Ivan Bjeković je gitarista i glas podgoričkog akustičnog dvojca Pluton. Muzika je, za njega, više od umjetnosti. Ona je, prema njegovim riječima, put u nepoznato.
Sa 12 godina dobio je klasičnu gitaru, a od tada, kako kaže, kreće avantura samostalnog proučavanja instrumenata pa danas svira i klavir, usnu harmoniku, a od nedavno uči da svira i saksofon uz napomenu, dodaje on, da spisak nije zaključen.
Veliki iskorak na muzičkoj sceni napravio je 2021. kada je objavio album prvijenac “Dosta je”. Od tada je izbacio u etar i nekoliko singlova. Pored muzike, uspješan je pravnik i fitnes trener.
Rođen je u Podgorici.
BUĐENJE
Što Vam nedostaje iz vremena kada ste bili dijete?
- S godinama čovjeku sve više nedostaju one stvari koje mu životne okolnosti skraćuju ili oduzimaju – osjećaj bezbrižnosti i sloboda koju pruža djetinjstvo u istraživanju svijeta.
Nedostaje mi druženje koje je danas teško uočiti – ispred zgrade sa društvom iz komšiluka, bez mobilnih telefona, uz igru (10-9, žmurke i druge koje su bile neizostavan repertoar u dvorištu škole…).
Što najviše volite u tome što ste odrasli?
- Sve što sam proživio do sada postalo je neizostavni dio mene. To me je učinilo osobom kakva jesam danas. Posebno bih izdvojio veliko iskustvo stečeno kroz različite životne izazove i okolnosti, koji su mi priuštili mogućnost spoznaje života i naučili me da uvijek osjećam zahvalnost za sve što mi život pruži.
Volim svoju empatičnost. Tu osobinu smatram veoma plemenitom i neophodnom za bolje društvo.
Za koji Vaš talenat smatrate da nije došao do izražaja?
- To su košarka i informacione tehnologije. Košarkom se manje bavim u posljednje vrijeme, ali je košarka ostala moja velika ljubav.
Sa druge strane, informacione tehnologije su neizostavni dio naših života, pa su računari i mobilni uređaji uvijek privlačili moju pažnju radi istraživanja. Završio sam i nekoliko kurseva vezanih za IT, ali će to ipak ostati samo moj hobi.
Koju svoju osobinu smatrate najgorom?
- Trenutno mi je u fokusu prevazilaženje potrebe da ispravljam stvari koje je nemoguće promijeniti. Sve je manje takvih situacija, uspješno se snalazim u tome, ali još nisam dostigao željeni nivo.
Svi smo po prirodi pravdoljubivi, dotiču nas različite okolnosti iz okoline, ali je veoma bitno da se posvetimo samo onim stvarima koje možemo promijeniti i koje se tiču naših života u društvenoj zajednici.
Što najviše cijenite kod drugih?
- Iskrenost, autentičnost i lojalnost.
U OGLEDALU
Kako bi se zvala Vaša filmska biografija i ko biste voljeli da glumi Vas?
- Naziv filmske biografije bi bio „Vatra i led“, a Hoakin Finiks u glavnoj ulozi.
Kako biste nekome, preko telefona, u pet riječi opisali sebe?
- Komunikativan, iskren, kreativan, lojalan i karakteran.
Kako biste opisali sebe da ste hrana?
- Pileće bijelo u sosu.
Koju moć super-junaka biste voljeli da imate?
- Teleportovanje bi mi dobro došlo. Volim da putujem i ta moć bi mi omogućila da brže dođem do svih destinacija koje bih volio da posjetim.
Sa kojom ličnošću, stvarnom ili izmišljenom, biste se zamijenili na jedan dan?
- Mijenjao bih se na jedan dan sa Džejmsom Hetfildom, pjevačem i gitaristom grupe Metallica. I da to bude na dan koncerta.
SVAKODNEVICA
Što radite nedjeljom poslijepodne?
- Tokom zimskih, hladnih i kišovitih dana, uglavnom sa svojom ljepšom polovinom gledam neku seriju/film, čitam knjigu ili obilazimo porodicu, dok tokom ljepših dana vikend volim da provedem u porodičnoj vikendici van grada, gdje uživam u čarima prirode ili vozim biciklo.
Koja pjesma Vam je uvijek u vrhu liste omiljenih?
- Mnogo je pjesama koje volim da čujem i više puta vezano. Trenutno bih posebno izdvojio pjesmu grupe Silente, koju najviše slušam proteklih dana - „Poljubi me za kraj“.
Koja knjiga/predstava/film je, u posljednje vrijeme, na Vas ostavila najsnažniji utisak?
- Nedavno sam završio knjigu od Knuta Hamsuna “Krug se zatvara” i preporučio bih svima da je pročitaju.
Što se tiče filma, sve teže pronalazim onaj koji može da mi zaokupi pažnju, ali me je posebno iznenadio i oduševio „Openhajmer“, pa mogu reći da je vrijedno pogledati ga.
Gdje biste voljeli da otputujete?
- Indija, Tibet, Kina, Japan ili Rusija.
Koje prevozno sredstvo najmanje volite?
- Automobil u gradskom saobraćaju, a naročito u periodu poslije radnog vremena.
DA TI KAŽEM...
Kome sve ispričate?
- Porodici, ljepšoj polovini i najbližim prijateljima.
Čemu se uvijek obradujete?
- Malim znakovima pažnje.
Da li za nečim žalite?
- Ne, naprotiv. Smatram da se sve u životu desilo u pravom trenutku i sa određenim razlogom na traci mog postojanja.
Bez čega ne možete?
- Bez porodice, ljubavi, dubokoumnih razgovora, treninga i muzike.
Za što ste se posljednji put izvinili?
- Izvinjavanje smatram veoma ljekovitim i zdravim gestom u međuljudskim odnosima. Posljednji put sam to uradio zbog kasne poruke.
SUMRAK
Koje tri želje biste tražili da Vam ispuni zlatna ribica?
- Dobro i vječno zdravlje za mene, porodicu i voljene.
Što je najteže što ste do sada uradili?
- Rekao bih da je to regulisanje tjelesne mase i pretjerane gojaznosti. Gubitak 50 kilograma je svakako jedan od mojih najvećih životnih uspjeha i satisfakcija, jer se moj život u potpunosti promijenio. Bilo je jako teško i izazovno promijeniti svoje navike i suočiti se sa unutrašnjim nemirima.
Kada biste saznali da Vam je ostalo samo tri mjeseca života, kako biste ih proveli?
- Uobičajeno, kao i do sada. U krugu porodice, voljene osobe i prijatelja, u konstantom zagraljaju i razgovoru.
Kako biste voljeli da umrete?
- Na spavanju, sa mirom u duši. Nemam strah od smrti, jer je to samo dio ciklusa u beskonačnom putovanju duše.
Koji bi bio Vaš epitaf?
„I te noći kada izdahnem,
zadnje pivo za tebe popijem,
i na nebu tom na koje idem ja
sija moja Zvezda Crvena.“
