Šahistkinja Nikolina Koljević spada u sam vrh crnogorskog ženskog šaha, a uspjehe u ovoj drevnoj igri niže duže od deceniju.
Prija joj velika scena – na nedavno završenoj Šahovskoj Olimpijadi u Budimpešti ostvarila je fantastičan rezultat – šest puta je slavila, dva puta remizirala i jednom izgubila.
Šahovsku avanturu započela je sa 12 godina.
Prve korake napravila je u ŠK Cetinje, da bi kasnije postala član “Crnogorca”, u kojem je i sada.
Standardna je reprezentativka Crne Gore od 2017. godine, trostruka seniorska prvakinja države, a nositeljka je i titule ženskog fide majstora, koju je osvojila na Olimpijadi u Indiji 2022.
Pored velike posvećenosti šahu, nalazi vremena i za obrazovanje, pa je u septembru ove godine završila osnovne studije na Ekonomskom fakultetu u Podgorici, dok je trenutno na master studijama.
Rođena je 2001. godine, kako to građani “doline bogova” vole kazati – na Cetinje.
BUĐENJE
Što Vam nedostaje iz vremena kada ste bili dijete?
- Period bez telefona i društvenih mreža. Nedostaju mi prijatelji iz komšiluka koji bi mi kucali na vrata I pitali moje roditelje: „Može li Nikolina napolje da se igra sa nama“.
Što najviše volite u tome što ste odrasli?
- Nisam sigurna da sam potpuno odrasla, osjećam se malo izgubljeno u dvadesetim godinama. Neki moji školski drugovi imaju svoju đecu, a mene moji roditelji i dalje pitaju: „Kad ćeš kući?!“.
Za koji Vaš talenat smatrate da nije došao do izražaja?
- Volim da pjevam i u osnovnoj školi sam bila član školskog hora. Mada, nastavnica muzičkog je nerijetko znala da me udari kajdankom i kaže: „Samo zijevaj“.
Koju svoju osobinu smatrate najgorom?
- Emotivna sam, lako se rasplačem.
Što najviše cijenite kod drugih?
- Iskrenost i dosljednost.
U OGLEDALU
Kako bi se zvala Vaša filmska biografija i ko biste voljeli da glumi Vas?
- „Zarobljena na 64 polja“, a da me glumi Sloboda Mićalović.
Kako biste nekome, preko telefona, u pet riječi opisali sebe?
- Neozbiljna, ali se ponašam normalno.
Kako biste opisali sebe da ste hrana?
- Nudle, ne treba puno da čekate, brzo su spremne.
Koju moć super-junaka biste voljeli da imate?
- Voljela bih da mogu da se kloniram. Za početak bih mogla fizički da postignem sve svoje obaveze.
Sa kojom ličnošću, stvarnom ili izmišljenom, biste se zamijenili na jedan dan?
- Sa Zdravkom Čolićem, da pjevam danju, pjevam noću... a da me niko ne udara kajdankom.
SVAKODNEVICA
Što radite nedjeljom poslijepodne?
- Nemam pravilo. Nekad učim, nekad igram šah, nekad vježbam, nekad izađem sa društvom, nekad čitam, nekad gledam filmove, a nekad apsolutno ništa.
Koja pjesma Vam je uvijek u vrhu liste omiljenih?
- “Zauvijek moja”, No Name.
Koja knjiga/predstava/film je, u posljednje vrijeme, na Vas ostavila najsnažniji utisak?
- „Hiljadu čudesnih sunaca“, Haleda Hoseinija. Knjiga koja je, kroz jednu potresnu životnu priču, prikazala primitivan sistem u Avganistanu koji ugnjetava žene uskraćujući im osnovna ljudska prava.
Gdje biste voljeli da otputujete?
- Zahvaljujući šahu ispunila sam pasoš brojnim pečatima, ali imam posebnu želju da posjetim Island.
Koje prevozno sredstvo najmanje volite?
- Autobus zasigurno. Ili ih previše dugo čekam ili trčim za njima.
DA TI KAŽEM...
Kome sve ispričate?
- Pa, baš sve, nikome. Nekad sa razlogom, a nekad zaboravim što sam sve trebala da ispričam.
Čemu se uvijek obradujete?
- Vedrom danu i kad kući pronađem Nutelu koju moj mlađi brat uvijek sakrije.
Da li za nečim žalite?
- Za vrijeme provedeno spavajući. Voljela bih da mogu da funkcionišem sa manje sati sna.
Bez čega ne možete?
- Bez ljubavi, muzike i šaha.
Za što ste se posljednji put izvinili?
- Otvorila sam poruku i zaboravila da odgovorim. To mi se često dešava.
SUMRAK
Koje tri želje biste tražili da Vam ispuni zlatna ribica?
- Zdravlje i sreću za najbliže. Da moj mlađi brat ne krije Nutelu. Da zaustavi vrijeme, jer mi je sad najljepše, život odraslih me plaši.
Što je najteže što ste do sada uradili?
- Položila ispit iz monetarne ekonomije. Novac je komplikovaniji nego što mislite.
Kada biste saznali da Vam je ostalo samo tri mjeseca života, kako biste ih proveli?
- Provodila bih više vremena sa bliskim ljudima, putovala i igrala šah.
Kako biste voljeli da umrete?
- Ako dozvolite, ja bih još da živim.
Koji bi bio Vaš epitaf?
- „Mission completed“.
