Mlada crnogorska umjetnica Iva Nešić rođena je 9. juna 1998. godine na Cetinju, gdje je završila SLŠ “Petar Lubarda”, odsjek slikarstvo. Zatim je diplomirala na Fakultetu primenjenih umetnosti u Beogradu, modul primijenjena skulptura, a sada završava Master Digital Media Art na Istituto Marangoni, u Firenci. Njen umjetnički rad trenutno se može vidjeti u muzeju MEET Digital Culture Center u Milanu. Riječ je o video projektu pod nazivom “Rujna”.
Iva je od malena pokazivala kreativnost i afinitete prema umjetnosti, a u posljednje vrijeme njen rad bazira se uglavnom na političkoj satiri i ekološkom aktivizmu. Kaže da bi voljela da skrene pažnju na kulturu i zainteresuje ljude za kvalitetan sadržaj kroz filmove, likovnu umjetnost i koncerte.
Inspiraciju crpi iz svog sela, Dodoša, za koje je izuzetno vezana. Iz takta je najviše izbaca prisvajanje kulture i stajanje na putu tome stavila bi, poručuje, kao crnogorskoj umjetnici na vrh svojih prioriteta.
BUĐENJE
Što Vam nedostaje iz vremena kada ste bili dijete?
- Nedostaje mi da obujem dedine buce, koje su bile duplo veće od mene, da me povede u kafanu na selo i da nosim čašice rakije dedinim prijateljima sa sela i budem baš važna. Možda alkohol i malo dijete u istoj rečenici zvuči kao nešto za što bi se zvala socijalna služba, ali deda i ja smo bili glavni tandem Riječke nahije.
Što najviše volite u tome što ste odrasli?
- Definišite “odrasla”…
Za koji Vaš talenat smatrate da nije došao do izražaja?
- Uvijek mi je bilo žao što nijesam nastavila da se bavim plesom. Sad taj talenat njegujem vrckajući u svoja četiri zida, uz maštanje da držim koncert i da sam performance artist kao Beyonce.
Koju svoju osobinu smatrate najgorom?
- Započinjanje svega u minut do 12. Dakle, neorganizovanost i neodgovornost. U CV-u sam to nazvala spontanost i prilagodljivost. Tako da je moj konačan odgovor spontanost i prilagodljivost kao najgore osobine.
Što najviše cijenite kod drugih?
- Na subjektivnom nivou, autentičnost. Na objektivnom sve, pa i ono loše. Ipak se uz loša iskustva najviše napreduje.
U OGLEDALU
Kako bi se zvala Vaša filmska biografija i ko biste voljeli da glumi Vas?
- Helena Bonham Carter. Pošto sam već intenzivno razmišljala o tome, znam i da bi mi uvod u film išao uz pjesmu Ozija Ozborna “I don’t wanna stop”. Što se naziva filma tiče, vjerovatno bi se zvao po meni, “Uživam”.
Kako biste nekome, preko telefona, u pet riječi opisali sebe?
- Moraću da se pravim da mi nijeste postavili limit i odgovoriću kao Alisa gusjenici: “Bojim se da se ne mogu opisati, gospodine. Jer ja nijesam ja, razumijete?”
Kako biste opisali sebe da ste hrana?
- Mango. Egzotična, slatka i neophodno je proći šestomjesečni kurs da bi naučili kako se dolazi do jestivog dijela.
Koju moć super-junaka biste voljeli da imate?
- Mijenjala bih sve super moći za jednu najobičniju organizovanost.
Sa kojom ličnošću, stvarnom ili izmišljenom, biste se zamijenili na jedan dan?
- Sa Benksijem, prije svega da bih saznala njegov pravi identitet.
SVAKODNEVICA
Što radite nedjeljom poslijepodne?
- Sprovodim svoju laž od nedjelje ujutro u djelo, odnosno tvrdnju da imam obaveza da ne bih izašla u grad. Tako da se uglavnom pravim mrtva kući dok gledam seriju ili crtam.
Koja pjesma Vam je uvijek u vrhu liste omiljenih?
- “Unchain my heart”, ali u izvedbi Joe Cockera, i “I cant help falling in love with you” od Elvisa. Biranje između ove dvije bi bio Sofijin izbor i osjetila bih se kao da sam iznevjerila jednu.
Koja knjiga/predstava/film je, u posljednje vrijeme, na Vas ostavila najsnažniji utisak?
- Kvazi autobiografija Alejandra Jodorowskog “Gdje ptica pjeva najljepše”. Predstava “Voz” Vojislava Brajovića. Film “Coffee and Cigarettes”, Jim Jarmusch.
Gdje biste voljeli da otputujete?
- Voljela bih da odem na safari po Južnoj Africi da živim u kućici na drvetu mjesec dana. Onda na duhovno putovanje u Peru, pa na kraju na Južni pol da gledam pingvine. Ja sam jedna od onih koji se kući vraćaju samo zbog raštana.
Koje prevozno sredstvo najmanje volite?
- Ono koje nema klimu.
DA TI KAŽEM…
Kome sve ispričate?
- Nikome. Najviše psihoterapeutu, ali ne sve jer ono “gotovi smo za danas” dođe kad je najslađe.
Čemu se uvijek obradujete?
- Nije me teško obradovati. Najviše se obradujem bratu, pa i kad me tjera iz sobe jer igra igrice, zatim crtežu moje sestre Une, babinom raštanu, dobrom vinu i dobrom društvu, neočekivanom dobrom djelu bilo koga prema bilo kome.
Da li za nečim žalite?
- Ne, ali ako mi se omakne otrijeznim se pomišlju na mudre riječi mog druga glumca: “Živim ovaj život prvi put, pa i da pogriješim što ću sad”.
Bez čega ne možete?
- Bez pažnje i ljubavi, kao Zvončica, gasi mi se svijetlo.
Za što ste se posljednji put izvinili?
- Sebi, jer sam me uvrijedila u afektu.
SUMRAK
Koje tri želje biste tražili da Vam ispuni zlatna ribica?
- Da ne gubim čarape, štipavice i kišobrane. Sve ostalo bi bilo ozbiljno zamjeranje karmičkim procesima.
Što je najteže što ste do sada uradili?
- Održala dječiju naivnost i ljubav prema ljudima. Trudili su se da me opamete, ali ne dam se!
Kada biste saznali da Vam je ostalo samo tri mjeseca života, kako biste ih proveli?
- Zvala bih Netflix da uradim stand up specijal inspirisan ljudima koje volim. Zvao bi se “Dobro sam vam valjala”.
Kako biste voljeli da umrete?
- Dok me neko češka.
Koji bi bio Vaš epitaf?
- Počinuh.
