O liderstvu, manama i benefitima lidera u Crnoj Gori se, nažalost, gotovo i ne priča. Dnevna politika, društveno-naučna ostvarenja, kurs i napredak zemlje, pa čak i privatno zadovoljstvo radnim uslovima i ambijentom, korijene povlači iz adekvatnog i kvalitetnog liderstva.
Da će se stvari drastično promijeniti i da ćemo svjedočiti vaskrsnuću naše zemlje, obećanje, su građani dobili prije 14 mjeseci. Međutim, sveobuhvatna dešavanja gotovo svakodnevno šalju potpuno drugačiju sliku.
O liderstvu i tome šta čini pravog lidera, razgovarali smo sa Srđanom Vukčevićem, izvršnim direktorom konsultantske kompanije Blue Coach, koja radi sa privatnim i javnim organizacijama na otklanjanju psiholoških barijera koje utiču na performanse lidera i njihovih timova.
Rezultati timova „praznih odijela“ služe za ličnu promociju
Kako Vukčević objašnjava za Portal Analitika, njegova jednostavna definicija liderstva je sposobnost: a) angažovanja i razvoja direktnih izvršilaca; (b) izgradnje timova visokih performansi i (c) postizanje rezultata.
''Većina pristupa liderstvu usredsređuje se isključivo na prvi aspekt i potpuno zanemaruje druga dva. Lideri koje zovemo “prazna odijela” jako dobro rade prvu komponentu, ali rezultati koje su postigli njihovi timovi služe za ličnu promociju i bogaćenje, a ne za poboljšanje tima ili organizacije. Posljedice njihovih odluka u srednjem i dugom roku mogu biti katastrofalne za sistem bez obzira na sladunjavost trenutne ponude i obećanja. U ovome su najbolji, naravno, političari - demagozi. Ako nema nekog da im stane na put, te organizacije i države srljaju u propast'', kazao je Vukčević.
Ovakve političare, kako dodaje, najlakše je prepoznati kada im se ukaže na greške.
Liderstvo u proteklih godinu odlikovala skoro potpuna gluvoća na povratne informacije da nešto treba da se mijenja u pristupu
''Nije to lak zadatak, niti je to lako uvidjeti zbog ličnosti koju oni imaju a koja je prvenstveno obojena šarmantno-manipulativnim ponašanjem, slatkorječivošću i iluzijama koje najviše pogađaju obespravljene na bilo koji način. Prvi znak da je to u pitanju jeste kada im se ukaže na greške - nastupa panika, osvetoljubivost, žigosanje i targetiranje onih koji pokušaju da ih zaustave u naumu. Da li je nešto predlog, molba ili je u pitanju naredba ne zavisi od toga koliko neko to lijepo i slatkorječivo kaže već kako reaguje kad mu kažete “NE”, ističe Vukčević.
Kako napominje, o liderstvu i njegovim posljedicama se, nažalost, uopšte i ne govori, naročito ne iz ugla prakse i nauke. Upitan da prokomentariše da li su novi politički lideri u Crnoj Gori za ovih godinu i nekoliko mjeseci uspjeli da polože ispit i opravdaju sopstvene riječi, naš sagovornik poručuje da se stiče utisak da se radi o iznuđenom rješenju.
''Da je u protekle tri decenije bilo više diskusije na temu liderstva, možda ne bismo bili u situaciji u kojoj smo sada. Utisak je da su trenutni lideri bili iznuđeno rješenje i da su se na ovim pozicijama učili i vježbali liderstvo. Nije to samo po sebi loše ukoliko ste u srednjem menadžmentu neke firme označeni kao liderski talenat. Međutim, ovdje je u pitanju država i Vlada'', kazao je Vukčević.
Važnija reputacija nego što neko misli o sebi
Prebacivanje krivice, čini se da je glavni adut nove liderske realnosti u Crnoj Gori. Ovaj način ponašanja prema ocjeni našeg sagovornika šalje jednostavnu poruku - drugi su nebitni i nepametni.
''Ono što je odlikovalo liderstvo u proteklih godinu dana jeste skoro potpuna gluvoća na povratne informacije da nešto treba da se mijenja u pristupu. Donošenje odluka bez uključivanja ljudi na koje se te odluke odnose, jedan je od ključnih razloga zašto je došlo do liderskog posrnuća i neuspjeha. Poruka koja se šalje je poruka da su drugi nebitni i nepametni'', ocjenjuje Vukčević.
Kako dodaje, lider iz svog ugla to može posmatrati kao da se “nema vremena” i “odlučnost je važna”.
''Međutim, zaboravili su na ključnu stvar a to je da je za uspjeh u poslu i životu važnija reputacija nego to što neko misli o sebi. Slušajući javne ličnosti posljednjih mjesec dana reklo bi se da im je teško da razumiju da ih oni koji donose odluke o njima vide drugačije od toga kako oni sami sebe vide. Oni su se sve vrijeme obraćali javnostima za koje su vjerovali da će im donijeti korist u njihovom budućem liderskom pohodu a zaboravili su koja javnost o njima odlučuje - ovdje mislim prvenstveno na Parlament'', ističe Vukčević.
Igra na emociju po ustaljenoj matrici
Ustaljena matrica ponašanja novih političkih lidera je, čini se, bjekstvo od odgovora uz promjenu teme na ranija dešavanja i prethodnike. Takav stil vođstva je, prema riječima našeg sagovornika, igra na emociju.
''To je dio populističkog repertoara i traženje podrške od nekog ko u ovom trenutku ne odlučuje o vama. Lideri i demagozi pokreću druge pomoću emocija. Nažalost, ponovo se suočavamo s uznemirujućom činjenicom da su kroz našu istoriju demagozi i diktatori tu istu sposobnost koristili za žalosne ciljeve. Okupili bi bijesnu rulju oko dirljive, ali destruktivne poruke“, kaže Vukčević.
Dodaje i da u tome leži ključna razlika između lidera i demagoga.
„U poređenju s liderima, demagozi šire vrlo različite emocionalne poruke, one koje izazivaju negativne emocije, posebno mješavinu straha i ljutnje: prijetnju za "nas" od "njih" i strah da "oni" će uzeti ono što "mi" imamo. Njihova poruka ih ne ujedinjuje u zajedničkom cilju, već polarizuje ljude. Takvi lideri grade svoju platformu za djelovanje na negativnoj vibraciji uznemirujućih osjećanja preživljavanja “bori se ili bježi” koja šalju informaciju mozgu kad se ljudi osjećaju ugroženo ili bijesno'', ističe Vukčević.
Politika je demagogu prirodno okruženje
Demagogija, kako pojašnjava, čini svoju čaroliju kroz destruktivne emocije.
Treba biti trezven i razbijati čari manipulativnih lidera
''Srećom, demagog je rijedak tip u poslu; politika je demagogu prirodno okruženje. Liderstvo izgrađeno na negativnoj emociji - na primjer, njegovanje straha ili mržnje prema nekom "neprijatelju" - predstavlja jeftin trik, brz i prljav način mobilizovanja masa prema zajedničkom cilju. Ovih dana ponovo svjedočimo koliko je relativno lako navesti ljude da mrze ili se boje nečega zajedno“, primjećuje naš sagovornik.
Iz biološke perspektive, kako dodaje, te su emocije osmišljene za kratke, intenzivne navale energije koje bi trebalo da nas pripreme za borbu ili bijeg.
„Ako traju predugo ili su kontinuirano izazvane, iscrpljuju nas ili nas polako sagorijevaju. Ljutnja ili strah, dakle, mogu sprovesti demagoge kroz dnevnu krizu, ali oni su kratkotrajni motivatori'', ističe Vukčević.
Put do brzih poena
Nerijetko su u prethodnom periodu naši lideri donosili ključne odluke, koje ni sami nisu poštovali. To je, kako naš sagovornik ističe, put do brzih poena koji idu na štetu zajednice.
''Teško je zamisliti da je bilo koji atribut liderskog talenta univerzalno koristan ili oslobođen negativnih posljedica, posebno kad je manifestovan do ekstrema. Ponekad, tamna strana talenta može imati koristi za individuu ali na trošak drugih. Na primjer, neiskrenost (odsustvo integriteta u ovom slučaju: tražim od drugih da poštuju ono što ja kršim) može pomoći nekome da dobije brze poene ili napreduje u karijeri ali su takvi lični dobici na trošak zajednice kao cjeline“, napominje Vukčević.
Isto tako, dodaje on, samopouzdanje može dovesti ljude na poziciju ili da budu promovisani ali je kompetencija ta koja im omogućava da rade svoj posao dobro.
„U tom smislu, individualni kratkoročni uspjeh postignut kroz atribute tamne strane ličnosti je kompenziran sa manje srećnim dugoročnim posljedicama po grupu, tim ili društvo. Ovo je posebno istaknuto u toksičnim organizacionim kulturama, koje nagrađuju karakteristike tamne strane ličnosti i omogućavaju toksičnim ličnostima da bujaju“, govori Vukčević.
Kako dodaje, neetično i antisocijalno ponašanje, kao što je “savijanje pravila” po sopstvenim potrebama košta organizacije puno, dok svijetle strane ličnosti predviđaju karijerni uspjeh i efektivnost u poslu, tamna strana ličnosti predviđa neuspjeh i lidersko isklizavanje.
Liderstvo izgrađeno na negativnoj emociji predstavlja jeftin trik
''Optimizam, integritet i autentičnost mogu predvidjeti zadovoljstvo i zdravlje na poslu, ali crte ličnosti kao što su šarmantno-manipulativno ponašanje, narcisoidnost, privilegovanost i megalomanija, ekscentričnost i melodramatičnost mogu predvidjeti loše ponašanje i loše rezultate. Sve ove crte ličnosti najbolje dolaze do izražaja kad je stres veliki ili kad je osoba previše opuštena. Oba ova uslova su zadovoljena u prethodnom periodu da bi neke od ovih crta isplivavale kod lidera koji vode ovu zemlju'', ističe naš sagovornik.
Edukacija kao odbrana od manipulativnih lidera
Vukčević smatra da je edukacija javnosti veoma bitna, kako bi svaki građnin bio sposoban da se odbrani od čari manipulativnih lidera.
''Odsustvo brige za društveno-kontrolne mehanizme, impulsivnost, odsustvo krivice ili žaljenja zbog postupaka kad njihove akcije vode ka povredi drugih su dio psihopotalogije liderske ličnosti koja neminovno vodi društvo u degradaciju. Interpersonalno, ovi tipovi ličnosti su veoma vješti u upravljanju impresijama i jako su uglađeni i harizmatični“, kaže on.
Zato je, naglašava, edukacija javnosti o ovome izuzetno važna.
„Treba biti trezven i razbijati čari manipulativnih lidera. Narcisoidni lideri bolje ocjenjuju sebe nego što ih drugi ocjenjuju i imaju više antisocijalnog ponašanja prema kolegama. Takođe, reaguju braneći se na bilo kakav negativan fidbek, jer se to naravno kosi sa njihovim inflatornim, vještačkim konceptom sebe. Ne postoji bolji način da uočimo narcisoidnog lidera nego da preispitamo njegove talente i posmatramo ga kako reaguje. Što je u većoj zabludi to će reakcija biti žešća'', kazao je Vukčević.
Kako ističe, najvažnija osobina lidera je integritet, iako sam po sebi ne može biti dovoljan.
''Na kraju dana, možete biti iskreni koliko god hoćete (i da vas veličaju kako ste spasitelji i pošteni) i biti potpuni promašaj kad je u pitanju liderstvo. Dakle, potrebno je da dobro rasuđujete i donosite dobre odluke na pravi način, inkluzivno. Potrebno je i da ste kompetentni u liderstvu, da znate da vodite ljude i da znate svoj posao i da imate viziju kuda organizacija treba da se kreće. Ovakvih lidera, prirodno ima više u biznisu nego u politici“, kaže Vukčević.
Volio bi, dodaje, da se što više ljudi iz biznisa uključi u politiku jer su to, kako napominje, uglavnom ostvarene individue bez prevelikih pretenzija za ličnom legendom.
„Dakle, zrelost je u pitanju. Što je dobro za grupu, dobro je za svakog pojedinačnog člana te grupe. Što je dobro za pojedinca, ne mora da znači da je dobro za grupu. Uspjeh svake familije, škole, sportskog tima, biznisa, armije, nacije zavisi od liderstva. Liderstvo uključuje ubjeđivanje sebičnih individua da rade zajedno za zajednički cilj'', zaključuje Vukčević.
