Violinistkinja Verica Čuljković muzičko obrazovanje započela je sa svega četiri godine u školi za talente „Andre Navara“ u Podgorici.
Izuzetna muzička nadarenost omogućila joj je brzo napredovanje i muzičko sazrijevanje, pa je sa 16 godina, kao đak generacije u klasi prof. Nade Glomazić, završila srednje muzičko obrazovanje u istoj školi. Diplomirala je na Fakultetu muzičke umetnosti u Beogradu.
Saradnica je više ansambala u regionu, a posljednjih nekoliko godina je angažovana u Crnogorskom simfonijskom orkestru. Uz klasičnu muziku, karijeru gradi u više pravaca. Godine 2010. osnovala je gudački kvartet „Unique“, a uporedo nastupa sa mnogim bendovima ili uz pratnju live DJ setova, gdje svira solo električnu violinu.
Bavi se i komponovanjem i studijskim snimanjem, što kao plod ima desetine diskografskih naslova sa umjetnicima iz zemlje i regiona, u više muzičkih pravaca.
Značajno je pomenuti rad na muzici za film „Filmski san“ o reditelju Živku Nikoliću u kom se, pored uloge kompozitorke i violinistkinje, pojavljuje i kao glumica.
BUĐENJE
Što Vam nedostaje iz vremena kada ste bili dijete?
- Dugi odmori i bezbrižnost. I sve one stvari koje su roditelji radili umjesto mene...
Što najviše volite u tome što ste odrasli?
- Volim svoju samostalnost. Generalno je smatram jako važnom.
Za koji Vaš talenat smatrate da nije došao do izražaja?
- Pjevanje i gluma, što ne znači da neće doći do izražaja.
Koju svoju osobinu smatrate najgorom?
- Brzopletost. I to što često prekidam ljude dok pričaju.
Što najviše cijenite kod drugih?
- Iskrenost i lojalnost.
U OGLEDALU
Kako bi se zvala Vaša filmska biografija i ko biste voljeli da glumi Vas?
- “Vjerovali ili ne”. Materijala već ima dovoljno za serijal sa Hale Beri u glavnoj ulozi.
Kako biste nekome, preko telefona, u pet riječi opisali sebe?
- Umjetnica i avanturistkinja dobrog raspoloženja.
Kako biste opisali sebe da ste hrana?
- Sočno kao breskvica, neodoljivo kao hobotnica, slatko kao rafaelo kuglica i skromno kao jastog.
Koju moć super-junaka biste voljeli da imate?
- Nevidljivost.
Sa kojom ličnošću, stvarnom ili izmišljenom, biste se zamijenili na jedan dan?
- Sa sinom. Da vidim kako svijet izgleda iz njegove perspektive.
SVAKODNEVICA
Što radite nedjeljom poslijepodne?
- U ovom zimskom periodu vraćam se sa skijanja i provodim vrijeme sa sinom pripremajući se za radnu nedjelju.
Koja pjesma Vam je uvijek u vrhu liste omiljenih?
- "A Thousand kisses deep", Lenard Koen.
Koja knjiga/predstava/film je, u posljednje vrijeme, na Vas ostavila najsnažniji utisak?
- Knjiga "Problem Spinoza" Irvina Jaloma, kao i sve njegove knjige koje sam do sada pročitala.
Gdje biste voljeli da otputujete?
- U Kategat iz vremena Ragnara Lodbroka.
Koje prevozno sredstvo najmanje volite?
- Autobus i biciklo.
DA TI KAŽEM...
Kome sve ispričate?
- Svojoj sestri.
Čemu se uvijek obradujete?
- Dragim ljudima, putovanjima, a najviše zagrljajima mog sina.
Da li za nečim žalite?
- Ne žalim ni za čim. Sve je dio učenja i životnog iskustva.
Bez čega ne možete?
- Bez osmijeha.
Za što ste se posljednji put izvinili?
- Za kašnjenje na ovaj intervju. Kašnjenje je najčešći razlog mojih izvinjenja.
SUMRAK
Koje tri želje biste tražili da Vam ispuni zlatna ribica?
- Da svi moji najbliži budu zdravi, srećni i bezbrižni.
Što je najteže što ste do sada uradili?
- Svakako da je je bilo puno teških odluka kroz život i karijeru. Međutim, nemam običaj da na taj način posmatram stvari, jer kako bi rekli: "Što se mora nije teško".
Kada biste saznali da Vam je ostalo samo tri mjeseca života, kako biste ih proveli?
- Putovanja puna avantura sa što više dragih ljudi, ne razmišljajuči o "sudnjem danu".
Kako biste voljeli da umrete?
- U snu.
Koji bi bio Vaš epitaf?
- "Srešćemo se opet, ko zna gdje i kada..."
