Sinoćni protest ispred Vlade, s obzirom na vremenske nepogode, mogao bi se nazvati početnom tačkom otpora sistemskom bezumlju koje nam servira kompletna vladajuća politička garnitura. Ovo je pokretački talas koji budi nadu da usljed nesposobnosti bezbjednosnog sektora nikada više nećemo oplakivati nevino izgubljene žrtve, njihove prerano ugašene živote, krvnički prekinute dječje snove.
Pitam se – zar je trebalo ovo da se desi kako bi se rasplamsao bunt – onaj bunt na koji mjesecima pozivamo pisanom i izgovorenom riječju, ali kao da se naš glas nije čuo. Zar je nova cetinjska rana morala da bude kap koja će preliti već prepunu čašu?
47Ako dublje promislimo, shvatićemo da nije. Bilo je i vremena, a još više povoda za organizovani otpor. I sama sam na to pozivala, bezbroj puta. U zemlji u kojoj institucije ne služe građanima, već sopstvenim interesima, nema vladavine zakona, željene pravde, nema izgradnje građanskog društva, nema civilizacijski i vrijednosno utemeljenog sistema. Da zanemarimo evropsku i antievropsku priču.
Crna Gora je u dubokoj unutrašnjoj krizi, svih oblika. Politička, društvena, bezbjednosna, institucionalna, ekonomska, i tako u nedogled. Od bezbjednosne krize na svim nivoima trenutno nema ničeg važnijeg. Zapitajmo se – želimo li zaista suštinsku promjenu sistema?
Ovom zemljom upravlja pseudo elita koja se samo formalno može nazvati vlašću.
Premijerov pres otužna je potvrda prethodno iznijete teze. Nije mi do šale, a da jeste – možda bih ovoliko nebuloza pripisala temperaturi i gripu. Nije ovo ni prvi ni posljednji put da se po funkciji premijer izruguje sa građanima, te cinično i neprimjereno razgovara sa novinarima.
Pohvalio je sve što se pohvaliti moglo. Znamo da premijer terminološki baš i nije potkovan, ali valjda zna da masovno ubistvo nije požar, pa je slučaj koji treba što brže lokalizovati. Mislili smo možda da toliko ipak zna, ali ne.
Nadalje, kritikovao je premijer predugo trajanje procedura u vezi sa provjerama Martinovića ali, kako kaže, odgovore zašto nije smješten u specijalizovanu ustanovu, daće nam Šćepanović. A Šćepanović ih, čuli smo već, ne zna, ali to su već neki za premijera sitni šumovi u komunikaciji. Spominjao je i nekakve empirijske provjere osoba sa devijantnim ponašanjem, uz pomoć NATO tehnologija, što je više zvučalo kao buncanje, nego kao najava nečeg smislenog.
A što se tiče drakonskih kazni za one koji ne vrate ilegalno oružje, ili ne prođu sve te silne provjere – znamo da je sve što Milojko kaže, ostalo samo na obećanjima. Posebno zanimljiva je hotline linija za anonimno prijavljivanje osoba koje posjeduju oružje. Kakva je to linija i da li to premijer ponovo bunca, pa je izgubio terminološki dojam sa stvarnim značenjem onoga što izgovara.
Ali, osmijeh je tu, da nas podsjeti na političko licemjerstvo onih kojima je najlagodnije upravo onda kad vam kažu da im je bilo najteže. Iz zaključaka vijeća pak proizilazi da građani mogu da prijave devijantno ponašanje bez pravnih posljedica. To je je l' te I logično, jer su nekakve sankcije za potencijalno prijavljivanje novi nonsens.
Budući da operativci nemaju kad da se bave devijantnim ponašanjem psihički nestabilnih osoba, prebaciše odgovornost na građane. Treba da izigravamo policajce umjesto policajaca i slijedimo premijerove eksperimente. Eh, zemljo besmisla.
Naš cetinjski neprebol pokazao nam je da je toj sebičnoj skupini gubitak 12 ljudskih života ravan buri u čaši vode. Upravo to je bila poenta poruke ministra Šaranovića da se možemo vratiti normalnom životu. Kakvom to tačno, u zemlji đe je svakom građaninu i svakoj građanki, na svakom mjestu, ugrožena bezbjednost.
Ali, ima premijer objašnjenje i za to – nesrećna izjava i pogrešan kontekst. Politička korektnost na nivou – tako se štiti ministar koji ga je do prije par mjeseci optuživao za izvršenje krivičnoga djela. Pomirljivo rješenje u zdravom je kompromisu, a bezbjednosni sektor pravedno partijski rasparčan i sigurnost svih nas, upravo iz tog razloga visi o koncu. Zašto – jer je policija neuka za operativni rad, indirektno je to priznao i Milojko. Imaju saznanja, ali ne i sposobnosti da pravovremeno reaguju.
Najsposobniji kadrovi revanšistički su uklonjeni. Reče premijer, najiskusniji, ali umorni operativci. Ispravnije je reći – prinudno penzionisani kadrovi. Nekakav bijes premijera prema EK zbog deficita policajaca apsolutni je nonsens i grip ga je smirio, pa će prijem novih akademaca biti regulisan bez čekanja na EK i SE, jer šta će nam, uostalom, njihovo mišljenje.
Ovakvim kadriranjem, prijem i obuka stotina ili hiljada policajaca ne bi promijenila ništa. Ne postoji sistem adekvatne obuke i komandne odgovornosti. I nije cilj zaštita građana, već poklanjanje znački po političkom ključu. Od imenovanja moreplovca na čelo ANB, nema ilustrativnijeg primjera o „ne“brizi o građanima.
Ne smijemo im vjerovati i ne smijemo stati. Ne smijemo ćutati, zbog onih čiji je glas mučki utihnuo. Zbog nas samih i naše budućnosti.
Bježanje ministra Šaranovića, znakovita je poruka da postoji nešto što ga mnogo više zabrinjava od odsjaja na naočarima tokom namještenih presova. Konačno šaljemo poruku da prepoznajemo aktere koji moraju snositi personalnu odgovornost. Premijer ipak smatra da treba odati priznanje policiji, a za odgovornost ćemo lako, tamo neđe prilikom nove rekonstrukcije.
A na čemu tačno treba da im zahvalimo – za 12 izgubljenih života, promotivne presove i sedmočasovnu nesposobnost da lociraju krvoločnog zločnika, za simulaciju redovnog stanja i poziv na vraćanje normalnom životu, za nedostatak empatije, solidarnosti, egoizam, samoobožavanje, obraz đon bez zere odgovornosti... No, moramo razumjeti i Spajića, zašto započinjati nove konflikte. Šaranović je samo nesnađen, a Balijagić i Martinović slučajevi situacionih događaja.
Inače, premijer je na pitanje novinarke o ostavci odgovorio sa „predložite je Vi“. Ovaj nivo političke nekulture i samoživosti je nezabilježen. Kad klovn nema odgovor, nevaspitanje isplivava na površinu. Taj đilkoški primitivizam ne može se zamaskirati.
Čuli smo i da je Martinović bio medicinski fenomen, pošto je ubio sestru. A da se prouči značenje termina medicinski fenomen, valjalo bi. Uveden je PDV na knjige, ali tu je internet. Sve su ovo samo dobronamjerni savjeti premijeru, da ga ja ne podučavam i zamaram vas koji ste jednako zgroženi, ima đe da se informiše.
Nadajmo se da se i v.d. direktora Lazar Šćepanović makar malo zabrinuo, zajedno s Rakonjcem, jer ih je premijer obojicu valjda nesvjesno demantovao. Martinović, dakle, suprotno izjavi Rakonjca nije taktički zaustavljen, već se dao u bjekstvo i lociran je nakon sedmočasovne potrage. Hvala policiji na efikasnosti.
Takođe, Spajić je poput Šćepanovića odgovornost sramno adresirao na građanina koji je, kako reče, bio u akutnom šoku, te je upotrebljavao lokalizme kako bi policiji objasnio đe se dogodila pucnjava. A lokalizmi su, valjda, u premijerovom rječniku, nazivi mjesta na Cetinju. Pominjao je Spajić i posttraumatski stres, pa zločin kao socioekonomski fenomen, pa bolovanja koja sa temom dodirnih tačaka nemaju. Ništa, kad prođe grip, hitan brzi terminološki i jezički kurs, jer ovo je toliko zastrašujuće da je jedan ovakav pres nemjerljivo štetan po mentalno zdravlje svih koji smo bili prinuđeni da ga pratimo.
Elem, dok Šaranović ne osjeća nikakvu odgovornost, Spajić osjeća moralnu, ekstremne vrste, ali naravno da to ne podrazumijeva i moralan čin. Što bi se oni ostavkama bavili. Ako se građanima nešto ne sviđa, tu su izbori, kao da se isti održavaju svakog dana, pa građani mogu sami da determinišu promjene shodno na primjer ovakvim situacijama.
A pritom se izborni glasovi za promjene prodaju na tezgaroškim pijacama, dogovarajući vlast suprotno volji građana.Ovaj pres, zastiđe je, poniženje za svakog zdravorazumnog čovjeka. Kaže čovjek – kakav bi to on bio premijer kad bi kritikovao policiju, te da misli da su se promjene u bezbjednosnom sektoru već desile, imenovanjem moreplovca za VD ANB, dogovorenom ostavkom brđanina i imenovanjem šćepanovića završioca dužnosti direktora UP.
Na pomen Šaranovićeve ostavke zamuckivanje. A nije li dužnost premijera, prvog među jednakima, da usmjerava, kritikuje, pa i poziva na ostavke ili ih predlaže i podnosi zahtjeve za razrješenja. Nije, jer se Spajić ipak nalazi na vrhu trgovačko-klijentelističke piramide i njegova moralna odgovornost sasvim je dovoljna, jer je sve drugo Andrijin kontrolni domen. E pa neće biti da je tako. Vakat je za buđenje i dostojanstveni otpor.
Lavina psihopatskih i prijetećih komentara koja u cetinjskim tragedijama tipičnim mrziteljskim govorom sugeriše na priliku za nasilnu asimilaciju i preuzimanje teritorije bez ispaljenog metka, ne dolazi samo iz susjedstva. Zagledajmo se u svoje kvislinško dvorište, koje ovih dana zasipa javnost istim poganim psihotičnim ispadima. Ne čine to javno, već preko botovske mreže.
Zato neka Spajić nervozu zbog dezinformacija koncentriše na sopstveno okruženje, možda i pronađe uljeza – krivca. Uglavnom, građani nijesu prioritet, već njegovo brojno lično obezbjeđenje, a matematika mu nešto i ne ide kad se postave nezgodna pitanja. Možda bi Krvavac znao odgovor, a možda ih ni on nije brojao. Radoznali novinari svašta pitaju.
Dozvolimo li im da rekonstrukcijam grade sistem kakav su namjerili, bezbjednosni sektor doživjeće totalno potonuće, a sa njim i Crna Gora. Zato je otpor jedina opcija. U neđelju, znamo đe treba biti. Spasimo ovo što se iz sadašnjosti spasiti može. To je i dug prema onima koji bi željeli, ali više ne mogu da dignu glas.
Zato govorimo mi, u ime svih njih, nezaustavljivo, do kraja, dok svi odgovorni ne budu procesuirani i njihova odgovornost preispitana. Ovo je naša dužnost, obaveza, jedini put ka svjetlosti na kraju ovog mračnog tunela. Hrabro i smjelo, za perspektivnu i sigurnu budućnost, za bezbjednu i suverenu državu, oslobođenu nacipopulizma.
Za čekanje više nemamo izgovor, jer beskrupuluznim politikantima građanski moramo pokazati đe im je mjesto i da prostora za bijeg od odgovornosti nemaju. Bunilo je predugo trajalo, vakat je za buđenje.
