„Od starta je bilo jasno da forsiranjem teme ugovora za SPC aktuelna većina, po automatizmu, biti dovedena u pitanje, a samim tim i reformski procesi na putu ka EU. Dakle, nešto što nije bila tema (ugovor sa SPC) postala je jedina tema, i time ugrozila temu evropskog puta, koja je bila zacrtana kao strateški cilj ove generacije”, ocijenio je u razgovoru za Portal Analitika profesor na Univerzitetu ,,Džon Hopkins“ u Vašingtonu, dr Siniša Vuković.
Naš sagovornik napominje da je, iz današnje perspektive, legitimno postaviti pitanje zašto se tako osjetljivo pitanje guralo u prvi plan u trenutku kada je Crnoj Gori dat spisak prioriteta kojima bi se ubrzao, a moguće i ostvario, istorijski cilj pristupanja EU u bliskoj budućnosti. Za ostvarenje tog cilja postojao je, kako dodaje, jasan politički dogovor iz kojeg je proisticala većina neophodna da se iznesu reformski procesi u domenu pravosuđa koji su od posebnog značaja za poglavlja 23 i 24.
Vuković podsjeća da se još od 2015. Crna Gora nalazi u permanentnoj političko-društvenoj krizi, u velikoj mjeri indukovanoj spolja. Samim tim je, kaže, na donosiocima odluka posebna odgovornost da se s velikim oprezom odnose prema onim procesima koji dodatno mogu zakomplikovati već postojeće tenzično stanje.
“Zabrinjavanjuća je lakoća kojom je tema ugovora sa SPC istaknuta u prvi plan, ali i indiferentnost premijera u odnosu na sva upozorenja koja su dolazila iz raznih sfera društva da takav pristup nanosi ogromnu štetu kako evropskom putu tako i političko-društvenim okolnostima u zemlji. Istovremeno, otvoreno zanemarivanje principa transparentnosti i inkluzivnosti, bacaju još veću sumnju na svrsishodnost i opravdanost takvog postupka, jer se time u apsolutnoj mjeri urušavaju sva demokratska načela kojima bi takav ugovor dobio neophodan društveni legitimitet”, naglašava Vuković.
Vlada pokazala da joj evropska agenda nije prioritet
Naš sagovornik je stava i da je formalno-pravno nacrt ugovora sa SPC usvojen u skladu sa postojećom normativom, budući da sadašnja Vlada nije mijenjala poslovnik. Međutim, kako ističe, iako legalitet tog čina nije upitan, legitimitet je doveden u pitanje jer je zanemaren politički dogovor na osnovu koje je konstituisana 43. Vlada.
“Nadglasavanje i otvoreno ignorisanje potrebe za dogovorom i konsenzusom unutar same Vlade upućuje na zaključak da održavanje većine za postizanje reformskih ciljeva iz evropske agende zapravo nije stvarni prioritet, već da je sva energija usmjerena ka ostvarivanju drugih političkih ciljeva koji nemaju nikakve veze sa reformom pravosuđa i dobijanjem mjerila za pristupanje EU krajem oktobra”, smatra Vuković.
Vrijeme potrošeno na teme koje unose tenzije
Kad je u pitanju put Crne Gore ka EU, Vuković smatra da se konstituisanje ove Vlade dogodilo u jedinstvenom geo-političkom momentu, u kojem se neočekivano stvorila politička klima unutar zemalja članica da budu mnogo spremnije i otvorenije za mogućnost proširenja.
“Crna Gora je dobila nevjerovatnu šansu da bude jedina država koja bi imala korist od takve promjene. Razloga za tako nešto je više: Crna Gora je uprkos svim svojim problemima i godinama političkih tenzija ostala na čelu regate država zapadnog Balkana koje teže članstvu u EU. Istovremeno Crna Gora je dovoljno mala da njeno eventualno članstvo ne bi suštinski ugrozilo odnose snaga unutar EU. Na kraju, i možda najvažnije, ovim je EU htjela da pošalje poruku da je san o članstvu za sve zemlje kandidate i dalje ostvariv i da drugi mogu uzeti Crnu Goru kao primjer koji treba slijediti”, objašnjava Vuković.
Ostaje nejasno, ističe on, zašto se u prvih sedam mjeseci, od mogućih deset, nije ništa uradilo da se ostvari ono što je zacrtano u toj agendi već se energija trošila na teme koje su samo unosile dodatnu konfuziju i tenziju, poput višemjesečnog izuzetno nepotrebnog forsiranja ideje Otvorenog Balkana kao i usiljenog donošenja odluke a kasnije i potpisivanja ugovora sa SPC.
“U međuvremenu, mogućnost da se izaberu sudije Ustavnog suda nije iskorišćena, čime je jasno poslata poruka evropskim partnerima da ta odškrinuta vrata ka EU nama zapravo i nijesu toliki prioritet”, ukazuje Vuković.
Strateško nadmudrivanje
Nakon potpisivanja tzv. Temeljnog ugovora Vlade CG sa SPC, 36 poslanika (DPS, SDP, LP, SD, DUA) podnijelo je inicijativu za izglasavanje nepovjerenja Vladi, o kojoj će se glasati na vanrednoj sjednici 19. avgusta. Ipak, često se može čuti pitanje zašto ta inicijativa nije podnešena ranije, odnosno zašto se čekalo potpisivanje ugovora.
Vuković smatra da, na nivou prinicipa, ostaje utisak da se svo vrijeme radilo o strateškom nadmudrivanju.
“Cilj je bio prikazati drugu stranu (paradoksalno „dvije strane“ su zapravo konstituentni sadašnje većine koja podržava 43. Vladu) kao faktora nestabilnosti. Premijer Abazović je nerijetko eksplicitno koristio taj narativ, upućujući poruku da svako ko mu oponira u namjeri da se fokusira na teme koje su van evropske agende zapravo to rade kako bi uzdrmali evropski put Crne Gore. Dakle, svaki potez koji bi se mogao protumačiti kao eskalatorni mogao se iskorisiti u kampanji optužbi da se ta eskalacija čini kako bi se Crnoj Gori uskratila evropska perspektiva”, objašnjava Vuković.
Smatra i da je moguće da su neki van Crne Gore, kojima ne odgovora ubrzan put Crne Gore ka EU, očekivali da će forsiranje tema kao što je ugovor sa SPC zapaliti iskru koja bi suštinski destabilizovala Crnu Goru, i time onemogućiti da naša zemlja bude prva naredna članica EU.
“Nakon čina potpisivanja ugovora, Crna Gora se našla u potpuno novim okolnostima i sve političke opcije koje su postojale prije toga doživjele su kompromitaciju”, ističe Vuković.
Političke tenzije i partijske kalkulacije
Zato će, prema njegovim riječima, ishod glasanja za skraćenje mandata Vladi biće jedan od važnijih ispita zrelosti i razvijenosti crnogorske političke kulture.
S jedne strane, kako navodi, postoje očekivanja da može doći do prekompozicije iste većine koja davala podršku Vladi Zdravka Krivokapića.
“Takav ishod bi navodio na zaključak da je Crna Gora izgubila ogromno vrijeme u političkim tenzijama i partijskim kalkulacijama koje su doprinijele da Crna Gora stagnira pa čak i nazaduje u reformskim procesima”, smatra Vuković.
S druge strane, ukazuje da postoje i naznake da se može formirati nova većina sa Demokratama, koje bi preuzele ulogu URE u sadašnjoj većini, pa tako i kontrolu nad postojećom reformskom agendom.
“Jasno je da je URA izgubila ucjenjivački kapacitet, koji je imala nakon izbora 2020. i da sada tu ulogu mogu preuzeti Demokrate. Nedavni susret Alekse Bečića sa Miroslavom Lajčakom može se protumačiti kao neka vrsta ohrabrenja Demokrata da se jasno definišu kao prozapadna partija”, ocjenjuje Vuković.
U orbiti društava koje predvodi Orbanova Mađarska
Kad je u pitanju Otvoreni Balkan, naš sagovornik ukazuje da je ta inicijativa i dalje u povoju te da nema do kraja definisane konture i strukturu. Samim tim, kako ističe, podložna je kreativnim tumačenjima i hipotetičkim aplikacijama.
Budući da je Abazović u više navrata iznio stav da nije čuo nijedan valjan argument protiv ove inicijative, Vuković podsjeća da je premijer bio sklon da ignoriše i obilje argumenata protiv ugovora sa SPC, isto tako tvrdeći da nije čuo nijedan vrijedan pažnje.
Ishod takvog odnosa prema unutrašnjem dijalogu, kaže, vidjeli smo nedavno.
“Za državu koja teži vrijednostima liberalnih demokratija, ignorisanje potrebe za dijalogom, nametanje odluka na način da se izbjegne bilo kakva potreba za sagledavanjem uticaja koje bi te odluke imale ne društvene prilike, upućuje na ozbiljne devijacije koje mogu gurnuti državu u orbitu neliberalnih društava koje u ovom trenutku predvodi Mađarska Viktora Orbana. Ako na to dodamo zabrinjavajuće tendencije disciplinovanja medija, kao i flagrantnog uplitanja u rad drugih grana vlasti, onda je trend još jasniji”, kategoričan je Vuković.
Crna Gora u Otvorenom Balkanu bila bi stranputica
Naš sagovornik mišljenja je da je izgubljeno dosta vremena u raspravi o Otvorenom Balkanu, koji u ovom trenuktu okuplja samo tri države u regionu, od kojih neke već otvoreno klize ka neliberalnim sistemima. Ističe da je to gubljenje vremena usporilo reformske procese koje su od ključnog značaja za evropski put Crne Gore.
“Guranje u prvi plan Otvorenog Balkana kao komplementarnog procesa evropskim integracijama je zapravo stranputica koja maskira suštinu, a to je da neki politički činioci jednostavno ne žele da ispune prioritete iz evropske agende koja im je zadata, već tu agendu ucjenjuju drugim političkim ciljevima poput ugovora sa SPC koji je njima preči i profitabilniji”, ističe Vuković.
Podsjeća i da je već mnogo rečeno koliko je Otvoreni Balkan suštinski nekompatibilan sa evropskim integracijama Crne Gore, koja bi se integrisanjem u takav sistem vratila unazad, jer bi morala da harmonizuje svoj sistem sa sistemima koji su manje reformisani u mnogim segmentima.
Nema resetovanja odnosa dok se Srbija miješa u pitanja CG
Kad je u pitanju odnos Crne Gore i Srbije, Vuković smatra da su veoma zabrinjavajuće poruke o našoj zemlji kao „maloj Ukrajini“ koje su se mogle čuti nedavno.
“Iz Srbije su stigle i poruke o potrebi denacifikacije regiona, pa se brže bolje krenulo u povlačenje tih stavova i ograđivanja od njih”, napominje Vuković.
Kako objašnjava, u svim post-konfliktnim sredinama, a Zapadni Balkan je jedna od njih, istinskog pomirenja i poboljšanja odnosa ne može biti bez otvorenog sagledavanja prošlosti.
“U odnosima Crne Gore i Srbije, suštinskog resetovanja ne može biti sve dok se prihvata ili pak toleriše flagrantno miješanje Srbije u unutrašnja pitanja Crne Gore. Vidjelo se da od nedavne posjete premijera Abazovića Beogradu nije bilo nikakve promjene u odnosima dvije države, i da su najave bile samo pokušaj maskiranja problema”, smatra Vuković.
Stava je i da promjene nema iz razloga što ne postoji volja u Srbiji da se istinski promijeni odnos prema Crnoj Gori, koju ova država i dalje tretira kao odmetnuti element koji treba vratiti u sferu uticaja.
Obrazac Beograda podsjeća na metode Rusije u Ukrajini
“Obrazac uticaja Srbije na prilike u Crnoj Gori, zabrinjavajuće, puno podsjeća na metode koje je Rusija koristila prema Ukrajini prethodnih godina”, ističe naš sagovorik.
Vuković kaže da se nerijetko može čuti kako se zapravo radi o hibridnom uticaju, što znači da se sastoji od kombinovanog djelovanja na više polja: medijskom, političkom, kulturološkom, vjerskom, cyber, i međunarodnom.
“Uticaj je povremeno eksplicitan, poput finansiranja i davanja logističke podrške određenim politikama koje jačaju pozicije Srbije u Crnoj Gori. Međutim, mnogo češće taj uticaj manifestaciju ima u kontinuiranom djelovanju kroz razne sfere društvenog života, poput oblikovanja narativa koji pogoduje strateškim prioritetima Srbije putem medija, ili pak unošenjem konfuzije u javno mnjenje kroz bombastične (click bait) teze na društvenim mrežama koje plasiraju razni botovi i trolovi instruisani da šire informacije koje su nerijetko neprovjerene, neutemeljene, kontaminirane raznim teorijama zavjere, i veoma problematičnim vrjednosnim stavovoma”, ukazuje Vuković.
Uz sve ovo, Vuković ističe da je u posljednje vrijeme vidljivo i otvoreno korišćenje crkvenog pitanja u Crnoj Gori kao tačke prodora i uticaja koje Beograd želi da ostvari.
“Bez istinskog sagledavanja nivoa i oblika uticaja na Crnu Goru kroz, ponavljam, medijske, političke kulturološke, vjerske, i cyber metode, i eliminisanja svega što ugrožava stabilnost i suverenitet Crne Gore kao države, suštinskog resetovanja ne može biti”, poručio je Vuković.
