Pred pred biračima u Crnoj Gori u nedjelju 19. marta naći će se jedno od važnijih pitanja o kojima će odlučivati u narednih pet godina - izbor predsjednika Crne Gore. Dosadašnji razvoj situacije u zemlji pokazao je da se odavno ništa suštinski nije promijenilo - iako je 2023. godina kriza i dalje traje, evropski put zemlje je paralisan, a saga oko izbora sudija Ustavnog suda otkrila je u kakvom se zapravo stanju nalazi crnogorsko pravosuđe.
Da li je ovakav društveno-politički ambijent rezultat lošeg liderstva ili nečeg drugog, za Portal Analitika govori izvršni direktor konsultantske kompanije “Blue Coach” Srđan Vukčević.
‘’Liderstvo nije ćef HR sektora već ozbiljna tema kojom se nažalost ne bavimo. Apsolutno je politička kriza u Crnoj Gori kriza liderstva u dugom vremenskom periodu’’, smatra Vukčević.
Prema njegovim riječima, sistem je postavljen tako da najbolji ne dolaze na vrh.
“Razmislite o svojim prijateljima i garantujem vam da će mnogi od njih biti za koplje ispred većine ljudi iz političke ponude po integritetu, sposobnosti, viziji, rasuđivanju i skromnosti. Kompanije koje imaju mjerljivost i opipljivost rezultata se decenijama bore protiv loših odabira lidera'', ukazuje sagovornik Analitike.
Loši lideri se ponašaju loše zbog toga ko su i šta žele, njihovi sljedbenici imaju tendenciju da rade isto
Zamislite, dodaje, koliko je to onda teško u politici.
''Politika je jedna od oblasti gdje ne postoji mjerljivost rezultata, a političari se za kažnjivost pozivaju na građane. Građani makar iz dva razloga ne mogu to uraditi. Prvi je interes, koji neki građani mogu imati favorizujući svoje lidere. Drugi je zaljubljenost u lidera i minimizovanje njegovih nedostataka i pogrešnih odluka”, ističe Vukčević.
Napominje da nije na građanima da to rade, kao što i u organizacijama nije na kupcima i zaposlenima da daju otkaz direktoru.
“Međutim, kupci, zaposleni i građani su signal da neko nešto treba da mijenja. U kompanijama, kad se to desi, bord direktora imenuje novog direktora. U razvijenim zemljama partija razrješava svog lidera. U Crnoj Gori se to rijetko ili nikad nije desilo'', ističe Vukčević.
Zloupotreba moći
Upitan koje su glavne karakteristike političara u Crnoj Gori, Vukčević navodi da ih zaokuplja isključivo moć, te da ne biraju sredstva u znak ''makijevelističkog ponašanja''.
‘’Moć često zloupotrebljavaju, a u nedostatku institucija vide da sve prolazi i imaju osjećaj nekažnjivosti ponašanja. Uglavnom je koriste u cilju promocije sebe i svoje partije. Za većinu naših političara nema drugog cilja osim same moći. Čisto zadovoljstvo dominacije je cilj korišćenja. Ja sam naučio da se takvim ljudima ne divim niti da im vjerujem'', objašnjava Vukčević.
Naš sagovornik poručuje da bi građani stalno trebali pratiti četiri crte ličnosti koje su dio harizmatičnog klastera.
''Odvažnost koja prelazi u aroganciju, šarmantnost koja prelazi u manipulativnost, melodramatičnost koja prelazi teatralnost i histeriju, maštovitost koja prelazi u ekscentrično ponašanje. Premalo ovog i osoba može biti nevidljiva u društvu. Previše ovog i osoba pravi probleme društvu'', navodi Vukčević.
Nove političke nade, dodaje, karakteriše što su šarmantni, društveno vješti i inteligentni.
''Jedan od najvećih prevaranata u Americi u svojoj uspješnoj prijavi na Harvard, napisao je: „J… sam pametan“. Toliko su zaljubljeni u sebe da im ne treba neprijatelj - sami sebe spotaknu na kraju. Spremni su da ignorišu utvrđena pravila i propise, preuzimajući velike finansijske rizike, neustrašivo i na način koji malo ljudi može da izvede'', ističe Vukčević.
Stara garda političara je, nastavlja, mudrija i rezervisanija, manipulativnost i šarmantnost je vješto prikrivena.
''Naučili su kako da krše pravila, a da im to prolazi. Nema istrčavanja u izjavama. Kršenje pravila je prisutno u dužem vremenskom periodu, moć je davno stečena pa se stres u izjavama i nastupima manje osjeća. Poenta je da su pakovanja različita a suština ponašanja je ciljno usmjerena na moć kao svrhu po sebi a ono što ih veže je zajednički interes kad se do njega dođe'', navodi Vukčević.
Kako objašnjava, dok su novi otišli predaleko u testiranju granica, stari djeluju mirnije jer su iste - davno probili.
''Rezultat je da se i jednima i drugima teško vjeruje ali iz različitih razloga. Novima jer im iz očiju viri neodoljiva težnja za moći, a starima jer su moć zloupotrebljavali u dugom vremenskom periodu'', ističe Vukčević.
Sistem bez sistema odgovornosti
Političari u Crnoj Gori često prolaze sa iznošenjem neistina a razlog je, ističe naš sagovornik, jer je sistem postavljen tako da - nema odgovornosti.
''Nedavno smo vidjeli jedno izvinjenje od političara. To je pohvalno i važno je naglasiti da je od izvinjenja važnija ekspresija odgovornosti. Ako politička stranka toleriše ili čak podstiče svoje lidere da se koriste neistinom, to ukazuje na nedostatak etičkih vrijednosti unutar partije'', navodi Vukčević.
Korišteće neistina ukazuje na karakteristike partije - nedostatak integriteta, transparentnosti ili odgovornosti
Trenutni trend koji ne pomaže otkrivanju istine je, dodaje, korišćenje ironične razmjene, mimova, humora i nekulture.
''Iako ironija i humor mogu nekad biti dobri da alarmiraju javnost kod nas se koriste za izrugivanje i prezir prema različitosti. Devalviraju borbu za istinu i relativiziju glasove koji su razumni. To je i u svijetu veliki problem borbe između nezajažive trke i želje za lajkom i popularnošću koja je nosilac plitke i vulgarizovane poruke u odnosu na poruku koja je bazirana na činjenicama, profesionalnom integritetu i ljudskosti'', objašnjava Vukčević.
Često ćutkanje glasa javnosti pod okriljem institucija, kako ističe sagovornik Analitike, znak je da političari pokušavaju da izbjegnu odgovornost za svoje postupke ili da se sakriju iza institucija kako bi izbjegli suočavanje sa nezadovoljstvom javnosti.
Konstruktivnog dijaloga koji bi pokrenuo stvari naprijed za sve građane skoro i da nema
''Takvo ponašanje može ukazivati i na nedostatak integriteta i lojalnosti. Ono ukazuje na plasiranje neistina pratiocima da bi se podržala “moćna” vizija često bez dodira s realnošću. Jezik tada obično obiluje grandoznim izjavama: milijarde, avioni, kamioni, što bismo rekli mi Podgoričani. Prevelika ambicija stavlja liderov pohod za slavom iznad interesa i blagostanja drugih. Moja je misija, znajući to što znam, je da o tome pišem i edukujem građane kako bi ih sve mogli vidjeti mojim očima'', navodi Vukčević.
Nemoguće promjene preko noći
U susret predsjedničkim izborima zabilježene su i neke neočekivane promjene - nakon decenija iste politike odjednom se najavljuje drastična promjena. Kako Vukčević objašnjava, promjena načina rada bilo kog lidera nije jednostavna stvar - niti se može očekivati da će se desiti preko noći.
''Moj posao je da radim s liderima svuda u svijetu od Amerike do Japana na trajnoj promjeni ponašanja koja njima i organizaciji koju vode čini štetu. Niko od tih lidera nije savršen i niko nije nepopravljivo loš.
Politički lideri su i ljudi, i kao i svi mi, oni mogu da se mijenjaju i napreduju tokom vremena. Kao što sam ranije rekao, nije dovoljno samo izvinjenje već vidljivo ponašanje koje je stabilno tokom vremena i koje je istovremeno ekspresija odgovornosti i ekspresija empatije'', ističe Vukčević.
Kako dodaje, reklame i marketinške kampanje same po sebi ne mogu obrisati godine iskustva i ponašanja političkog lidera.
''One mogu pomoći da se oni predstave u drugačijem svijetlu, ali krajnju procjenu pravimo na osnovu cjelokupnog ponašanja i donošenja odluka tokom dužeg perioda vremena'', ističe Vukčević.
Grandiozne izjave radi dizanja popularnosti
Ponašanje partija i njihovih lidera, navodi Vukčević, direktno utiče na blagostanje i mentalno zdravlje građana koji nakon svih ''promjena'' bez suštinske promjene, mogu biti jedino sluđeni.
''Uglavnom je to zato što političari pokušavaju da manipulišu javnim mnjenjem i osvoje političku podršku. Oni koriste grandiozne izjave da bi se izbjegao uvid u to što rade ili da bi se podigla popularnost prije izbora, a često prećutno sugerišu smanjenje odgovornosti.
Građanima je često teško razbiti pregršt neistina, poluistina i propagandne retorike koji se koriste da bi se sakrile stvarne okolnosti. Nažalost, mnogi će ljudi biti žrtve ove vrste obmane ako ne budu pažljivo čitali između redova i provjeravali činjenice'', ističe Vukčević.
U crnogorskoj politici duboko ukorijenjeno međusobno nepovjerenje - zajednički interes političko preživljavanje
Kako komentariše Vukčević zbog agresivnog bombardovanja tvitovima i mora često kontradiktornih saopštenja, jako je teško raznanti šta je istina.
''Mi smo stalno bombardovani raznim spinovima, informacijama, poluistinama i neistinama. Postoji jedna rečenica dobitnice Nobelove nagrade za književnost Vislave Šimborske: “Tu je dosta svega, da je ništa jako dobro sakriveno.”
Prema tome, važno je da koristimo pouzdane izvore informacija i da se ne oslanjamo samo na jedan izvor. Kritičnost i analitičnost u odnosu na informacije koje se prezentuju i razumijevanje interesa koji stoje iza tih informacija su baš važni'', poručuje Vukčević.
Previše samopouzdanja vuče u arogantno ponašanje
Zbog svega što dešava na javnoj sceni može se steći utisak da više nema apsolutno nikakve odgovornosti za bilo šta. Kako objašnjava Vukčević, naši politički lideri su uopšteno previše samopouzdani što ih, kaže, vuče u arogantno ponašanje.
''Kad se to desi mogu imati neprikladan osjećaj sigurnosti, a to povećava vjerovatnoću kontraproduktivnog i rizičnog ponašanjima. Kako ja volim da kažem, tada iskaču iz šina, isklizavaju. Taj efekat isklizavanja se prenosi na sve građane'', ističe sagovornik Analitike.
Sve to, kako dodaje, praćeno je kompleksom nadmoći koji oni imaju u odnosu na druge.
''Kada osjećate da ste bolji od drugih, vaš osjećaj prava nadmašuje bilo kakav osjećaj krivice i kajanja. Skromni lideri su manje skloni varanju. Nama su potrebni stabilni, pomalo “dosadni” lideri, žestoko takmičarski orijentisani a skromni. Do sad se pokazalo da se ovi naši takmiče ko je veća legenda u sopstvenim očima'', ističe Vukčević.
Stava je da se problem može riješiti jedino ako bi na pozicijama moći bilo manje manje arogantnih, sebičnih i manipulativnih ljudi.
''Način na koji ih biramo od presudne je važnosti. Manje na osnovu popularnosti i populizma a više na osnovu efektivnosti tj. sposobnosti postizanja rezultata s timovima koje vode a koji su mjerljivi i tačno prikazani. Kao i u biznisu, sportu, životu tako i u politički lideri moraju imati integritet (što govore to i rade), viziju (ideju kako naprijed), stručnost (dokazano je da zna o čemu priča), rasuđivanje (odluke koje donosi su muzika za zdrav razum a ne sludjivanje), skromnost (nema lične legende i greškama se pristupa otvoreno kroz dijalog i inkluziju svih strana) i takmičarski duh (pasija da se ide naprijed i gura naprijed i kad drugi ne bi gurali). Sve ovo je jednostavno kad o tome pišem, a đavolski teško da se živi'', zaključje Vukčević.
