Crna Gora ove sedmice dobiće 44. Vladu, na čijem će čelu biti lider Evrope sad Milojko Spajić, a koja će biti i najglomaznija do sada.
Vrijeme lijepih riječi, obećanja i online kalkulatora je gotovo. Triler o formiranju vlasti, u kojem je bilo svega – od optužbi o prevarama, prijetnjama i ucjenama, preko kombinovanja i najheterogenijih većina, sve do izbacivanja ljudi iz partija – završen je. Sad je jasno kako stoje stvari.
U Spajićevoj Vladi, najglomaznijoj u višestranačju, biće članovi šest partija, ali većinu neće imati bez sedme, koja će – pored Skupštine – svoj dio ministarskih funkcija i vicepremijera dobiti sljedeće godine.
7
No, ono o čemu je svih proteklih dana manje govoreno, jesu ključna pitanja kojima će nova Vlada morati da se bavi. Gotovo je nemoguće sjesti i ispisati listu svih problema sa kojima je Crna Gora danas suočena, a čije je rješavanje direktna nadležnost Vlade. Ukoliko se govori o tri ključna, gotovo je izvjesno o čemu je riječ.
Jedno se tiče standarda, ekonomije i javnih finansija, te je od suštinske važnosti za sve građane – baš kako ga je i sam Spajić predstavljao još otkad je bio u 42. Vladi. Drugo je od nemjerljivog značaja i za državu i za društvo, a odnosi se na jedini preostali neispunjeni krupniji vanjskopolitički cilj – povodom kojeg su rezultati prethodnih vlasti bili ispod svakog očekivanja. A treći – koliko god željeli da on bude vezan za oblasti od vitalnog značaja – odnosi se na aktuelnu i kratkoročnu društveno-političku temu, koja je u međuvremenu prerasla u pravu kontroverzu, a povodom koje će na kraju sve morati da ‘presiječe’ Spajić.
Sprovođenje “Evrope sad 2”, programa kojem je Spajić posvetio dvije rečenice
“Javnost je dugo bila izložena sekundarnim pitanjima a na nama je da u fokus stavimo ekonomiju i životne teme”, poručivao je svojevremeno Spajić. I uspio je u tome – ključna očekivanja od njegove Vlade tiču se ekonomsko-finansijskog segmenta, a najprije obećanih benefita po same građane, uključujući one o platama i penzijama.
Gotovo je legendarno postalo Spajićevo obećanje o prosječnoj zaradi od 1.000 eura, kao dio programa “Evropa sad 2”, kojeg do danas niko nije vidio.
Dok će građani, od uspostavljanja nove Vlade, već odbrojavati do ispunjenja tog obećanja, ono što je i dalje sasvim maglovito jeste – na koji će se način to dogoditi. Da li slijedi ukidanje doprinosa za PIO, da li će PDV biti povećan, da li će privatnicima biti uvedeni novi nameti – na ta pitanja do danas niko konkretno nije odgovorio. Ipak, ono što je jasno jeste da će realizaciju programa, šta god ona podrazumijevala, na kraju servisirati upravo – građani.
Realizacija pomenutog obećanja iz temelja bi uticala na javne finansije, no upitno je i kako bi je Spajićeva Vlada mogla sprovesti kada Crnu Goru, prema riječima odlazećeg ministra finansija Aleksandra Damjanovića, očekuje otplata oko 551 miliona eura po osnovu kreditnih zaduženja.
Pritom, ne treba zaboraviti ni to da su čelnici Evrope sad nedavno obećali i nultu stopu nezaposlenosti, što bi značilo otvaranje oko 30 hiljada novih radnih mjesta, pri čemu se ne podrazumijevaju nikakvi rezovi u javnoj upravi.
I dok je “Evropa sad 2” bio ključni Spajićev adut, a u međuremenu je njegova stranka predstavila i online kalkulator sa novim zaradama, u ekspozeu o njemu gotovo da i nema riječi.
“U dijelu poreske politike akcenat će biti na sveobuhvatnoj reformi poreskog sistema u cilju proširenja poreske baze, čime bi se stvorili uslovi za generisanje novih izvora prihoda kroz implementaciju programa “Evropa sad 2”… Ova Vlada ima konkretan cilj koji se odnosi na unapređenje standarda naših građana i to kroz sprovođenje programa “Evropa sad 2”. Tako glase jedine dvije rečenice u Spajićevom ekspozeu u kojima se pominje program kojim su faktički i ostvarili pobjedu na junskim izborima.
Stvarni povratak evropskim integracijama
Evropski integracioni procesi, što se Crne Gore tiče, gotovo su zamrli. Čuvenu frazu “lider u regionu” u novije je doba zamijenila ona o “rak rani”, a ovih dana sa zebnjom iščekujemo novi izvještaj Evropske komisije, uz pitanje da li će biti gori čak i od prošlogodišnjeg.
Pred Spajićevom Vladom tako ne stoji nimalo jednostavan zadatak – od ‘obnove’ pregovaračke strukture, preko realizacije potrebnih reformi za koje mu je potrebna i skupštinska većina ‘jača’ od proste, sve do potpune promjene pristupa. Jer, bude li, poput njegovih prethodnika, umjesto članstva u EU tumarao ka propalim lokalnim inicijativama poput Open Balkana, uz nipodaštavanje glasova iz Brisela i njihovih poruka – teško je da se može nadati bilo čemu.
U direktnoj vezi sa evropskim integracijama su i neka od gorućih državnih pitanja, čiji će teret rješavanja opet počivati na Spajiću, jer će se od njega najviše očekivati da osigura većinu čija odluka neće kasnije izazvati kontroverze. Kako bi se okončalo ispunjenje privremenih mjerila, najprije – kao ključni preduslov – moraju biti do kraja obavljena imenovanja u pravosuđu, koja nijesu bitna isključivo zbog daljeg evropskog puta, već i zbog suštinske, a ne samo formalne, borbe sa kriminalom.
U protekle tri godine, vlast se odrekla brojnih kadrova specijalizovanih za pitanje evropskih integracija jer su bili iz suprotnog tabora, a neki od kadrova ni prije ni nakon 2020. godine nijesu dobijali nikakvu šansu. No, teško je očekivati kako bi oni ovog puta mogli ući u razmatranje – prije je za očekivati da partije nove većine ponude svoja kadrovska rješenja.
Za novu ministarku evropskih poslova, Spajić je predložio članicu sopstvene partije – pravnicu, koja je do sada radila u izdavačkoj kući, u kabinetu Zdravka Krivokapića – gdje se bavila manjinskim pitanjima, po kojima se njegova Vlada baš i nije proslavila – i u Službenom listu Crne Gore, gdje je bila predsjednica Upravnog odbora. Da li je imala bilo kakvog iskustva u procesu evropskih integracija – nije poznato.
Što se regionalne saradnje tiče, teško je očekivati da bi nova Vlada mogla da napravi otklon od uticaja Aleksandra Vučića i njemu podređenih faktora iz susjedstva. Prije svega, treba imati u vidu da Vlada zavisi od podrške ZBCG. Pored toga, već smo od jednog državnika iz redova Evrope sad vidjeli kako reaguje na poruke zvaničnog Beograda, ali i onih povezanih sa njim – recimo, umjesto reakcije na posljednju izjavu Milorada Dodika, on je javnosti pokazao kako – cijepa drva.
Naravno - popis
Ukoliko je Spajić vjerovao kako će ga bavljenje problematikom koja proističe iz tradicionalnih podjela mimoići – prevario se. Zato se čini kako treće ključno pitanje za njegovu Vladu u ovom momentu nije ni infrastruktura, niti teška situacija u zdravstvu ili obimna problematika iz oblasti obrazovanja već – popis stanovništva, domaćinstava i stanova.
Za to su ‘zaslužni’ gotovo svi – i odlazeća Vlada i Monstat i opozicija. Jer, u sedmici tokom koje će pročitati ekspoze i formirati Vladu, Spajić će morati da razrješava prilično apsurdnu situaciju.
Odlazeća Vlada i Monstat namjerni su da popis počne preksjutra, opozicija i dio građana da ga bojkotuju, a Spajić da ga odloži mjesec. Ipak, za sada, kod te njegove ambicije postoji problem – dok god ne sjedne u premijersku fotelju i ne održi prvu sjednicu, on ne može imati uticaja na uredbu koja je i dalje na snazi, a od koje odlazeća vlast ne odustaje.
Stoga bi se teoretski mogla dogoditi nezapamćena situacija, ne samo u našoj državi – da odluka o odlaganju popisa uslijedi nakon što on na terenu uveliko bude u toku.
I koliko god članovi njegove Vlade pokušavali da predstave to pitanje kao statističko, a bilo je i onih koji su izbjegavali da osude poruke vjerskih velikodostojnika – jer ih nijesu “lično čuli”, ono će sačekati Spajića, a sa njim i nezadovoljstvo, kako god da odluči.
Jer, odloži li popis – čini se kako dio građana neće biti nimalo zadovoljan zbog toga. Slučajno ili ne, upravo je prekjuče jednu takvu grupu u svom kabinetu primio odlazeći premijer Dritan Abazović.
No, oroči li početak popisa na mjesec – vrlo je moguće kako će krajem novembra biti suočen sa novim gnijevom opozicije, u slučaju da ne bude ispunjeno svih 17 zahtjeva koje su ispostavili. Pritom, u takvoj situaciji, sasvim je izvjesno na kojoj će strani biti Spajić – jer, njegovi ključni saveznici upravo su ZBCG i Demokrate – što bi moglo rezultirati još dubljim jazom između vlasti i opozicije.
Upravo zbog toga, umjesto vitalnih oblasti i aktivnosti čija realizacija može trajati tokom čitavog mandata, silom prilika jedno od tri ključna pitanja koja čekaju Spajićevu Vladu – kratkoročnog je tipa.
