Profesor beogradskog Univerziteta, Ivan Videnović u intervjuu za Portal Analitika ocjenjuje da su protesti širom Srbije antizapadni, desničarski i proruski, te su kao takvi, podvlači, suštinski u interesu Kremlja i Aleksandra Vučića.
Naglašava i da Memorandum o kritičnim sirovinama ne označava Vučićevo približavanje Zapadu, već dugoročan strateški iskorak Evrope prema Srbiji.
Upozorava da je deklaracija sa Svesrpskog sabora, koja je nedavno usvojena u srpskom parlamentu daleko opasniji dokument od nezvaničnog memoranduma SANU s kraja prošlog vijeka. Ukazuje da je cilj Beograda uspostavljanje trajne korupcionaške vlasti u Crnoj Gori, ali smatra daporučuje da unutar aktuelne vlasti i SPC nema političke inteligencije za njegovo ostvarenje.
Dugoročni strateški sporazum na decenijskoj skali
Govoreći o Memorandumu o kritičnim sirovinama koji je 19. jula potpisan između Srbije i Evropske unije, sagovornik Analitike naglašava kako je potpuno uvjeren da je Zapad rukovođen strateškim i dugoročnim, a ne kratkoročnim taktičkim interesima.
„Na toj, strateškoj ravni, ishod rata u Ukrajini daleko nadilazi sve ostale interese, a pogotovo stanje demokratije u jednoj od zemalja kandidata za članstvo u EU. Pogotovo u situaciji u kojoj alternativa u opoziciji ne pokazuje nikakve naznake suštinski drugačije spoljne i regionalne politike od aktuelne vlasti. Rekao bih da je na tom, strateškom nivou, Zapad zadovoljan ponašanjem Srbije prema ukrajinskoj krizi“, ocjenjuje Videnović.
9Prema njegovim riječima, uprkos neusaglašenosti spoljne politike sa EU i neuvođenju sankcija Rusiji, očigledno je da je ovo vrijeme kada se više cijene djela i konkretni doprinosi, a manje politička opredjeljenja.
„A u tom segmentu je opet očigledno da isporuka srpskog oružja i municije Ukrajini ima veću težinu od proruskog narativa koji vlada u srpskom mejnstrimu“, podvlači Videnović.
Ukazuje da tako treba posmatrati i Memorandum o razumijevanju i saradnji u oblasti kritičnih sirovina.
„To je dugoročni, strateški sporazum EU i Srbije, na skali decenija koje dolaze, a u kojima će se vlasti mijenjati. Po prvi put je EU prepoznala u Srbiji nešto što joj je potrebno i zbog čega želi Srbiju u svojoj orbiti i u svom sastavu. Ne zavaravajmo se, svaka nova istočnoevropska članica EU je imala da ponudi nešto što EU želi i zbog čega je strateški važno da se integriše u EU. Po mom mišljenju, ovaj memorandum za Srbiju ima značaj Ugovora o Evropskoj zajednici za ugalj i čelik iz 1951. godine, na čijim temeljima je nastala Evropska unija“, podvlači naš sagovornik.
Stava je i da će se partnerstvo Evrope sa političkim snagama u Srbiji u narednom periodu procjenjivati shodno njihovom odnosu prema tom strateškom dokumentu.
Vučić primoran na saradnju sa Zapadom
Videnović ističe da potez Zapada možda jeste kompenzatorna igra sa Vučićem ali, kako podvlači, njen smisao nije kupovina regionalnog mira.
„Neće se ništa više dati Vučiću. Ako je kompenzatorna igra, ona može biti samo oproštaj Vučiću dugova koje je već napravio. A to je, prije svega, teroristički napad u Banjskoj i obilje dokaza da je država Srbija bila uključena u taj napad“, izričit je sagovornik Analitike.
Dakle, kako dodaje, kompenzacija može biti u tome da Srbija neće biti označena kao država sponzor međunarodnog terorizma.
„U tom smislu, rekao sam već to javno, ovo nije Vučićev sporazum. On je primoran na njega, kao i na svaki korak saradnje sa Zapadom do sada“, napominje Videnović.
Ističe i da Rio Tinto nije Vučićeva borba.
„Protivnici rudarstva u Srbiji rade u njegovom interesu i interesu Kremlja, a to je udaljavanje Srbije od Evrope“, ukazuje Videnović.
Upitan da li je saglasan sa ocjenama jednog kruga analitičara koji smatraju da će Zapad zarad litijumskog profita progutati priču o faktoru regionalne stabilnosti i Vučiću dati odriješene ruke, Videnović ukazuje na važnost povratka strateškom aspektu.
„Šta je to strateški Vučić dobio od Zapada u posljednjih osam godina intenziviranja nacionalističkog karaktera vlasti i projekta Srpskog sveta? Kosovo uspješno zaokružuje svoju državnost, a Dodik je pod pomnim monitoringom garanta Dejtonskog sporazuma i Republika Srpska je daleko od neizvjesne avanture o razdruživanju od BiH“, ocjenjuje sagovornik Analitike.
Bolna politička regresija Crne Gore
On naglašava da je bolna politička regresija u Crnoj Gori koja je došla sa promjenom vlasti 2020. godine, ali je ta vlast, kako navodi, u kontinuitetu slaba.
„Dovoljno jaka da nanese malu, ali ne i veću međunarodnu političku štetu. Prebacivanje odgovornosti na EU i Zapad je zabijanje glave u pijesak. Greške su u nama. Zašto u suverenističkom bloku u Crnoj Gori imate krizu liderstva i kako se dospjelo u situaciju da priželjkujemo još jedan povratak Mila Đukanovića iz političke penzije, kako bi se Crna Gora vratila na evropski kolosjek“, pita Videnović.
Mediokritetska i oportunistička opozicija pomaže Vučiću
Komentarišući proteste koji se organizuju širom Srbije, sagovornik Analitike smatra da su antilitijumski protesti desničarski, antizapadni i proruski.
„Naravno da opozicija nema podršku Zapada za ove proteste jer nema definisanu politiku, mediokritetska je i oportunistička, željna priključivanja ma kakvim protestima protiv Vučića, bili oni prouzrokovani nasilničkom i kriminalizovanom ratno-huškačkom atmosferom u društvu koja je dovela do stradanja djece u „Ribnikaru“ prošle godine, ili približavanjem EU kroz taj „litijumski sporazum“ ovog ljeta“, podvlači Videnović.
Stava je da su ovi protesti suštinski u interesu Kremlja i Vučića.
„On se ovog ljeta udobno zavalio i gleda kako drugi rade za njega, nakon čega će reći – „nema ništa od memoranduma sa EU, narod je protiv“, naglašava Videnović.
Kako napominje, Vučićev dugoročni opstanak na vlasti omogućava samo odustajanje Evrope od Srbije i potpuni prekid euroatlantskih integracija, u čemu mu, kako ukazuje, upravo opozicija trenutno pomaže.
Ulicama se valjaju mase u korist Kremlja
Videnović ističe da je izostanak ruskih reakcija nakon potpisivanja Memoranduma očekivan, jer, kako navodi, sporazum ne označava Vučićevo približavanje Zapadu, nego približavanje Evrope, njen iskorak ka Srbiji.
„Zato su pustili sve svoje kvislinške snage da organizuju proteste i narodnim plebiscitom odbace Evropu. Imaju svoje ljude u samom srcu srpske vlasti i organizacije antilitijumskih protesta, poput ovog smijenjenog SPS-ovog direktora JP „Srbijašume“, koji je poznat po nošenju simbola Z ruske agresije na Ukrajinu i po udruženju za zaštitu prirode „Naša Drina“. Ulicama se valjaju mase u vašu korist, šta možete poželjeti bolje od toga“, kategoričan je sagovornik Analitike.
Kleronacionalistička radikalska platforma zvanična politika Srbije
Govoreći o skupštinskom usvajanju deklaracije sa Svesrpskog sabora, Videnović podsjeća da je politička grupacija kojoj pripada u nekoliko navrata pokušala da upozori na opasnost od njenog usvajanja u parlamentu Srbije, čime ona postaje i zvanična srpska politika.
„Deklaracija je prepuna subverzivnih političkih koncepata, počev od principa rodne umjesto političke nacije, i time nacije mimo i izvan granica države – što je suprotno temeljima evropskog mirovnog projekta i evropskih integracija, preko implicitnog stava o neprihvatanju postojećih međudržavnih granica na Balkanu, isticanja posebne uloge Srpske pravoslavne crkve, ugroženosti svega što je srpsko nasljeđe ukoliko nije pod kapom srpske države, pa sve do pojedinačnih sektorskih politika kojima se, u ovom slučaju konkretno narušava politički suverenitet BiH“, ističe naš sagovornik.
Videnović upozorava da je deklaracija kao takva daleko opasniji dokument od Memoranduma SANU, koji je, podsjeća, kao nezvaničan dokument postao politička podloga rušenja Jugoslavije i ratova na Balkanu krajem prošlog vijeka.
„Pokušali smo da apelujemo na međunarodne aktere da se izvrši pritisak da ne dođe do usvajanja ove Deklaracije u parlamentu Srbije. To je propušteno, i sada imamo kleronacionalističku radikalsku platformu kao zvaničnu politiku Srbije i obavezu svih državnih organa da je sprovode. To je samo još jedan dokaz da je Srbiji potreban kompletan politički reset, promjena političke paradigme, potpuno napuštanje svake veze sa političkim nasljeđem Ćosića, Miloševića i Šešelja“, izričit je Videnović.
On poručuje da je Srbiji potreban 6. oktobar, ne kao revolucionarna pravda, već kao dan rađanja jedne potpuno nove Srbije, rasterećene staljinističkog, nacionalističkog i klerikalnog nasljeđa od 1989. do danas.
Bez principa „država je nacija“ ne može se nastaviti put evropskih integracija
Upitan da li je saglasan sa sve glasnijim stavovima da je rekonstrukcijom crnogorske Vlade započet projekat etnofederalizacije, kojim se stvaranjem narodne Vlade pokušava stvoriti država naroda, umjesto države građana, sagovornik Analitike napominje da ne postoje prosperitetne države konstitutivnih naroda.
„Bez principa „država je nacija“ ne može se nastaviti put evropskih integracija. Vraćanje jedne političke nacije, koja je kao takva postigla značajne korake u euroatlantskoj emancipaciji, u plemensko ustrojstvo je zločinački naum podstaknut iz Beograda, sa ciljem formiranja Republike Srpske Crne Gore, u kojoj bi trajno bila uspostavljena korupcionaška vlast nekog crnogorskog Dodika, potčinjenog Beogradu“, upozorava Videnović.
Ukazuje da je u pitanju projekat koji se temelji na podjelama o kojima je toliko puta bilo riječi, a koje je zacementirala Srpska pravoslavna crkva, posebno od 2020. kada se, kako napominje, proglasila crkvom samo srpskog naroda u Crnoj Gori.
„Ipak, težak je to cilj i mislim da ne postoji politička inteligencija ni u sadašnjoj vlasti Crne Gore, ni u SPC, koja bi ga sprovela u djelo“, poručuje Videnović.
Pad rejtinga PES-a dovešće do političkog pregrupisavanja
Sagovornik Analitike ocjenjuje da crnogorska vlast, sastavljena od načelno proevropskih, rusko-četničkih i manjinskih stranaka ne može biti ni stabilna, ni dugog vijeka.
„Rezolucija o Jasenovcu Skupštine Crne Gore, koja sa tim zločinima niti ima previše veze, niti je bila potrebna u ovom trenutku, donijeta je sa jasnim jedinim ciljem narušavanja crnogorsko-hrvatskih odnosa. Na stranu sada to da li je reakcija Hrvatske opravdana ili ne, očigledno je da su donosioci rezolucije računali na negativnu reakciju i namjerno je proizveli“, podvlači Videnović.
Kako naglašava, očekuje da će iskušenja pred kojima će se naći Crna Gora i pad popularnosti PES-a, biti takvi da će nametnuti pregrupisavanje na političkoj sceni i logične saveze proevropskih i suverenističkih snaga.
„Samo takvi savezi, koji u prvi plan stavljaju interes države i građana, a u drugi crnogorsko ili srpsko etničko porijeklo, mogu dovesti do stabilne Vlade, koja će uspješno okončati evropski put Crne Gore započet 2006. godine. To će istovremeno biti i najveći stimulans evropskim integracijama za čitav region, a pogotovo za Srbiju koja je trenutno naizgled beznadežno zaglavljena u nacionalističkom i antievropskom narativu“, zaključuje Videnović.
