Novinar Đorđe Đukić rođen je 16. novembra 1997. u Baru. Veliki je lokal patriota i najviše na svijetu, kako kaže, voli grad pod Rumijom.
Osnovnu školu i Gimnaziju “Niko Rolović” završio je u rodnom gradu. Položio je ispite na osnovnim i specijalističkim studijama na Fakultetu političkih nauka, odsjek Novinarstvo i priprema specijalistički rad.
Počeo je da zarađuje od novinarstva još kao student. Novinarstvo, kaže, voli od malena. Prve novinarske korake napravio je u osnovnoj školi gdje je bio član redakcije “Val”.
U srednjoj školi interesovao se za radio kao medij i prve ozbiljnije korake u novinarstvu napravio je u lokalnoj televiziji “Korona”. Kasnije se na studijama opredijelio za Studentski radio “KRŠ”.
Nakon šest godina rada na radiju, odličio se za televiziju i uspješno se već nekoliko godina bavi TV novinarstvom. Radio je u Novoj TV, gledaoci su nakon toga imali priliku da ga gledaju na Televiziji E, a odnedavno je zaposlen u RTNK.
Duže od godinu živi u Nikšiću koji je, tvrdi, zavolio kao svoj grad. U daljoj budućnosti se, ipak, vidi u svom rodnom Baru. Ima želju da se jednog dana, sa bratom Bojanom, bavi i ugostiteljstvom.
BUĐENJE
Što Vam nedostaje iz vremena kad ste bili dijete?
- Bezbrižnost. Nedostaju mi porodični ručkovi, miris đedovih starih novina, časopisa i razgovori sa njim.
Nedostaju mi žmurke, kule, sve ostale igre i neiskvarena druženja ispred zgrade.
Što najviše volite u tome što ste odrasli?
- Ne obožavam to što sam odrasla osoba. Ali volim svoje vrijeme, volim što učim da volim sebe i što sebi mogu da priuštim mir i gušt.
Za koji Vaš talenat smatrate da nije došao do izražaja?
- Muziku uopšte, prije svega pjevanje. Nijesam na vrijeme upisan u muzičku školu, iako sam talentovan. Ali, planiram u bliskoj budućnosti da naučim da sviram gitaru!
Koju svoju osobinu smatrate najgorom?
- Rijetko kada “ispečem pa rečem”. Mnogo sam brzoplet, često onda kažem i što mislim i što ne mislim. Radim na tome.
Što najviše cijenite kod drugih?
- Volim kada je neko prirodan, opušten i iskren.
U OGLEDALU
Kako bi se zvala Vaša filmska biografija i ko biste voljeli da glumi Vas?
- “Vječiti dječak” . Vodeću ulogu Džoni Dep, Rajan Renolds ili Džon Frensis Dejli.
Kako biste nekome, preko telefona, u pet riječi opisali sebe?
- Turi kafu pa pričamo uživo…
Kako biste opisali sebe da ste hrana?
- I slatko, ljuto i kisjelo.
Koju moć super-junaka biste voljeli da imate?
- Da mogu da se teleportujem. Tako bih iskoristio kvalitetno svaki minut u danu.
Sa kojom ličnošću, stvarnom ili izmišljenom, biste se zamijenili na jedan dan?
- Sa Njegošem.
SVAKODNEVICA
Šta radite nedjeljom poslijepodne?
- Ako je ljeto i u Baru sam, obavezno plaža. Plivanje, ronjenje, pa onda hladovina. Dio dana posvetim druženju sa majkom, pa onda i sa mojim prijateljima. Šetam najljepšim šetalištem-barskim.
Volim ponekad i da kuvam, odnosno pravim uglavnom neke slatkiše, ali i da igram tenis.
Koja pjesma Vam je uvijek u vrhu liste omiljenih?
- Uvijek najteže pitanje, jer se moje plejliste stalno mijenjaju. Posljednjih dana slušam hip-hop i dance i pop hitove sa početka 2000-ih, kako strane, tako i domaće.
Ali, recimo da mi su uvijek u vrhu omiljenih: “Anđela”- Đorđe Balašević, “Montenegro Jazz”-Perper, “Give in to me”- Michael Jackson…
Koja knjiga/predstava/film je,u posljednje vrijeme, na Vas ostavila najsnažniji utisak?
- “Pas” od Ivana Tokina i “Crnogorski roman” od Đura Radosavovića.
Gdje biste voljeli da otputujete?
- Volio bih da obiđem sve zemlje Južne Amerike.
Koje prevozno sredstvo najmanje volite?
- Motore ne podnosim.
DA TI KAŽEM…
Kome sve ispričate?
- Nikome, ali nekolicina zna mnogo.
Čemu se uvijek obradujete?
- Kada se okupim sa društvom i smijemo se bez kočnica iz duše. Svako me može obradovati slatkišima i koka-kolom bez šećera. (smijeh)
Da li za nečim žalite?
- Žalio sam što nisam cijenio trenutke i što sam težak na “volim te”. I to mijenjam.
Bez čega ne možete?
- Bez telefona i prve jutarnje kafe.
Za što ste se posljednji put izvinili?
- Za razliku od “volim te”, ođe sam baš jednostavan. Svaki dan se izvinjavam, od najbezazlenijih do najkompleksnijih situacija.
SUMRAK
Koje tri želje biste tražili da Vam ispuni zlatna ribica?
- Da mogu da se teleportujem, da imam dovoljno novca da budem dobar kao Petar Pan i da su svi iskreno nasmijani.
Što je najteže što ste do sada uradili?
- Mislim da se sve to zaboravi.
Kada biste saznali da Vam je ostalo samo tri mjeseca života, kako biste ih proveli?
- U zabavi, druženju, putovanjima, zagrljajima i osmijehu.
Kako biste voljeli da umrete?
- Ako može nešto lagano, ako sam bio dobar. Bar malo penzije da proživim…
Koji bi bio Vaš epitaf?
“Džoker je mala luda koja je drugačija od svih drugih. Nije ni tref, ni karo, ni herc, ni pik. On je smješten u istu kutiju kao i druge karte, ali im ne pripada. I zato se može ukloniti, a da nikome ne manjka” – Justejn Gorder
