljenicima
Brojne su i druge promjene koje su se dogodile od prvog slovenačkog predsjedavanja do danas. No, jedna činjenica koja povezuje Sloveniju iz tog i današnjeg perioda je što dužnost premijera ponovo obavlja ultrakonzervativni Janez Janša, sada u već trećem mandatu.
Treći Janšin mandat ogolio je suštinu njegovog političkog djelovanja kroz smjene funkcionera bliskih njegovim političkim oponentima i intenziviranje saradnje sa političarima desnog krila, uključujući mađarskog premijera Viktora Orbana, koji ga je javno podržavao i tokom izborne kampanje.
Skandal vezan za navodnu povezanost s non-paperom, kojim se predlaže prekrajanje granica na Zapadnom Balkanu, dodatni je razlog zbog kojeg su sve oči uprte u Janšu i njegovo vođenje spoljne politike. Posebnu pažnju privukli su njegovi komentari dešavanja na međunarodnoj sceni. Janša čelnike iz Brisela naziva „preplaćenim birokratama“ i to na društvenoj mreži Twitter, koju preferira u odnosu na medije, za koje koristi izraz „presstitucija“. Neke od objava odnosile su se i na migrante, koji su mu bili česta tema tokom predizborne kampanje.
Kontroverzne objave na Twitteru svrstale su ga u krug političara desnog krila koji ovu društvenu mrežu koriste za plasiranje oštrijih izjava u odnosu na retoriku kojom se služe u medijskim nastupima. Janša je zbog svoje privrženosti ovom načinu komunikacije, kako u slovenačkoj, tako i u široj evropskoj javnosti, prepoznat po nadimku „Maršal Tvito“.
Nove pozicije snažno utiču na rotirajuće predsjedništvo. U prvoj polovini 2008. godine sastancima lidera država članica EU predsedavao je tadašnji slovenački premijer Janez Janša, koji je, pored ostalih vodećih predstavnika institucija EU, učestvovao i na samitima EU sa trećim zemljama.
Borba protiv korupcije
Dok se Slovenija pripremala za rotirajuće predsjedavanje, Janša se još nije izjasnio po pitanju saradnje tužilaštvom u borbi protiv korupcije. koje je na snagu stupilo ovog utorka 1. juna.
U međuvremenu je i slovenačka ministarka pravde Lilijana Kozlovič dala ostavku, nakon što je u dva navrata predložila imenovanje delegiranog tužioca za istragu u Evropskom javnom tužilaštvu (EPPO) u borbi protiv korupcije, pri čemu je njen predlog oba puta bio odbijen. Kozlovič pripada Stranci modernog centra, manjem koalicionom partneru u Janšinoj vladi koju takođe čine njegov Socijaldemokratski savez Slovenije, Nova Slovenija i Demokratska partija penzionera.
Janšina vlada u ovoj godini preživjela je pokušaj izglasavanja nepovjerenja, no to je samo dodatno zaoštrilo odnose sa predstavnicima opozicije, a na ulice izvelo desetine hiljada građana koji su protestvovali protiv korupcije i zloupotreba autoritarne vlasti, s posebnim akcentom na slobodu medija.
Janšin odnos prema EPPO poseban je razlog za zabrinutost evropske javnosti. Čelnica te institucije Laura Kovesi nedavno je komentarisala na Twitteru da postoji očigledan nedostatak iskrene saradnje slovenačkih vlasti sa EPPO, čime se ozbiljno podriva povjerenje u efikasno funkcionisanje sistema upravljanja i kontrole finansiranja EU u Sloveniji.
Cilj EPPO je utvrđivanje finansijskih malverzacija na štetu zajedničkog budžeta EU. Usvajanje budžeta u decembru prošle godine, koje je dugo odlagano, popunilo je suštinsku prazninu zahvaljujući kojoj su dvadesetsedmočlanoj zajednici omogućene milijarde eura u okviru plana oporavka, koji je konačno ratifikovan. Plan EPPO je da obrađuje oko 3.000 slučajeva na godišnjem nivou. Slovenija je, pored Finske, jedina članica koja nije delegirala tužioca.
Kod dvojice predloženih tužilaca Janši je zasmetala njihova povezanost sa istragom u vezi sa njegovom zloupotrebom položaja i korupcijom zbog koje je bio osuđen na zatvorsku kaznu od 18 mjeseci, iako je, nakon odluke slovenačkog ustavnog suda, iz zatvora izašao nakon pola godine.
Lekcije naučene iz pandemije
Nakon Hrvatske, Njemačke i Portugala, Slovenija će biti četvrta članica čije će se predsejdavanje odvijati tokom pandemije koronavirusa. Još ne postoje pokazatelji na osnovu kojih bi bilo moguće predvidjeti kako će i u kojoj mjeri pandemija uticati na slovenačko predsjedavanje, a iskustvo pomenutih triju zemalja pokazuje da je planiranje predsjedavanja nezahvalan zadatak zbog zbog pandemijske neizvjesnosti.
Slovenija je kao jedan od svojih glavnih prioriteta istakla jačanje otpornosti Evropske unije. Da bi pojačalo ulogu EU i opremilo je odgovarajućim alatkama za zaštitu zdravlja evropskih građana, fokus tokom slovenačkog predsjedavanja biće na izgradnji Evropske zdravstvene unije.
To podrazumijeva jačanje strateške autonomije EU i poboljšanje njenih kapaciteta kako bi se obezvijedila dostupnost ljekova i medicinskih sredstava te pojednostavilo istraživanje, razvoj i proizvodnja. Slovenija će podržati ambiciozni predlog za uspostavljanje Uprave za pripravnost i odgovor na hitne slučajeve u zdravstvu (HERA). Jedan od ciljeva je i da se podstaknu dalja razmišljanja o naučenim lekcijama iz pandemije COVID-19 u svim relevantnim oblastima djelovanja EU kako bi bila spremna da se nosi sa različitim izazovima.
Poseban fokus Slovenija stavlja i na borbu protiv sajber napada, o kojima se još više počelo govoriti u javnom prostoru te zemlje otkako se zbog pandemije većina aktivnosti počela odvijati putem interneta. U tom smislu, napori će biti usmjereni na jačanje evropske sajber otpornosti i posvećenost pripremama da se u koordinisanim akcijama odgovori na potencijalne sajber napade širih razmjera.
Samit EU-Zapadni Balkan
Jedan od prioriteta slovenačkog predsjedavanja biće efikasna primjena instrumenta „Next Generation EU“ i Mehanizma za oporavak i otpornost, sa ciljem da se ostvari put do oporavka u najkraćem mogućem roku. Ova dva instrumenta biće korišćena i za ubrzavanje zelene i digitalne tranzicije, što za cilj ima stvaranje radnih mjesta, jačanje otpornosti društava i očuvanje životne sredine.
U agendi šestomjesečnog predsjedavanja pomenuto je i da će posebna pažnja biti posvećena zemljama zapadnog Balkana, njihovoj budućnosti u Evropi i vjerodostojnom nastavku procesa proširenja EU. Slovenija svoju ulogu tokom predsjedavanja vidi i u težnjama da doprinese ekonomskom oporavku zemalja u regionu, a jedan od načina povezivanja vidi u zelenoj i digitalnoj tranziciji, s posebnim osvrtom na izgradnju booljeg sistema za mlade. U tom smislu, Slovenija će na jesen biti domaćin samita EU-Zapadni Balkan.
Šta znači predsjedavanje Savjetom EU
Slovenija predsjedavanje preuzima od Portugala, a pomenute zemlje i Njemačka predstavljaju trio T10. Riječ je o desetom tročlanom sastavu predsjedavajućih zemalja osmišljenom u cilju otklanjanja nedostataka koordinacije, unutar kojeg grupe od tri uzastopno predsjedavajuće članice sarađuju u izradi i sprovođenju zajedničkog političkog programa.
Ovaj princip postoji od 2007. godine, kada su upravo Njemačka, Portugal i Slovenija postale trio T1 koje su počele da koordiniraju na ovaj način, koji je formalno utvrđen Lisabonskim ugovorom 2009. godine. Trio definiše dugoročne ciljeve i priprema zajednički program u kojem se utvrđuju teme i glavna pitanja kojima se Savjet EU bavi 18 mjeseci, a na osnovu tog programa sve tri zemlje pripremaju sopstvene detaljne šestomjesečne programe.
Predsjedništvo je odgovorno za podsticanje rada Savjeta na zakonodavstvu Evropskoj uniji, osiguravanje kontinuiteta programa EU, uredan protok zakonodavnih procesa i saradnju među državama članicama. Da bi to bilo moguće neophodno je da zemlja koja predjsedava ispunjava ulogu poštenog i neutralnog posrednika.
